|
U crvenoj zemlji žive mali crveni ljudi.
Crveno se jedu i crveno se vole,crveno umiru jedni drugima na crvenim posteljama i polažu ih u crvene grobove...
Crveni ljudi su siti crvenih misli i crvene hrane,crveni ljudi ne poznaju druge boje,ali im se crveno nadaju...
Crvene kiše i crveni vjetrovi haraju crvenim svijetom,a crvene mrlje ostaju na crvenim tkaninama,da bi ih spretne crvene ruke uklonile u crvenoj vodi pomiješanoj s crvenim deterdžentom...
Crvene ljubavi se rađaju u crvenim srcima, i odumiru u crvenim suzama, na crvenim obalama.
U crvenom svijetu crveni je dah i crveno je cvijeće,crvene oči i crveni način života...
U crvenom svijetu žive samo crveni ljudi koji vjeruju u crveni život,u crveno sutra i crvene pjesme pjevaju na crvenim obroncima samotnog žviljenja crvenila...
Ali oni u dnu crvene duše na jedan crveni način ipak pomisle da postoji drugi svijet koji nije samo crven.
U crvenoj zemlji postoji maleni oltar gdje prodire jedna mala crna točka kojoj se crveni ljudi mole i klanjaju...ali tu crnu točku u crvenoj zemlji nitko nikada nije vidio,osim starješine koji je otkrio crnu točku, malenu,najmanju...ali on ju je odmah poklopio s crvenim stvarima,i na nju stavio crveni oltar...i samo on ima ključ crvene boje,koji otključava crvena vrata i gdje se može vidjeti crna točka...
Prošlo je mnogo godina,samo ju je on vidio i on zna,zašto se crvena rupica mora skrivati i zašto ju nitko ne smije vidjeti...
Zašto?Jer crveni ljudi žive u crvenom balonu koji ima crni čep...i da crveni ljudi otkiju da postoji čep,oni ne bi više imali u što vjerovati...morali bi van...a vani nije sve tako crveno,vani je sve samo ne crveno...a oni imaju crvene oči,crvene kose i crvene ručice...vrste svakodnevno izumiru...želimo li mi vidjeti crvene ljude, koji prosipaju crvenu krv na naše sive pločnike?
|