|
Ako mi dođe danas,ja ću se skinuti cijela.
I stajati ću nasred ceste,trga ili grada.
Što pa to je samo moje tijelo?!
Moje ruke,moje butine i moje sise,da to je samo tijelo.
I ne poznaješ me.
Niti ti niti onaj koji me vidio jedne noći kroz ključanicu kako pažljivo skidam dio po dio svoje odjeće i kako je stavljam na fotelju.
Moje tijelo koje ja nosim samo je još jedan sloj odjeće i ja je se ne sramim.
Ako mi dođe vidjet će me cijeli svijet i što onda?
I moji susjedi licemjeri i svi oni koji su snažniji od mene riječima.
Nemaju pojma tko sam ja i za koji ja cilj živim.
Ne gledaj me tako,ja sam ozbiljna i ne titra mi usnica.
Nemam maske na licu, samo me nisi pozorno slušao svo ovo vrijeme,
pa se sada čudiš i misliš da sam se promijenila,a ja sam ista,samo su me nade obgrlile snažnije.
Otputovat ću uskoro.
Možda sam jučer trebala biti na njenom mjestu u importane centru dok kupuješ mobitel,ali ja nisam bila i to nije bila moja misija.
Žurio si i kao da si kasnio na posljednji zov vlaka,ona te vidjela,moja saveznica.
Zamijetila je tvoj naglasak i čula je na koje odredište odlaziš.
Čak je poželjela proviriti u tvoje kartice, da pogleda tvoje ime i da li si to doista ti,ali nije.
Sumnja je ostala u zraku,uvijek će ostati,jesi li ili ipak nisi to bio ti?!
A ja sam u to vrijeme učila biti naga,
naga pred sobom ,i pred svojim ogledalom i tražila sam oblike svojih riječi ukliještene na sebi,ali nisam vidjela ništa,pa sam shvatila da mora da ih onda ni ti nisi vidio.
I onda poziv,sakriven broj na malenom displeju i užurban odgovor s moje strane,a onda šutnja...00:55 i pune 24 sekunde čežnja i nada da si to možda ipak ti...ali ubrzo sumnja nestane.
Ne to nisi ti,ti bi rekao nešto ili nebi?
Ti nisi nag Gospodine predamnom?
Možda mi dođe sutra da se skinem vješto poput dame koja zavodi stotine muškaraca dnevno,i možda će me gledati kao da sam ona s čokška,s ugla,ali ti znaš dobro da ja to neću učiniti,jer me nitko nebi mogao razumijeti.
Nebi razumijeli da to nije nagost radi nagosti,već nagost radi predavanja mene cijele,ovome svijetu,ovome danu,ovom svemiru i ovome životu.
Ne mogu mi ništa oni koji me ne poznaju...a ti,ti sumnjaj da li sam ja Penelopa!
I umirit ću sada svoje misli i sakrit ću ih pod pokrivač,iako ja ne spavam danima,iako nemam teka i nemam budućnosti u koju sam vjerovala,a imam samo sebe kao instrument s kojim ću ponovno stvoriti najdraže melodije svog ja.
Misliš li da si to ikad čuo, i da li bi mogao ponovno ili ikad?
Usuđuješ li se Gospodine to reći?
Ja čekam odgovor,naga pred tobom,pa ti vidi ako znaš kako!
|