Jednom davno moje je srce nekoga voljelo
A srce me zbog toga boljelo
Još me je jednom duša boljela
I samo je njega voljela
Nešto se rasulo ko da je staklena čaša
Ne to je samo moja suzama ispunjena flaša...
Ona padne, razbije se ko' da je od stakla
Srce je moje je od najoštrijeg stakla
Razbije se u tisuću komadića
A svaki tvoje ime zaziva
Ime tvoje kao šapat studenog vjetra
Što oko mene se igra...
Igra tvoga imena
Moja slaba točka življenja
Život je bez tebe hladan
I bez tvojih nježnih dodira totalno jadan
Jadno mi je srce za tobom mi plače
Što ću mu reći kad mi on nešto kaže...
Post je objavljen 05.11.2007. u 15:59 sati.