blitz-ezsej
Josip Reptilović Svinjski

Iza sedam gora i sedam drolja, živcirao se Mrgud Tekut zvani Kajman. Jebalo ga je što nikako da dobije na lotu, a tako bi znao iskoristiti te pare, ihaj, da iskoristiti! Napravio bi on sve da bude ljepše! Al šta ćeš, ništa nećeš, onda dobro, sljedeći! - izviknu sestra Bogorodica, te nadoda - "Doktoru je danas zlo. Neće ga bit u ordinaciji pa sam zato ja tu, a kad sam ja tu onda nema zajebancije. Ajmo, ti sa tekutima! Prvi si na redu!". Mrgudu se to svidjelo, jebat ga, da jednom bude prvi. Makar i za odstrijel. I ništa, sestra ga zalauši preko ušiju i pošalje kući. "Moraš spavat puno, majmune! Ajd ukurac!", na što Tekut zakoluta očima i hladno se odgega u Caritas po nanule za šećerit trulež u pothodnicima. Vražje doba je to bilo. Iss. Zečevi otpadali sa borova kolko je bilo vjetrovito. Odasvud su se čuli glasni povici revolucionara "Jodler najobičniji! Oslobodite kretenariju! Muletina svima!", što je Tekuta pomalo živciralo, no ipak sačuva dostojanstvo uspjevši se othrvati nagonu da ih sve stjera u kurac i započne samostalnu karijeru vizažiste. Prokleti danak u kajmaku, pomisli i zatetura u pravcu pothodnika. U pothodniku nije bilo bog-zna-šta.

Oko podneva pojavio se Menđur Klicaš-Špajo, Tekutov dobar pajdo sa Bahama, inače inženjer i kreten, te pasionirani karaoke amater. Počeli su njih dvojica raspredati o općem kretenstvu i zatupljenosti, nebi li došli do kakva plodonosna zaključka, no samo su se napili i bauljali u krug, snubeći pokoju drocu u prolazu usklicima "Dodvori mi malenu!", "Poljuskam ti krmetinu!", "Ektoplazmu ti jebem sveukupnu!", "Nestandardna kujice!" i sl. Ne imavši previše uspjeha, odlučili su se ipak za krmačenje do jaja, te se uputili na obližnju farmu gdje je bilo prvenstvo u lansiranju krmača. Stigavši na odredište, odmah su primjetili dva dabra koji su uljili lansirnu rampu, praveći se pametniji nego što u biti jesu. "Gamad uhvati dobre komade, tužno je to", prozbori glas iza njihovih leđa. Bio je to Tiho Mucavac zvani Petrolejka. Petrolejku je tukao glas velikog ženskara i ubiboga. A šta znači ubibog, to nitko nije znao. "Pa, seljoši, kako ste dospjeli ovdje?". Na to mu Tekut pokaže dvije VIP bekstejdž ulaznica za komuniste i pankere. "Aha. Okej, sjednite se u ložu, sad će već treće lansiranje.", tiho prozbori Tiho i odglavinja u smjeru žutog kamiona-cisterne sa nacrtanim sisama, vadeći svoje rašlje za otkrivanje podzemnih voda, smiješeći se gnomu koji je iz nekog razloga skakao po konzervi paštete uzvikujući "Jebo te Rip Kirbi!".

Ostavljeni da umuju, Tekut i Menđur su posjeli tjelesa na fotelje željno iščekujući porinuće krmače u nebesko plavetnilo. Zagledani u daljinu nisu razmišljali baš ništa, a onda PAF! Menđur se sjeti nečega te uzvikne: "Jusuf Buzadžić!" i padne mrtav, a tijelo mu obujmi plavičasta svjetlost, te ga elevira sedam metara i tri centimetra iznad tla, lagano ga rotirajući. Tekut bojažljivo usmjeri pogled prema nebu i utvrdi da krmača nije sletjela na zemlju već i ona lebdi u sličnom položaju kao Menđur, opirući se silama fizike, kemije, biologije i zemljopisa, a bogami i matematike, te tjelesnog odgoja, dobrog odgoja u ponašanju za stolom, preodgoja u kaznenoj ustanovi i odgojno-obrazovnog programa haertea u prijepodnevnom terminu. Tekutovu pažnju tad privuče obli komad metala u obliku diska, promjera sedamnaest kilometara što se skrio iza obližnjeg grma. Vođen božjom providnošću, transparentnošću, predvidljivošću, monotonošću, nošću, neću, oću, neću, daj šta daš, velociraptorova tetka i gmazov okus, Tekut se odrazi nogama prema sedamnaestkilometarskoj tepsiji što je isijavala plavu paralizirajuću svjetlost, te se namah nađe u njezinoj blizini, a blizina nije vrlina. U tom momentu, jedna crvena zraka iz tepsije obujmi mu glavu i počne uništavati mozak, neuron po neuron, svaku sekundu po jedan. Tim rapidnim tempom nestajanja neurona, Tekut je živio još tri sekunde. Zadnje što je vidio bile su vile kako ga probadaju u predjelu pleksusa, te pileći batak u meniskus. Prije Menđuru, a sad i Tekutu sve je postalo crno, te on izgubi svijest, a obuzme ga nesvjest i crne misli o pojmovima kao što su in-vitro, zobati, češljugar, saguaro, lišaj, popokatepetl, miceliji, šegedin, vrutak, tetka na trapezu i sl. Tko zna nakon koliko vremena probudio se Tekut na metalnom stolu prekrivenom pekmezom od marelice. Pokraj sebe ugledao je Menđura, no nije sve bilo u redu, nešto mu je govorilo. Letimično analizirajući Menđurovu obnanženu vanjštinu, zamjetio je crvenilo na desnoj nadlaktici. Odmah je znao o čemu se radi. Bio je to pekmez od crne šljive. Znak izvanzemaljaca! Sve je bilo jasno. No, još veće iznenađanje Tekuta je čekalo kad je bacio pogled na svoje tijelo. Primjetio je sa velikim iznenađenjam da su mu vanzemaljci implementirali sise veličine tenkova. Oduševljen novim sisicama, Mrgud se onesvjesti od užitka, svršavajući.

* TO BE CONTINUED! *