|
Drage Dame i Gospodo!
Vi zalutali znatiželjnici dobro mi došli.
Predstava će započeti za tren.
Sjedala ima u izobilju i numerirani su duplikatima,tko je čiji dupli broj,otkit će dama s kamelijama koja ne vidi,ne čuje i nema pojma tko smo svi mi!
Zato molim Vas zauzmite mjesta i ostanite do kraja scene broj 778788732!
Na sceni je djevojka po imenu koje piše na vratima ovoga svijeta.
Vi mora da ste to zapazili?
Za sve koji nisu pisat će na vratima,ako uđete drugi put!
Toliko u uputama,iako čudan odabir,jer kao da ste u kazalištu po prvi put.
Samo u ovom ne trebaju lijepe toalete,uštogoljeni intelektualci nemogu odmjeravati s visoka i nisu nimalo hoh!
Odpočnimo!
Zavjese se dižu!
Sada sam ovdje sama na sceni,svi Vaši pogledi me prate i ja ne znam što da Vam kažem,što da Vam posebno kažem,
zanimalo me da li ćete ostati ovdje u teatru apsurda,još koji tren?
Ali ovdje ste i moje me misli ne izdaju i započet ćemo našu igru,ali ne po scenariju!
Sjest ću,Vi morate vidjeti da ja sjedim,zar ne?
Zamislite da sjedim,ako već ne vidite.
Sada ova žena sjedi nasuprot Vas,na sebi imam crne lanene hlače i crnu potkušulju,Vi se čudite?
Dame i Gospodo pa nisam se nadala da ćete ostati u ovolikom broju,što da Vam kažem?
Odjeća nije bitna, da se skinem?
Mislim da sam čula da je netko to napisao i poslao po golubu pismonoši.
Ali od goluba ni traga,pa se nit neću skinuti.
Dobrovoljac molim,iz publike snova.
Muškarac taman,visok,s bradom i smeđim očima,da baš Vi!
Priđite no.
Neželite?
No dobro,morat ćemo na drugačiji naćin.
Otkopčat ću srce,a Vi me promatrajte,to se radi nježno i polako,skoro pa zavodnički i traje danima,
eto jesam!
Rekla sam danima?A koliko smo već dugo ovdje pa vi to mjerite sekundom?
U srce ću ga smijestiti,Vi ćete to vidjeti,On je rekao da dolazi.
Eto samo zbog toga četkam svoju poludugu plavu kosu,vidjeli ste da je valovita zar ne?
Da to je stoga što sam valove sakrila u nju.
Da mogu šumiti poput školjke kada je staviš na uho do kraja svijeta.
Da mogu njemu šumiti na uhu,da mu mogu biti uspavanka,najpoznatija i stvarna.
No vi to ne možete ćuti zar ne?
Približite se,ako već želite čuti,ovi u prvim redovima su u boljoj poziciji,a u prvm redovima ima još mjesta,
bezbroj mjesta,ako Vas već zanima.
Odjednom se spuštam u publiku do muškarca s smeđim očima i bradom.
Dječače otkopčaj mi haljinu...on me promatra i u čudu šapne,ali Vi nemate haljinu.
Oh ne Vi ne pratite našu igru...idite kući molim Vas!
Ja imam haljinu,iako imam hlače,zar još uvijek stojite ovdje,ako ne vidite što trebate vidjeti?
Hmmmm ili ja vodim pogrešno igru?
Nemamo vremena za stajanje,iako je vrijeme negde u epicentru našeg postojanja...ali do tamo još nitko nikada nije došao,skakućem po pozornici i plešem poput balerine...
Stala sam,sjetila sam se da sam zaboravila usisati prašinu u srcu,On je najavio povratak kući,kako će na prašnjavo?
Sjedam na pod ponovno,otvram srce,i molim Vas svi pušite jače...snažnije,budimo vjetar!
Puhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhh puhhhhhhhhhhhhhhhh puhhhhhhhhhhhhhhhhhhh puhhhhhhhhhhh
Kosa mi se pomiče,osjećam Vas...
Eto prašina obrisana.
Sada se On može vratiti.
Ali složit ću krevet,namjestiti stol,stolice,namiristati ću jastuke ružama...
Mirujem,šutim...tako par trenutaka...pomozite,mislimo,mislimo,mislimo o mome srcu kao o domu.
On se treba vratiti...nemojmo uprskati.
Tiho,tiše,ako se On vrati,mora Vas ne vidjeti.
Ne gledajte me tako kao da je ovo laž!
Ovo mora da je istina,ovo mora da činimo,shvaćate li Vi?
Ovo je ljubav,ovo je stvarnost,mi ga čekamo,on će doći.
Muškarac s smeđim očima nije otišao,on sada plače,vidim mu suze kako klize niz lice.
On je najstvarniji ovdje,On je ljubav.
Vi molim Vas sada samo osjećajte,ja ću ga sada zvati,On mora otkriti zašto plače.
Silazim sa scene i uhvatila sam ga za ruku,On je nije izmaknuo...hodamo natrag prema sceni.
Stoji udaljen od mene na sredini dasaka...
Promatram ga,ovo svijeto mu pristaje poput sunca.
Ova pažnja,nas čitaća,nas otkrivača...On drhti.
O Ti sneni dječače.
Ja Te toliko ljubim,ne plači više,našao si put svome domu.
Ti koji nisi vjerovao,i umalo sam te otjerala,ali Ti si ostao.
Stvarnosti moja,prići ću ti da te zagrlim.
Ne boj se!
Nitko nas ne vidi,iako su svi ovdje.
Znam svijdelo Ti se što otkapčam svoje srce,kao što Ti otkapčaš košulju!
Vidi se sve,oni vide sve moje mane i mrljice,oni vide da sam griješila.
A Ti koji to možeš ogrni moje otkopčano srce i pustimo scenu samu.
Oni su ionako posjedali da gledaju neki drugi film.
Ali recimo im Hvala Dame i Gospodo...crnina je neophodna...umro je teatar apsurda.
Mi smo pronašli nit.
|