...†...Satanic Angel...†...

srijeda, 28.11.2007.

No fear

Ja ovih dana nemam straha
Imam ono što sam odavno željela
Sva ona crna prokleta bol je nestala
Sve one suze koje sam bezveze pustila
Sve ono čega sam se strašila
I sve ono zgob čega sam patila...

Sjećanja na njega su nestala
Suze zbog njega presušile
Srce postalo kamen
Kojeg je teško slomiti
Kojeg je teško ljubiti
I sve oko tebe nestaje...

Ipak jedna stvar ostaje
Ostaje prokleta moja duša
Tu dušu nikome nedam
Koliko god bila ona prokleta ja ju volim
Duša ga se ponekad sjeti
Sjeti ga se i ponovno zamrzi...

Smrzlo se sve oko mog srce
Kako ti ne bi ponovno ušao u njega
Da ne moram ponovno skupljati ostatke srca
Ti sad pati zbog mene
Ali me nećeš imati nikada
Kao što ja tebe nikada nisam imala...

Sad neka te neka druga draga
Po tvojoj plavoj dugoj kosi
Neka neka druga pati za tobom
I tvojim prokletim plavim očima
Ali ja više neću...

- 08:54 - ...help me... (14) - # - #

subota, 17.11.2007.

Fire in my vein!!!

Hodam okolo po gradu
Razmišljam o tebi
O tvojim prokleto lijepim plavim očima
O tvojoj dugoj plavoj kosi
O tvojim nježnim rukama
I o našim pogledima...

Ne znam zašto toliko razmišljam o tebi
O tvojim pokretima
Svaki tvoj pokret u meni pali vatru
Krv mi teče kroz moje vene
Vruća kao prokleta vatra
Kao vruća kiša koja pada po meni...

Ja kad te vidim
Mogla bi stajati na zimi cijelu vječnost
Jer meni nije hladno kad tebe vidim
Cijelu bih te vječnost mogla čekati
Na zimi dok taj lijepi bijeli snijeg pada po meni
I dok gledam kako se on topi...

I evo moje proklete duše
Ona stoji na toj zimi i nije joj hladno
Snijeg po njoj pada
Topi se na njoj od njene topline
Koja gori samo zbog njega
Ta toplina kroz moje je vene tekla...

Sad kad je njega poželim
Samo hladnoća bude samnom
Samo hladne moje riječi
Zaboravila sam kako reći "Volim te"
Sad se moje srce koje je patilo ohladilo
A tvoje prekasno zapalilo...

On zbog mene žile reže i zaljeva ih alkoholom
U nekom beznađu sjedi i plače
Jer je sad on mene izgubio
Ja mu više pomoći ne mogu
U oči ga više pogledati ne mogu
A ni reći "Oprosti mi" više ne mogu...

Mora i on jednu stvar znati
Da nije lako lagati
Da nije lako za nekim patiti
Za nekim tako ludo plakati
Ali ti si sad na redu da to naučiš
Jer ja sam već prošla svoj test života i patnje...

- 11:11 - ...help me... (4) - # - #

četvrtak, 08.11.2007.

Fear of death!!!

Evo znam da ovo nije pjesma kao i inače, ali evo jedno recimo moje ispovijedanje svima vama koji me vole i preziru...
Pa efo samo da kažem da me je jedan post jako dirnuo u srce i potaknuo samo na razmišljanje o drugima i kako im pomoći...
Svi mi bježimo od naših obaveza, od naših života koji ponekad neki od njih vode samo u propast...
Ne mogu prestati razmišljati o smrti mog nekog poznanika...
Odnosno bratu moje frendice...
A vjerojatno ste i čuli o 14-godišnjaku koji je propao kroz grede i slomio vrat...
To dijete neće više doživjeti svoje najljepše godine niti daljnje rođendane...
On je sad nažalost mrtav...pokoj mu duši...
Sad neprestano razmišljam o svojoj smrti i kako i jedan krivi korak može biti koban po život...
Misli samo o svome krivo me koraku i koliko bi on mogao biti koban za mene...
U našim životima svakome je njegova sudbina određena ili ipak nije???
Sve zavisi kakvo 'ko im mišljenje o životu...
No ja ipak mislim ak nam i je naša sudbina određena onda ju pokušajmo promijeniti ako vidimo da ide u krivom smjeru...
Maknimo se od alkohola, droge i naših tako fora rezanja žila...
Znam da sad ovo dok neki od vas čitaju misle da pametujem...
Ja ne želim pametovati nego sam iznjeti činjenice...
A činjenica je da se se naša mladež sve više opija, drogira, uništava se jedno riječi...
Ja znam da nam je svim to jedan izlaz iz ovog pakla što imamo od naših života i da bi neki od nas poželili da se nikada nismo rodili...
Ali morate imati hrabrosti maknuti se od takvih stvari...
Ja znam da život nije bajan, a bome ni ružičast i da ne želimo živjeti
u takvom paklu okruženi alkoholom, drogom, ubojstvima i sličnim radnjama...
Ali zamislite da napravite samo jedan krivi korak kao i taj dječak koji samo jednim svojim korakom nestao s ovoga svijeta...
Samo jedan krivi korak u našem životu prema naprijed ili natrag što nestane???
Samo naša patnja, koja je još najmanja činjenica koja nam se može dogoditi naspram onog što nas u našim životima događa...
Ja neznam za druge ljude ali mene je strah moje smrti...
Neke stvarno nije, oni znaju da će jednom od droge alkohola ili nečeg drugoga umrijeti i da im se njihov kraj bliži...
Ili ih je možda briga ali tu svoju bol i patnju još nisu spremni pokazati...
Ali ja jednostavno ne mogu tako razmišljati da me nije briga za moj život...
U nekim trenutcim samo poželi prerezati si žile i da me nikada više nema, ali onda se sjetim ljudi koji me vole i koje ja volim pa onda to ostane samo na jednom malom bolnom rezu...
Znam i sama da je ovaj naš svijet pakao i da se nekada neisplati živjeti ovaj život jer svejdno odemo tamo kuda smo zaslužili...
Jer da bi imali donekle dobar život moramo jednostavno biti prokleti i bezobrazni i bezosječajni...
Jednostavno svaki naš korak kuda god krenili se broji i broji i jednom dođeš do maximuma svojih koraka i dana koje si proveo na ovom odvratnom svijetu...
I onda samo padnemo iz tog u još jedan prokleti svijet...
I tako se naša patnja nastavlja...

A efo napokon i ovaj kraj ovog posta...
Nadam se da vam nije glup ovaj post i nadam se da će te ga shvatiti ozbiljno, jer ja sam ga ozbiljno i napisala...
Nadam se vašim komentarima...

- 20:20 - ...help me... (25) - # - #

ponedjeljak, 05.11.2007.

Pain in my heart!!!

Jednom davno moje je srce nekoga voljelo
A srce me zbog toga boljelo
Još me je jednom duša boljela
I samo je njega voljela
Nešto se rasulo ko da je staklena čaša
Ne to je samo moja suzama ispunjena flaša...

Ona padne, razbije se ko' da je od stakla
Srce je moje je od najoštrijeg stakla
Razbije se u tisuću komadića
A svaki tvoje ime zaziva
Ime tvoje kao šapat studenog vjetra
Što oko mene se igra...

Igra tvoga imena
Moja slaba točka življenja
Život je bez tebe hladan
I bez tvojih nježnih dodira totalno jadan
Jadno mi je srce za tobom mi plače
Što ću mu reći kad mi on nešto kaže...

- 15:59 - ...help me... (0) - # - #

petak, 02.11.2007.

The white end of my life!!!

Željeli smo obići svijet
Željeli smo vječno biti zajedno
No to su sada samo puste želje
Puste želje za našim životima
Prazne pjesme bez tebe
Prazno srce bez duše...

Moje su crne oči
Bile samo napola otvorene
Nikada nisu vidjele cijelu istinu
Cijelu tu prokletu istinu
Nisam vidjela koliko sam te voljela
A sad sam te u boli izgubila...

Nisam vidjela koliko sam te voljela
Neke sam stvari tek sad shvatila
Tek sam sad to osjetila
Osjetila sam tu prokletu bol
U mojim hladnim grudima
U ovim hladnim noćima...

Hladnoća mržnje me ohladila
Osjećaje sam sve izgubila
Znala da sam te voljela
Ali ipak sam te izgubila
Tugu ovu prekriti ne mogu
Samo život si oduzeti, eh to mogu...

Na ledenoj litici ja sad stojim
Pomislim da li se bojim
Oko mene sve bijelo
Razmišljam o boli koju si mi nanio
Poželim se ubiti
Jer bez tih plavih očiju ne mogu živjeti...

Sva blijeda okolo gledam
Niz liticu dole more je duboko
Uzimam žilet, opet taj hladan metal
Naslanjam ga na svoje hladne ruke
Po njima pišem volim te
Da zauvijek i u paklu osjetim ovu bol...

Još zadnjem riječi kažem
"Voljet ću te zauvijek
Ova patnja je za tebe"
Laganim pokretima odgurnem se s ruba
S ruba te bijele litice
S ruba prokletog života...

Padam, padam u taj bezdan
Padam u to duboko i crno more
Gušim se u svojoj boli i patnji
U moru je umirem i krvarim
Sa boli u očima i tugom u srcu
Ja napokon umirem...

Zato ne prilazite tom zaljevu
Tko zna tko će se još ubiti
Tko će se u ljubav rezočarati
Koliko će nekome trebati da shvati
Koliko možeš nekoga voljeti ili mrziti
Da si na takav bolan naćin oduzmeš život...

- 17:32 - ...help me... (3) - # - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

...Opis bloga...

...All aboute me...

...Linkovi...