|
Noći ne idi,ne sad,ovog trena.
Prekasno ti govorim već vidim počelo se daniti.
Svi ustaju i čujem smetlarska kola kako prolaze ulicom.
Smetlar fučka neku melodiju...fiju fitttt,fijuuuuu fit...
Ustajem lagano iz kreveta i spava mi se,spava mi se stalno,a spavam stalno i dok sam budna,tada posebno spavam.
Osjeća se pritisak zore na mojim plučima,vraćam se u polusjedeći položaj,jer kao da se premotavam u nazad i kao da će sada biti par sati unatrag...ali ništa od toga ono vrijeme koje već prošlo ostavilo je trag na mojem tijelu,ugrijao me krevet,i sada ako se ja vratim unatrag ono će biti ugrijano dvostruko.
Pregrijat ću se.
Moje tijelo i moj um su previše korišteni u vlastite svrhe postojanja.
Mirna sam,mačke i ptičice me ne iritiraju osobito,zato ja postojim,da bih samu sebe najviše uzbuđivala i budila u sebi sve što je moguće.
Svejedno ustajem osjećam poluhladan parket stopalima i to me zadovoljava trenutačno,sve bi bilo u redu da nisam zapamtila ''ne hodaj bosa prehladit ćeš se ti si žensko'' samo da nisam upamtila to upozorenje bilo bi mi mnogo lakše živjeti.
Sjeban novi dan,saznala sam da još jedan čovjek u mom susjedstvu boluje od raka,sjebalo me to malo,
svi umiru samo ja postojim,pa po stoti put samu sebe šamaram,a ti bi kravo željela umrijeti!?
Oni bi živjeli,a ti zdrava pa želiš umrijeti.
Pa se posramim i odagnam crne misli i oblačim zelene lanene hlače,pa se osjećam kao kre-kre-kre!
Žena žaba,pa se zamislim,što ja sve nisam u ovom životu bila?
Cirkuska jahačica mi je omiljena predstava.
I ništa pogledam se u ogledalo,svjesna svog postojanja i da moram ponovno krenuti u novosti,a one su u biti starosti...bez neke novije,snažnije budućnosti,pa mi padne na pamet kako se jedna cura začudila
kad sam joj rekla što će biti sutra...pa to je tako predvidivo,budućnost nam je pred nosom.
Ja nisam gatara niti imam neka takva svojstva tih babetina na kvadrat,ja sam samo?
Da opet se to samo dovelo u pitanje...umara me ova vručina i baca me u depresije,jer kao što je davno netko rekao ''u radu je spas,a u lijenosti dug život'' tek sad shvaćam pravi smisao,da užasno mi je dug
dan kad danima ne radim ništa,kad zurim u plafon.
Sada se buni ono moje drugo ja,pa ti čovječe ''misliš'' to je umna djelatnost,koje li egocentričnosti.
Dobro,dobro,sabrat ću se!
Igra će započeti ovako,igra koju sam smislila tek tako.
Dakle ako na crvenom zidu,koji je dugačak 7 metara i iste je širine,nacrtamo dijagonalno u svakom kutu
jednu debelu crnu točku,ali samo 2 točke,i ako odjednom te točke polude ko muhe i počnu se onako vrpoljiti i izađu iz svojih kuteva i promijene smjerove...da li ćemo ikada uspjeti otkriti da li su one zapravo zbilja zamijenile mjesta?
Ili još gore,da li one zamijenjuju mjesta dok ih mi negledamo?
Da li su i one žive i da li njihovi atomi to dopuštaju?
Crveno i crno.
To bi otprilike značilo da se sve miče,samo što mi to ne vidimo.
Ja vidim.
Jer ja ponekad vidim i vilenjake u busu,eto i danas sam ih vidjela,a vi mislite što želite,oni mi mašu,jedan se belji,a drugi mi čupa kosu.
A ja moram biti mirna,jer što ako se počeškam ili izblejim,a ako ih drugi ne vide?
Ma daj što me gledaš tako?
Smiri se čitaoče nema danas nikakve fore...nikakve,nikakve,nikakve...
Alllooo allloo pa što ponavljaš zamnom ovo nikakve???
c c c
Ha ha ha ha ti si upravo postao naslov!!!Preorao si smisao ovog teksta u svojoj glavi!!!
|