Stari Albatros Gvojić nije mario za glasine. Barem ne previše. Doduše, pomalo mu je smetalo što su ga klinci u djetinjstvu zvali Golub, Tica, Pteros, Sofisticirana Astralna Projekcija, evoluirali vodozemac ili slično, no nije ga smetalo toliko da bi ikoga ozlijedio, čak niti da bi koga poprijeko pogledao. Albatros je bio plemenit. Kako i nebi kad je bio indijanac i pripadao plemenu. Plemenu Dagnjolikih Mastodontatora sa gorja Ukčučevan Skučevan.

- "Jebo mater", ponekad je mislio Albatros, "pička mu materina", nastavljao je misliti, "da ga bog jebo mili", razmišljao je i dalje, "u trokurac krvavi mrtvog mi đeda babine jetrve očeva pastorka", zadubio bi se, "stokilašku si tetku jebem pobočjem kombajna", rekao bi si u mislima, "ta nije valjda da je do ovoga došlo?!", zaključio bi razočaran, te zatim, ne znavši što je zapravo htio kazati, zaspao.

Sve to pratio je njegov guru, Jozo Gurucki Gurtna treći plemeniti, priučeni kirurg i poluprofesionalni pisac molitvenika.

- "Krvavo ti sunce neuljudno jebavam priličnom žestinom!", sroktao bi si u brk Gurtna, ne hineći lažno uzbuđenje tako velikim, bitnim, krvavo važnim te pun kurac zajebanim događajem, kojega, za dobrobit plemena nije smio javno objaviti. Lagano se nasmijavši konstrukciji "javno objaviti", Gurtna je nastavio brusiti ferode istovremeno se mašivajući za bolesnu mu jetru koja je isijavala čudnu ljubičasto-crvenu tamu. Tamu? Tako je, jebem vam boga nepostojećeg, tako je. Genijalni preokret u dosad sasvim normalnom bljic-ezsayu! Isijavanje tame! HO HO HO! Stilske figure pršte kao brabonjci iz ovčije guzice! Hu-ra!

- "Vrijeme je za oštri zaokret u duhovnom vođenju plemena!", zaključio je Gurtna, a zaključio je tako i Albatros.
- "Dovoljno smo dugo čučali na čučavcu našeg osvajača!!", prekinu si glasnice Albatros.
- "Dovoljno dugo smo ćućali na ćućavcu našeg osvajaća!!", razdrapa si glasnice i grlo u kompletu Gurtna, pokušavajući jeftinim oponašanjem začinjenim stanovitom dozom "oponašajmo-retarda" humora izmamiti osmjeh kod suplemenika koji su ga, sad već u povećem broju istih (samih sebe) promatrali.
- "HURAAA!!!"- vikao je Albatros - "Nutricionizam!!" - drao se Gurtna, a suplemenjani su ih promatrali u kolektivnom transu induciranom glasnim povicima što dolaziše od njih dvojice gorenavedenih.
- "Rotvy, mislim da su otišli u kurac", obratio se jedan crvenonosi, guzogoli indijanac svom mlađem bratu Jukatanu Prostodušnom.
- "Az-best", odgovorio mu je Prostodušni, nadodajući: "Samo krmak dostojan je preteče kiklopštine", te se namrštivši dodao je: "i dok je tako, teško da će krilatica biti uzrečica, tek blijeda sjena osame, osa me ubola, bin hex oct ladena."
- "Govoriš u zagonetkama, prokletniče! Prodao si dušu bledolikima!!" - zasiktao je Gurtna iznenada, iznenadivši ih obojicu iznenadnim prolomom mudrosti.
- "Stanite!" - u tom trenu povika jedan sićušni, mikroskopsko mali glas sa strane. Bio je to Zmijov Migolja, najmanji indijanac u općini.
- "ŠTA STANITE?! MA ŠTA STANITE JEBEM TI KRVAVOG VEPRA NA UMORU!!", zatrese se od siline trešnje izazvane vlastitim uzvikom Gurtna.
- "ZMIJOVE, GOVORIŠ ZMIJSKIM JEZIKOM!!", ustvrdi opet on.
- "Je, tak je", završi Migolja tonom molera koji kreči svoj pedeseti kvadrat isti dan.


Josip Reptilović Svinjski, Krk, 1902.
Iz zbirke ezsaya "Hruštovljenje i utjecaj bratimljenja u pliocenu" prvi put izdanoj u Ljuštindolu kraj Zgornjokretenovska, na prvu obljetnicu smrti Isusove babe.