|
Gdje ćemo danas?
Nigdje daleko,jer bi se trebalo hodati,napredovati i činiti sve da se pomakne s ove točke...
Ostajemo ovdje sjediti i ne misliti,tako je lakše biti živ.
Živ u sjediljkama...slušam melodiju...o čemu ti to meni pokušavaš pričati,ja te ne slušam...kako bih i mogla kada smo začahureni u vremenu čepiča u ušima?
Ne slušaju se balade o ljubičastim bikovima i zelenim zečevima...dosta mi je svega i ako mi dođe skočit ću u ponor...daj se prestani smiješkati svakom mom okretu tijela...ako mi dođe pretvorit ću se u kip.
A do tada ću se igrati na žici i izvoditi salto...vješto ja to radim,nema mreže ispod,cirkus mi je uvijek bio draži od kina...sve postaje nebitno, ionako sam pomodrila od kada sam u ovom dobu smjehova koji se smiju sivo...idem da se odmorim!
|