Željeli smo obići svijet
Željeli smo vječno biti zajedno
No to su sada samo puste želje
Puste želje za našim životima
Prazne pjesme bez tebe
Prazno srce bez duše...
Moje su crne oči
Bile samo napola otvorene
Nikada nisu vidjele cijelu istinu
Cijelu tu prokletu istinu
Nisam vidjela koliko sam te voljela
A sad sam te u boli izgubila...
Nisam vidjela koliko sam te voljela
Neke sam stvari tek sad shvatila
Tek sam sad to osjetila
Osjetila sam tu prokletu bol
U mojim hladnim grudima
U ovim hladnim noćima...
Hladnoća mržnje me ohladila
Osjećaje sam sve izgubila
Znala da sam te voljela
Ali ipak sam te izgubila
Tugu ovu prekriti ne mogu
Samo život si oduzeti, eh to mogu...
Na ledenoj litici ja sad stojim
Pomislim da li se bojim
Oko mene sve bijelo
Razmišljam o boli koju si mi nanio
Poželim se ubiti
Jer bez tih plavih očiju ne mogu živjeti...
Sva blijeda okolo gledam
Niz liticu dole more je duboko
Uzimam žilet, opet taj hladan metal
Naslanjam ga na svoje hladne ruke
Po njima pišem volim te
Da zauvijek i u paklu osjetim ovu bol...
Još zadnjem riječi kažem
"Voljet ću te zauvijek
Ova patnja je za tebe"
Laganim pokretima odgurnem se s ruba
S ruba te bijele litice
S ruba prokletog života...
Padam, padam u taj bezdan
Padam u to duboko i crno more
Gušim se u svojoj boli i patnji
U moru je umirem i krvarim
Sa boli u očima i tugom u srcu
Ja napokon umirem...
Zato ne prilazite tom zaljevu
Tko zna tko će se još ubiti
Tko će se u ljubav rezočarati
Koliko će nekome trebati da shvati
Koliko možeš nekoga voljeti ili mrziti
Da si na takav bolan naćin oduzmeš život...
Post je objavljen 02.11.2007. u 17:32 sati.