|
...dočekalo me jutro...presnažno za mene,trgalo me i slamalo,jer me odvajalo od njega.
Mi smo noć...ne noć tek jedna,već noći,noći u slijedu...mi smo mrak i strast...mi smo centar svemira...zajedno...noću...
Slomilo me i podne i zvon katedrale,i top s Lotrščaka...jer je još daleko noć,noć ON.
Slomile me ptice,sunce,nebo i dan...jer me čekanje čekalo...da postanemo jedno do njegovih otkucaja misli,koje dolaze na vrata moje duše i na prvi kuc-kuc,ja manijakalno otvaram i stavljam mu ruke oko vrata...a dotičem tminu.
Moć je u noći,čekanju i punini (za nas)moćno lete oni što imaju krila spremna za let...
Dodir irealnosti na realnom tijelu...što ti ja to pričam,znaš li shvatiti?
Ovo se ne može komentirati,šapnut će mi...
Shvačaš li dragi,mi smo odviše zapetljani da bismo otpetljali ljubav od papira...jer papirnata ljubav nema petlje,o čemu ja to onda govorim?
O našoj papirnatoj zapetljanoj ljubavi,dragi mi imamo sve što želimo...dao si mi da budem carica od tvoga glasa...kažeš da me voliš ušima,ja tebe volim očima...volimo li se mi to nadama?
Što,kako,zašto?
Nije nas briga dragi...volim te,to si ti...osjećam došao si u tom obliku...papirnatom...ne neću ti kupiti roze bokserice i neću te nazivati pinky dragi!
Samo ćeš dovesti cigane da sviraju na mom diplomskom...i pjevat ćeš s njima : vidi je to je moja curica...
Kao da je grom odapeo u drvo i zapalio ga,osjećat ću u svome srcu...na spomen moga imena...
Da dragi,uradit ću sve što je najbolje za mene...da bi ti bio slobodan u svojoj ljubavi prema meni...obećajem igrat ću fer play prema sebi samoj...s manje rizika, da naša ljubav opstane na sceni...
Ne brini volim te u ovoj priči,kao i na javi...volim te jer smo neformalni i jer nemamo početka ni kraja...
Dotakni nas,kada dotičeš plohe različitih predmeta u predmetarnici naših predmeta misaono sakupljenih i načinjenih čvrščih no čelik...
O kako te volim dragi moj ludničaru...oteo si vraga hadu...tko će sada vladati podzemljem.
Ma znala sam da dobro uvijek pobijeđuje...prepuštam ti se.
Kupi mi babane,jer sam ih oduvijek mrzila,natjeraj me da jedem kozji sir,jer mi se želudac steže na samu pomisao...pokaži mi da ono moje nikada postaje sada...nauči me da je patetika jedina pravovaljana u pravim ljubavima...dragi krenimo u krevet jer tamo smo do još nekada prije spavali sasvim sami!
|