|
Šiljim olovke!
Divno je uzeti onu običnu drvenu olovku,tozovu, hb 5, meka,zelene boje,točnije maslinasto zelene boje i šiljiti je,tako je divan osjećaj kada čujem poneki lagani škrip na papiru...sjetim se kako je bilo divno dok sam crtkarala po blokovima u školi,bilo je to jedno od najdivnijih razdoblja u mome životu...tada sam bila jedno ludo djevojče koje je spremno na mnogo toga,iz hira...a ljudi često ne znaju poimati hir.Hirovitost je uvijek samo svojevoljnost,iskazivanje svojosti...oke nije pravovaljana riječ,ali je ja često upotrebljavam,svojost...iskazivanje svojeg ja...često se to miješa s ekscentričnošću...a ja bih ta dva pojma vrlo rado odvojila,pa čak i u ovom tekstu...
Primječujem da ljudi vole otkrivati toplu vodu, po ne znam koji put, ja to nemam namjeru...volim samo biti ja i vjerujem da to jesam,ako to znači biti drugačija od drugih ja ću to biti,ali to je uvijek samo produkt,posljedica...pa možda i moje osobne hirovitosti.
To je odgovor na neke komentare,ispod mojih tekstova,da to odmah u početku razjasnimo.
Danas sam u svojoj stalnoj otvorenosti prema svemu uočila,zamjetila,doživjela na kraju krajeva specijalan dan...sve je započelo upravo mojim odlaskom u grad,stajala sam na autobusnoj stanici čekajući lokalni, zapravo gradski autobus da stignem do odredišta i onda se dogodilo upravo to...stari autobus s drvenim stolicama,nevjerovatno je upravo to što sam prije određenog vremena s nekim razgovarala o tome kako je divno što više ne postoje ti autobusi,da bi mi se to obilo u glavu i na stanici je zastao drveni modri autobus,Tita mi dragog,ostala sam šokirana,osjetila sam kako su mi se oči razgolačile i skoro pa nisam ušla u bus od iznenađenja...naprosto to je nešto ne normalno za našu rutu koja je pomalo brdovita,jer se moj životni prostor,moja luka nalazi u podsljemenskoj zoni...no to je bio samo početak...lik je ubrzanop vozio i putnici su se osjećali kao krumpiri,ja sam ušla bez karte,on je nije tražio,pa je ja niti nisam kupila...samo sam se smjestila i čvrsto uhvatila za sjedalo,mislim da sam izgledala poprilično zgrčeno,a to nije netočno!Kiša se spremala,a ja dakako nemam kišobran,totalno svjesno i namjerno...ne nežalim se,samo iznosim da ja nemam kišobran!
Biseri,tenisice,bijele hlače i crni baloner, te svijetlo smeđi kišobran (bus je crko 3 put)plavuša u 50-tim godnama,poluvitke linije,s šiškama koje joj skrivaju čelo,kosa dužine do pola lica,ravna kosa,narančasto rumenilo,narančasti ruž,neukus ili lakovjernost ogledalu...ah blagi orgazam na posmisao uklanjanja te odjeće s nje i totalna transformacija u nešto primjerenije...biseri i tenisice bi i mogli zajedno,ali toliko boja???
Kod bolnice Sv.Duh nahrupiše starci i bogalji...ustala sam djedici s štapom,imao je ericsson croatia,sponzorsku torbu...penzije su crkotina...bus crko još jednom...upaljen opet...plovimo sivom cestom u oblacima dima...Stresna furka...oko mene ekipa iz teatra apsurda...u glavi mi lete slike,kao da sam na pozornici...ups časna sestra...Skoro pa se začulo OČE NAŠ spasi bus NAŠ...ali nije...ulazak u zavoj nas je pokosio...izašla sam nekako...i za kraj uplatite talijanski loto 3 od 6 sljedeće brojeve... 7,9,13,27,41,77!
Mislim i ne morate...kako želite...jurim...šiljim olovke!
|