petak, 28.07.2006.

Dalje možeš sam?



Sjetit ćeš me se još stoput,dok ćeš ljubiti druge usne meke i sočne poput zrelih smokvi,dok ćeš ljubiti žene manje snažnije od mene.
Voljet ćeš moje oči u gužvi i gomili,ja to znam.
Ne ja ti nisam prva,niti posljednja,ali sam posebnija od svih koje su ti se klanjale i nudile pijedestal.

Tvoje je kraljestvo počivalo na mome dlanu.
Kao kristalna kugla iz koje gatare proriču budućnost,tako sam i ja iz tvoga kraljevstva proricala svoje rane,duboke i oštre.
Sada mi je srce trokutasto.
Ti si ga skalpelom svojih odnošenja deformirao.
Ne brini,to je samo trokut privremeno.
Moje srce je voljno mijenjati se.

Upoznat ćeš me kao san koji nagovješta nemire,ali znati ćeš da sam anđeo bez sjene i da ti dajem poljubac svijesti.

Dopustila sam ti da klizneš iz moje ruke na pod,ti nisi tresnuo,postavila sam jastuk,da padneš na meko...ona te čekala na njemu.
Svježa i nova,s osmijehom čarobnice.

A ja kakve li sam ti planete otkrivala i servirala ih na pladanj da ih doručkuješ,a kakve li sam samo rijeke točila u čaše da otkriješ tajnu vrtloga i da ti obojim oči u zeleno?!Da ti pokažem,da te uputim u prostranstva.
Da raširiš krila uz mene.Da poletiš i da dotakneš nebo.

Pogledaj me!
Sjedim u naslonjaću i mirnija sam no ikad,mirnija no mrtvac u svome lijesu.
Oko mene sjaj i svjetlost,dan mi se porodio u kosi.
Oni su ovdje i plešu mi ritualan ples,da prizovu kišu.
A ja im plješćem i smijem se.
Ali poželim biti samo žena,satkana od tame,da me tvoje oči ne prepoznaju.
Da me tvoje usne ne pronađu u noći.

Ali grijeh je napustiti te bez kormila.

Otpuštam te,za dugo vrijeme...za cijelu vječnost.
Ali ti budi snažan i vrati se ako poželiš,ako se zaželiš toplog tijela,velikih očiju,ludih svijetova i žene spremne na sve.
Ne boj se!

Naučila sam te da budeš slobodan.

Dalje možeš sam.

A ja ću sada poći u krevet od baršuna.
Da me isprate došli su gromovi i munje,
svi su se stisli jedno uz drugo.
Zavladala je mrtva tišina...čak se ni kiša,ni munje,ni gromovi ne čuju...
A kiša pada i pada nemilice...i grad tone u san...grad u nevidljivom prostoru.
Ja.


00:00 Komentari (32)

<< Arhiva >>