|
Uvijek je smatrao da je lako otići od bilo koje osobe u životu.
I on je donio čvrstu odluku da odlazi od nje jednom zauvijek...
Već je 6 mjeseci unaprijed iznajmljivao novi stan, i svakodnevno poslije posla krao je 2 sata da bi ga s osobitim užitkom uredio kako on želi,napokon više neće postojati narančaste zavjese,niti će morati više ikada slušati sauganje u nedjelju prije podne dok bi se on samo u tišini izležavao u krevetu.
Sada je on sve ove mjesece s ljubavlju planirao dan kada će otići bez riječi,samo će joj ostaviti komadić papira s kratkom porukom ''gaduro otišao sam zauvijek,požderi se''
Čak je kupio i ogroman bennetonov,skupocijen kofer s njenom karticom,neka sada ona plaća njegov hir,baš kako je on godinama plačao njene modne hirove.
On je naime vjerovao da će sve biti u savršenom redu,on napokon zaslužuje malo mira i sreće,što dalje od rospije!
Tog jutra u sedam sati,dok je njegov modar bennetonov kofer bio spakiran s ostacima njihove godišnje sedmogodišnje ljubavne veze,on se osjećao tako svježe i zdravo.
Ona ne zna da odlazim,pomislio je,a kada se vrati ništa više neće biti kao prije.
Ona je na poslu,a prije toga nije zaboravila ostaviti mu popis stvari koje on mora obaviti dok nje nema,on se usudio iscijepati papir,imao je cijelu noć za to vremena,ona je imala dežurstvo u bolnici i trebala je produžiti jutarnju smjenu...
Često je zamišljao njene pacijente,kojima ona daje inekciju.
U svojoj glavi je vidio njene prčaste usne i ogromna usta koja uvijek blebeću i nikako da prestanu s kritikama,te njen luđački pogled dok ruka zabija manijakalno iglu pod kožu...ježio se na to!
Sjeo je u kuhinju za stol i promatrao sve oko sebe,odjednom su mu navirale slike njihovih zajedničkih doručaka,ručaka,večera...
Pred očima mu je bila njena savršena figura i obline koje su s vremenom postale odbojne zbog odvratnosti njenog karaktera,odmah se stresao i rekao,ako ću ikada imati novu ljubav ona će biti mesnata,okruglica,punašna,jedra, djevojka...
Oči su se vrzmale prostorijom,upijale su sve detalje,jer on je posljednji put ovdje,za par sati on će napokon biti u svom domu,sam s čašom vina u ruci i ako će htjeti on će moći dubiti na glavi i neće svake večeri mijenjati potkošulju,ma uopće je neće nositi!
Odjednom je zapazio da iza štednjaka viri manji komad razbijenog tanjura,odmah se je prisjetio njihove svađe oko toga da li im je potreban najnoviji sokovnik od 800 kn, koji je ona kupila bez dogovora...
Glupača!Izustio je.
Na njegovom se licu pojavio osmijeh kada se sjetio kako baš zbog tog razbijenog tanjura,sada više dok jede ne mora gledati one odvratne cvjetove kojima su ukrašeni,jer ona je baš u inat kupila sutradan novi set...
Luđakinja!
Poželio je popiti kavu,posljednju kavu u ovoj odvratno čistoj kuhinji,i baš će joj ostaviti suđe da ga ona opere...
Lice mu se izobličilo od sreće...
Pjevušio je poznatu melodiju koja je svirala na radiju i čak je vrtio bokovima u ritmu.
Pomislio je kako bi ona reagirala da sada upadne u stan i da ga ugleda,zasigurno ne bi mogla vjerovati svojim očima,ona je tako...
Ali baš ga briga.
On je sada sretan i promatra kroz kuhinjski prozor klince u parku i ništa mu više ne predstavlja problem.
Voda je zaključala i stavio je 5 čajnih žličica kave,jer on dovraga voli jaku kavu...
Osjećao se muževnijim i snažnijim no ikada.
Ulio je kavu u veliku šalicu iz koje ona pije čaj, i ne dopušta da se iz nje bilo što drugo pije.
Srkao je glasno,jer ona mrzi kad on srče i rekao je, ah kako ću biti slobodan u godinama koje slijede...
Mirni dani,više mjesta u krevetu i križaljke samo za mene.
Popio je kavu i smirenim,odmjerenim kretnjama odložio šalicu na stol,uzeo je njeno nalivpero koje ona ne dopušta da se dira i na njenoj novoj bijeloj haljini ( tako je odlučio u posljednji tren) napisao prvobitnu poruku ''GADURO OTIŠAO SAM ZAUVIJEK,POŽDERI SE!''
Zatim je još smirenijim pokretima ostavio nalivpero u polegnutom stanju tako da tinta iskapa po stolu...
Podigao se i odjednuo kaput crne boje,a u desnoj ruci se već nalazio dotični modri kofer.
Koračao je hodnikom i usput se ogledao u zrcalu i nasmiješio se sam sebi,došao je do vrata,uhvatio je kvaku i zadnjim malim okretom glave bacio je pogled na rupu u kojoj je živio s njom.
Naježio se od uzbuđenja zbog polaska...
U trenutku kada je iskoračio osjetio je laganu dozu ponosa, i još veću dozu ushićenja.
Sišao je ispred zgrade gdje ga je čekao automobil,žurno je otključao i ubacio kofer u prtljažnik,jer je želio što prije nestati odavde...
Ušao je u automobil i kretao je prema drugom dijelu grada gdje će provesti najbolje godine svoga života,vjerovao je u to,drugačije ne može biti,jer sve je bolje od života s njom!Pjevušio je cijelim putem,puštao je prolaznike da pređu preko zebre,na benziskoj je dopustio malom da opere prozore i dao mu 20 kn...ništa ga nije umaralo...
Život je prekrasan,cijeli svijet kao da je na njegovoj strani!
Stigao je pred novu adresu,parkirao je s druge strane ceste,izašao je van,grčevito uhvatio kovčeg, i zakoračio........................
Sutrdan je u novinama pročitala kako je neki klinac u novom audiu s 200 na sat,naletio na prolaznika koji je neoprezno prelazio cestu!
Ispod je ugledala njegovu fotku...
Odjednom je otvorila bocu starog whiskija i i skapila nekoliko čaša,smijeh je zavladao prostorijom!
Odlučila je na pogreb odjenuti bijelu haljinu modru od tinte...
|