 | Uzmi ipak svoju zapaljenu žetvu I otiđi, otvorenih ruku, tvrde krvi. Ostalo je nešto nepoznato, ukliješteno Ovim razdvojenim tijelom, Jedna cesta na mojoj cesti, I hrapavo likovanje izgladnjela prostora Svjetlost obožava presahle brzice, Rasprsnute usne. . . Odlazi, kuća je u redu, Sulica vjetra njome prolazi. Jacques Dupin |
UZMI IPAK
22 rujan 2007komentiraj (2) * ispiši * #
