|
Dobro Ti jutro D!
Krenula bih ispočetka...
Zbog toga moram okrenuti glavu u desno, pogledati iza sebe...
I što vidim?
Tamu...
(poljubac na čelo)
U redu krenut ću ispočetka, od kraja ne mogu kada kraja nema...
Možda sam luda, ja bih rekla da sam ne baš obična.
Definicija Daniele je po njenom vlastitom-osobnom osjećanju prilično ne-točno određena : ne
baš obična!
To je u stilu bijelih konja koji vuku za sobom crnu kočiju...
Što to ima, ispravak kakve to veze ima s Danielom?
Dvije krajnosti bijelo i crno...ništa određeno.
Daniela je neodređena.
Šapni joj :
'' pokaži mi šta znaš...da još si...''
Pokazat ću samo :
Kada prođu sni i slike, bajke i iluzije, da sam ovdje gdje jesam točno ja.
Samo s pogledom.
Računaj na to...da postojim...evo pogled je upučen i ravno pilji u tvoje oči (zamisli)...
Pogled zarobljen u određenom trenutku...čak i u ovom sada, pogled u slova...
Zbog Daniele neće postojati tuge, jer Daniela ne podržava tuge...ona podržava sreću...kakvu
smatra mogućom...
Ne podržava jučer, ni sutra podržava sada...podržava gorenje sadašnjeg trenutka...
Sada podržavam sada.
Ovaj mail, ove misli, ovaj tren, ovo sada tu, ispisano...
Ovo je stvarnost!?
(poljubac na desno uho)
A što bi drugo moglo biti?
Dakle da složim kockice isprevrtane...zapravo sada ću ih isprevrtati snažnije...
Obrnuti redoslijed zbivanja mira.
Skrivači-otkrivači!
( poljubac na lijevi kapak)
Koraci moji ka...
Nijemi i daleki...snažni no skreću u lijevo...
Na lijevo područje otkucaja sata.
Pssssstttt
Šššššššššššššššššššššš
Znam da ovo nema redoslijed i da je velika besmislena cijelina koju treba slijepiti, sašiti,
variti, spojiti, sjediniti, sljubiti da bi postala forma koju vode motivi.
No motivi se rascjepali...Opet???
Da opet!!
Odbi! ( samoj sebi)
Dobar dan D, započeo je u ponoć ne?
Zapitam se ponekad...zapitam se sada.
Kome sam ja to mislima spustila glavu u krilo i čija mi to blizina odgovara-a daljina?
S kime ja to promatram snijeg u isto vrijeme na različitim životnim stanicama?
S kime ja to dijelim misli, jutra, večeri, često-mnogo-puta naj-neobičniji dio dana-noći.
U 3:33, 10 do 06, u 12:12, u 21:50...
Ness, smajl, nervoza, tuga, gušt, sreća, maksimum, minimum...svašta nešto ili sve!
Kaos-kozmos...
crtica...točka...ploha...pravac...dijagonala...sjever...jug...
Čekaj! Stani! Pogledaj! Ugledaj!
( poljubac na dlan)
Ma Daniela Ne misli!
Daniela to čini intuitivno...instinktivno...prirodno...ljudski...
Ne analiziram -ne sada-ne kao prije- sada NE!
Tko si Ti?
Što činiš u životu, što si želio, što voliš jesti, koji znak ti je u lilitu, kojeg
dana u tjednu si rođen,dal je bila srijeda, tko te naučio abecedu?...STOP!
Pričaj mi o sebi jednom-tada-kada će biti SADA poput ovog SADA!
No zanima me radije sada -MIR-
Pustiš me? Kao do sada?
Što?
Ma,ma,ma!
Ma kao i do sada da sam tu, a nisam zapravo, ma znam!
Zato baš... ma pusti me, molim te!
Dobro je tako...
Kako?
Ma,ma, ma...
Sve ovo...kiša, snijeg, smijeh, ovo vrijeme, ovakvi načini zbližavanja...
Nema sada vremena zapravo...ovako sam
-bezvremenska- !
(poljubac na vrh nosa)
Dodaj mi jastuk, jastuk koji nije opipljiv.
Daj mi ruku koja se ne dotiče...
Probudi me, dok ja spavam najdubljim snom, ali PROBUDI ME...
A onda...
ma zar je bitno, ovo je mir...to me čini dobrom...
Reci mi iako te ja neću čuti...
Osmijehni se iako ja to neću vidjeti, mislim Sada!
Zar je bitno? Toliko bitno što je na ovaj način izraženo?
Pa je manje bitno? Ili da li ne postoji?
Ne ubijamo nikoga, vidi oko nas se ratovi vode...ovo je nasuprot tome povjerenje i mir...nema
borbe...
Nije dosadno, monotono i zamorno...samo neočekivano zar ne?
Uvijek je novije no sada...
Otišla sam predaleko s mislima? Što ti kažeš?
'' Da se ne baviš ovakvim analizama'' ?
(smijeh znam)
Kužim...ma znaš da kužim...
(al ja se malo bavim...spusti me na zemlju lagano kad će doći vrijeme za to-molim te)
Zato smo tu...razumijemo se...s greškama ponekim...
Pa ako krenem desno, a ti lijevo, nađemo se na sredini kruga ne?
(poljubac na rame)
Ma umor me lagano svladava...možeš ti to pretpostaviti...
Jutro je?
Ili podne? Možda je kasnije...ranije, prije ili poslije, ali sada sam tu tamo kod tebe...
Vrijeme je da stavim natrag glavu gdje sam je stavila sinoć u određeno vrijeme s
dopuštenjem...
Ostalo prepušteno tebi...kažeš Ti, a ja te slušam...
Idem spavati...a Ti se kreči normalno, hodaj, sjedi, legni...to nema utjecaja na to što ja
spavam u krilu...hmmm zanimljivo zar ne...
poljubac na obraz...pusti me da spavam
Daniela
|