|
Proči će još mnogo vremena dok ću moči reći nešto.
Dok ću moći ispravno sabrati misli i dok neće biti više razočaranja u meni.
Ono me tjera da budem cinična i nepravedna prema ljubavi.
Ma dan je ionako tek jedan u nizu,nekada se nebih toga plašila,jer sam svaki dan obojala u neku drugu boju koju sam posebno voljela.
Ne,nije da ja živim životom u kojem nema smijeha,samo je nastala neka rupetina i kao da mi vire organi van,i dok hodam gradom,kao da me ljudi gledaju i ne shvaćaju kako mogu biti živa,a s takvom rupom u sebi.
A navikla sam se,udišem zrak,iako to ponekad nema nekog smisla,jer mi se čak i vrti.
I onda sjednem u omiljeni birc i sretnem ljude koji su mi uvijek išli na živce,pa me ispituju o tome kako se osjećam,da li sam napredovala u životu,hoću li postati netko bitan?
A ja samo buljim u bijelu šalicu na kojoj piše ''Segafredo'' i buljim ravno u kavu,kava s mlijekom,sjetim se kako smo ''mi'' nekada skupa ispijali kavu,uzmem žlićicu i laganim kružnim pokretima miješam da bi se šećer mogao rastopiti,i osjećam kako mi je zlo,onako u glavi me oblije neki znoj koji nije stvaran,više svojevrsna vrućina koja me bubne i srećom ja sjedim,ovi pričaju,ja kimam glavom,i tu i tamo izustim ''ja to nisam znala,ili aha,ma ne mogu vjerovati'' ili nešto slično...i shvaćam već predugo miješam kavu,već se i ohladila,ali tako je lijepa,u nju se može utonuti.Barem žličica i šećer.
Konobar ljutito prolazi kraj mene,čujem netko je razbio čašu.
Ali ja sam statična,više se ne pomičem.
Samo sam jako,jako umorna i nemam snage za kretanje.
I onda se ustanem i platim,pozdravim one koji me umaraju još i više,iako mi je svejedno meni se ionako neide nigdje,sama sam s sobom u svađi.
Ali izlazim i uočavam staricu pogrbljenu po ovoj vručini kako prosi,jako je dobro poznajem i samo ona može pobuditi sućut kod mene,izvadim iz džepa nešto kovanica i stavim joj na dlan.
Odjednom osjećam kako sam upravo izrekla najsnažniju molitvu svoga srca,povezana sam s tom staricom,ne pitam zašto to čini,da li me vara,da li joj ja time pomažem,ja to činim,osjećajno,toplo,nježno i znam da je to kao kada se prepuštaš ljubavi ne preispituješ se da li je to ispravno,i da li to vrijedi,samo to činiš.
Osjećam se ponovno sposobnom za suživot s drugim ljudima.
Ne,ja ionako ne plačem,ali ne vrijedi plakati.
|