Marketing
Fear of death!!!
Evo znam da ovo nije pjesma kao i inače, ali evo jedno recimo moje ispovijedanje svima vama koji me vole i preziru...
Pa efo samo da kažem da me je jedan post jako dirnuo u srce i potaknuo samo na razmišljanje o drugima i kako im pomoći...
Svi mi bježimo od naših obaveza, od naših života koji ponekad neki od njih vode samo u propast...
Ne mogu prestati razmišljati o smrti mog nekog poznanika...
Odnosno bratu moje frendice...
A vjerojatno ste i čuli o 14-godišnjaku koji je propao kroz grede i slomio vrat...
To dijete neće više doživjeti svoje najljepše godine niti daljnje rođendane...
On je sad nažalost mrtav...pokoj mu duši...
Sad neprestano razmišljam o svojoj smrti i kako i jedan krivi korak može biti koban po život...
Misli samo o svome krivo me koraku i koliko bi on mogao biti koban za mene...
U našim životima svakome je njegova sudbina određena ili ipak nije???
Sve zavisi kakvo 'ko im mišljenje o životu...
No ja ipak mislim ak nam i je naša sudbina određena onda ju pokušajmo promijeniti ako vidimo da ide u krivom smjeru...
Maknimo se od alkohola, droge i naših tako fora rezanja žila...
Znam da sad ovo dok neki od vas čitaju misle da pametujem...
Ja ne želim pametovati nego sam iznjeti činjenice...
A činjenica je da se se naša mladež sve više opija, drogira, uništava se jedno riječi...
Ja znam da nam je svim to jedan izlaz iz ovog pakla što imamo od naših života i da bi neki od nas poželili da se nikada nismo rodili...
Ali morate imati hrabrosti maknuti se od takvih stvari...
Ja znam da život nije bajan, a bome ni ružičast i da ne želimo živjeti
u takvom paklu okruženi alkoholom, drogom, ubojstvima i sličnim radnjama...
Ali zamislite da napravite samo jedan krivi korak kao i taj dječak koji samo jednim svojim korakom nestao s ovoga svijeta...
Samo jedan krivi korak u našem životu prema naprijed ili natrag što nestane???
Samo naša patnja, koja je još najmanja činjenica koja nam se može dogoditi naspram onog što nas u našim životima događa...
Ja neznam za druge ljude ali mene je strah moje smrti...
Neke stvarno nije, oni znaju da će jednom od droge alkohola ili nečeg drugoga umrijeti i da im se njihov kraj bliži...
Ili ih je možda briga ali tu svoju bol i patnju još nisu spremni pokazati...
Ali ja jednostavno ne mogu tako razmišljati da me nije briga za moj život...
U nekim trenutcim samo poželi prerezati si žile i da me nikada više nema, ali onda se sjetim ljudi koji me vole i koje ja volim pa onda to ostane samo na jednom malom bolnom rezu...
Znam i sama da je ovaj naš svijet pakao i da se nekada neisplati živjeti ovaj život jer svejdno odemo tamo kuda smo zaslužili...
Jer da bi imali donekle dobar život moramo jednostavno biti prokleti i bezobrazni i bezosječajni...
Jednostavno svaki naš korak kuda god krenili se broji i broji i jednom dođeš do maximuma svojih koraka i dana koje si proveo na ovom odvratnom svijetu...
I onda samo padnemo iz tog u još jedan prokleti svijet...
I tako se naša patnja nastavlja...
A efo napokon i ovaj kraj ovog posta...
Nadam se da vam nije glup ovaj post i nadam se da će te ga shvatiti ozbiljno, jer ja sam ga ozbiljno i napisala...
Nadam se vašim komentarima...
Post je objavljen 08.11.2007. u 20:20 sati.