|
Dok sjedim u mnoštvu prolaznika i dok čujem kako dišu,dok gledam kako se kreću,dok shvaćam što mi govore,ja sam sama,dok sam zaljubljena ja sama volim i dok me on voli.
Nema mirnijeg i svetijeg mjesta od moje samosti.
Tamo su divlja mora,ali i pustopoljine.
Ondje se hranim,ali ondje i ostajem gladna.
Ponekad sam očarana,a ponekad ostajem praznih ruku.
U mom biću.
Tolike tišine,a opet toliko vriskova što paraju moje zidove unutar mene,i udaraju o stijenke,ali ne slamaju nikog drugog.
I dok se nalazim ostajem sama,dok se smijem smijem se samotno.
Nikada sama a sama,shvaćam ja sam samoća u svemu.
U kruhu,u mlijeku,u cipelama,ja sam sama u žnirancima,pasti za cipele,konjaku,ormaru,pikulama.
Samoća vlakova koji odlaze i dolaze,uvijek puni,a uvijek sami u postojanju,jedinke,materijali,slični,a različiti.
Jednojajčani blizanci.
Vlasi travke ispred Mimare.
Vruća peciva na policama.
Opušci cigareta u čikobernici.
Dvoje koje se ljubi nasred trga.
Lizalice.
Glavni glumac,sporedni glumac.
Statist.
Parket.
Mag.
Čarobnjak.
Slovo D i D.
Ja sam samoća ona ista koju se tjera,i koju se želi.
Ne postoji ništa realnije od samoće.
Tako se udubljujem u nju,kao što se moje ime udubljuje u intimnost!
|