|
30-ti dan ovog mjeseca...kiši...opet.
Dobro je, ne mičem se iz svog doma...sanjam,a onda me uhvati drugi plimni val, šamarčina realnosti.
Ustanem iz kreveta,pogledam se u ogledalo i znam da sam voljena.Nacerim se...sama sam...voli me,isto tako.
Voli me do boli,voli me do same srži...voli me ko vjetar pustinju...odjedem najdražu crnu haljinu...pogledam se...dobro mi stoji...anđelak...kao da sam bezvremenska...
Zvono na vratima...potrčim,pomislim možda je on.Ma nije to on.Znam,ali nadam se.
Kiši...tako sam sama...voli me do same boli.Otvorim hladnjak,uzimam mrkvu,hodam damskim uglađenim pokretima i njišem stražnjicom...cerim se opet...igram se kao da je on ovdje,kao da me on promatra...okrenem se,nema ga...zagrizem mrkvu,čuje se kvrc kvrc!
Ulazim u sobu,bosa sam i parketi su glatki...Charles Aznavour pjeva Venecija sin ti...lagano se podižem na vrh prstiju,žmurim,pokrećem se lagano.Zvuk telefona,podižem slušalicu ''Nema nikog doma'' poklopim,nije me briga tko je bio...smijem se...nedostaješ mi...danas sam dama...varka,samo varka da sam za tebe drugačija od svih bivših...
Radujemo se...misliš li da je to ono?Isto je kao prije?Sumnje su uglađene i fine,poput mojih cipela...postoji vještina nade...psst. rekla sam ti nije me briga da proučiš anatomiju moga tijela, moja g točka nije ondje gdje se misli da je...a ni moja u,p ili t...moje točke su na vrhu tvojih prstiju...šuti...orgazmi su ionako u glavi...tijelo je oruđe...baci te novine,koga briga za mapu moga tijela,stvori je sam...imaš li živaca?
Kondicija moga tijela je jednaka tvojoj ako zamijenimo tijela na tren...daj da budem muško jedan dan...savršeno je piškiti stoječki...besame mucho...pogledaj me...živa sam i nemam plastične sise,niti imam željezne ruke...plešimo.''Ostala si ista'' prošapćeš na mirkofon.Kažem ti, čekaj tren,odem do ogledala,vratim se i kažem ''nisam'' imam novu boju kose,imam crnu haljinu,imam izgrizene usne...smiješiš se...naravno da nisam na to mislio ludice...ostala si ista,činiš me punim...I ti mene, ja to isto tako kažem,jer to i mislim...istovremeno se pitajući, a misli li on to ozbiljno tako?
Patetika nije laž?Patetika nije kič?A kič je kaže on podilaženje konzumentima...
Mislim sve to istovremeno dok mi priča...ja sam konzumet njega i on moj?
Što se to dešava?Osjećam dodir mučnine,razdire mi želudac...udahnem jednom dublje,ritmično,snažnije...bolje ne može,plovim mirna...
|