|
PARAMPAMPAMPAMPAM
Dan je kao stvoren za nečujno koračanje i zabrijavanje različitih brija,kao onda dok sam imala 17 i dok sam vjerovala da mogu sve što poželim, i zato danas kada pogledam u ovo nebo svjetloplave boje, ja pomislim baš ono kao tada, i preplavi me taj čudan osjećaj koji se nikako nemože opisati...svečano sam odlučila danas mu se prepustiti, iako će trajati sasvim kratko,mislim da se isplati biti sretan samo na tren...nekako sam se ovih godina u nekim stvarima opametila, a u nekima sam totalno neprimjerena, ali tješim se da će se moja pomalo divlja i buntovnička strana smiriti s godinama, da to je obično tako...ali dok traje neka traje...bar imam dojam da nešto činim, pa makar to i bilo samo glasno i jasno izjašnjavanje o određenim temama...ti se zasigurno smiješiš jer znaš da to i nema baš nekog pretjeranog smisla, ali meni sada donekle još ima...volim promatrati ta tuđa lica koja se lagano iz opuštenog izraza lica, pretvaraju u grč...i priznajem mrzim kad svi misle da sam oke, e kad se to dogodi onda se ja zapitam pa koji vrag nevalja samnom, ili je u njima problem, ja želim da sam super samo određenim ljudima, njih nekolicini...o moj Majakovski gdje smo ti i ja zalutali!?
Vi mislite da ovo bunca malarija?
To je bilo,
bilo sred odese.
Doći ću u četiri,rekla je Marija
Osam
Devet
Deset
Evo i decembarsko veče
ode od okna
i obeshrabri.
U stara leđa ržu i ječe
kandelabri.
Sad nebi mogli prepoznati mene:
žilava gromada
grči se i stenje.
Kakvo je htjenje ovakve stijene?
A u nje sve je htjenje!
Ta za mene to nije nevažno i to
što sam bronzan,
i to, što je srce gvožđe hladno.
Ja noću želio svoj zvon sam
skriti u meko
u žensko, na dno.
Golem i
zgrbljen
uz prozor glavu mećem,
čelom talim plohe stakala.
Hoće li biti ljubav ili neće?
Kakva
velika ili mala?
Otkud bi velika u takvom tijelu bila
to mora biti ljubičak, mali smiren toli.
Trza se od ruba automobila.
Zvončiće konjića voli.
Još i još tromo
stavih rošavu daždu lice u lice,
čekam poprskan gromom
šuma ulice.
Ponoć ga s nožem točno sad
stigla
i zaklala ko zlikovac!
ahhh samo ulomak predugo je...
Danas sam kao plašljiva luđakinja koja je spremnija no ikad na najveće gluposti, nema ničega što
bi moj mozak moglo osposobiti da razmišlja razumno...
Znam i to se moralo dogoditi, čekam to već tako dugo...uvijek me uhvati s vremena na vrijeme, i tada sam bezvezno drska i bahata...sve me je strah sada pogledati se u lice, tko sam to ja...jer sam danas nitko i sve...
Već je prošlo 12, a ja se spremam za kavu s frendom, dogovor je pao u tri...
Već znam da će danas biti napetije no ikada, lijep je dan, a moje su riječi malooštrije no
inače, danas sam ih nabrusila kao što su kosači, bruslili svoje kose, ili srpove...divna
pomisao...srp i čekić...o Moj Bože o čemu ja to danas trabunjam?
Kako je lako kada nemislim o ničemu!
Ooo trebam Majakovskog danas ooo kako ga trebam, trebam dozu njegovih razmišljanja, jer mi ona pomažu da se odreknem ovoga dosadnoga i ubitčanoga svijeta s kojim se suočavam svakodnevno...
Ufff kako je dosadnjikavo žvijeti ovakav život, ne nije teško, silno je monotnono i
uspavljujuće,što da učinim a da razbijem taj krug?
Ma mogu ja svašta, ali postoji li zbilja to nešto što to razbija ili zavaravam samu sebe?
Oh ohh ohhh
U ovakvom svijetu se nemože živjeti u ovakvom svijetu se samo beru ko gljive neke sakrivene mogućnosti...ovo je samo jedna videogrica, ahh skakučem gore,dolje, lievo, desno, svađam se i borim protiv vjetra...a on nikakako da mi zapuše u leđa, uvijek ide kontra mene...
Ma četvrtak je, četvrtak mi teško pada...svi su nekako mrtvi i fujjj
kako nevolim četvrtke...tada bih se pauzirala..dok ne prođe...ali kazne su za bezobrazne, a ja sam čini se jako bezobrazna...
Ma ne pričam ja o ničemu ja samo bacam misli ovjde i brijem si da sam nekaj napisala, nekaj normalnoga, ali sve jasnije shvačam da je to samo zavaravanje...i zato ću sada prekinuti i odoh se spremati za kavu...
Mislim da je vrijeme da se ponovno uhvatim jedne dobro znane stare knjige od Marqueza, on me urazumi kada treba :)))
Jer takva sam postala :)) šveknuta :)) ja nemogu više da vjerujem nikome na riječ,sve je ovo neko sranje, pakao na zemlji...nevjerujem da je ovo normalnost,ovo sve ovdje na
zemlji je kao da nismo na zemlji!
|