|
Ponovno sam u sebi dublje.
Novi nivo.
Tamo sam pronašla i generalni urbani plan tvoje duše,koji smo zajedno stvarali.
Nisam vjerovala da će dospjeti tako duboko.
I dok te nema pored mene ja ga znalački provodim nesnosno u mislima.
Pa iscrtavam križaljke tvoga tijela,s čudim zagonetkama...
Ako te ona dotakne,upisivat će svoja slova.
I križaljka će dobivati novi smisao.
Kao što ja dobijam novi smisao s njegovim stiskom ruke.
On me oblikuje u ženu punu samopouzdanja.
Nisi li sumnjao u mene?
Možda griješim,ali eto i danas sam sjedila ponovno u kutu nečije sobe,
pijuckala sam dobro vino i s lijevom rukom sam milovala parket,
tabani na stopalima su mi bili tako hladni.
Dotakla sam drvo koje se miješa s mojim mesnatim tijelom,
postali smo dva nijema partnera slobode.
Slobode ne kretanja,slobode zarobljenosti u vremenu,prostoru i sebičnosti ne odupiranja.
Nikada se nisam osjećala mirnije.
Eto tako,dok mi je svijet ljuljao potrebitosti bića...kada sam ih odbila izvršiti i u trenu dok sam trpila
osjećaj odumiranja važnosti...zagrlila me majka utroba.
Utroba ne kontrole.
|