Planirano smo se uputili na koncert Prljavog kazališta. Ispod velikog šatora mnoštvo ljudi, muškarci, žene, djeca, starci, nemoćni, invalidi, retardirani, redari, pokoji inspektor u civilu i nas četvorica. Predgrupu sačinjavaju lokalni zabavljači, pjevačica plavuša, 38 godina, uhranjenih bokova pjeva "who the fuck is alice". Svjetina nevoljko pokazuje veselje jer baš ne poznaje tu pjesmu. Atmosferu popravljaju dvojica zabavljača večeri bacajući šale na račun nula promila u prometu. Nastaje stanka oko pola jedanaest i masa se počinje okupljati. Stojimo ispred ton-majstora naslonjeni na njegovu ogradu. Dolaze prljavci. Svjetla se gase. Očevi dižu svoje kćeri na ramena, a majke sinove. Mašu rukicama. - Dobra večer Karlovac! - Aaaaa - viču ljudi i ja s njima.

Guramo se naprijed u gužvu. Evo, nije prošlo ni dvadeset i četiri sata sata od kako sam bio tamo, a ne sjećam se s kojom su pjesmom počeli. Sjećam se da sam se dobro osjećao. Gužva je ispred nas, a ljudi stalno prolaze. S moje desne strane stoje moja tri prijatelja, a sa moje lijeve strane tri prijateljice koje nisu moje, ali stoje pored mene. Mlade su. Prva do mene ima crnu kosu i slatki nosić. Spremno sam je ponudio cigaretom. Ona diže ruke i širi dlanove. Skače i vrti glavom. Radim sve što i ona. Uzima mi gutljaj piva, a ja odmah idem po još jedno. Došli smo do pola koncerta i počeo je set laganih pjesama. Heroj ulice. Tek izbrazdano krastavo srce male tinejdžerice, otvorilo se. Glava joj je na mom ramenu. Spontano vadim upaljač i držim ga visoko. Zagrljeni proživljavamo osjećajne trenutke i zaboravljamo sav očaj svakodnevnih obaveza, ljubavnih razočaranja i tuge. Ruža hrvatska. Stoji ispred mene naslonjena i ja joj mirišem kosu. - Kako se zoveš? - Jadranka, a ti? - Željko. Prijateljice gledaju s laganim prijekorom, ali je ova moja glavna pa joj ne smiju ništa. Pjesma za pjesmom, osjećaj za osjećajem. - Dragi prijatelji, vrijeme je da malo predahnemo, a vraćamo se za 15 minuta u puno žešćem ritmu-.

- Idemo malo na zrak? Pogleda u prijateljice. Oči im sjaje u bijesu. - Ajde, doći ćemo odmah. Krenuli smo van probijajući se kroz gužvu. Bila je vesela i smijali smo se. Zapalili smo cigaretu. -Jadranka, odakle si? - Pa, živim u Zagrebu, ali sam iz Vukovara. - Ja sam iz Vinkovaca, pa mi smo susjedi! Nabacili smo si. - Jadranka, znaš kad je svirao Heroj ulice, kad je rekao *nisam rođen da budem...* Taj tren sam nešto osjetio prema tebi. Mislim da si divna, da mi se sviđaš i želim te poljubiti. Zagrlio sam ju i poljubio. Zagrlila je i ona mene. Ljubili smo se i plakali. - What if god was one of us?, progovorila je kroz suze.

Nismo se više vraćali na koncert. Legli smo na klupu u praznom parku i šutili. Samo su nam se usne povremeno dodirivale. Opet sam osjetio miris njene mekane kose. Nježno sam je dirao po cijelom tjelu govoreći joj da je prekrasna. - Tako si ženstvena. Vidim u tebi zrelu ženu punu osjećaja, koja traži svoj put i vječnog prijatelja. Razumijem te svim srcem i želim da budemo jedno. Stisnula se uz mene još jače. Lagano sam prešao dlanom preko njenih malih dojki. Uzdahnula je. Skinuo sam joj majcu. Bijeli čipkasti grudnjak parao mi je jagodice na prstima. Želio sam nježnost pa sam ga otkopčao. - Nemoj... Nije ga htjela skinuti. - Ne boj se. Želim osjetiti tvoju toplinu. Želim ti čuti srce kako kuca.

Iako mrak, dvije prekrasne male bijele tvrde dojke obasjale su našu klupu i dio parka, moje oči i moju dušu. - Bože... zbilja si divna. Mazio sam ih. Bradavice su joj bile tvrde od povjetarca. Čudan je osjećaj držati obje ženske grudi. I ja sam skinuo majicu. Ležala je na meni i grudi su nam se spojile. Ljubili smo se. Držao sam ju za stražnjicu i ritmično stiskao. Odjednom se sve počelo ubrzavati. Grizao sam joj usnu i raskopčavao joj hlače. Ona još nije znala da to mora i ona istovremeno raditi. Uvukla mi je rukicu u gaće i počela stiskati jaja. Prelazila mi je dlanom preko genitalija, sva krv iz mozga, pluća, bubrega, srca, slezene, ošita i ostalih organa prešla mi je u penis. Kurac mi je đavolski poskočio. Zario sam šaku u njene gaćice i zavukao par prstiju u njenu vrelu, mljackavu i mirisnu vaginicu. Slani topli veličanstveni miris neiskvarene pičke ulazio mi je u nosnice i izluđivao me. - Skini se! Gledao sam ju kako nespretno raskopčava dugmeta sa svojih svjetlih traperica, a onda sam i ja raskopčao svoje. Ponosni penis zadovoljnog vlasnika okomito je pomalo plašio maloljetnicu no ne dovoljno da ne bi sjela na nj i prodahtala -auuuuh! Bila je vrlo napaljena i skakala je po meni, dosta neugodno, no trpio sam. Želio sam da uživa. Štipala me je za sise i žmirila. Nije ju bilo briga ni da joj mama naiđe taj tren. Osjetio sam njene meke neobrijane dlačice. Sve oko klupe je mirisalo na svježe jebanje. Nije se prestala nabijati. Ljubimo se, ja sam u njoj. Gnječim joj guzove i govorim joj da ju volim. Naslutila je vrhunac i zadnjih par nabadanja su mi bili najbolniji.

Dok je svršavala, bila je pripijena uz mene, čupala mi je kosu i ispuštala piskutavi nekontrolirani krik djevojke koja se nije puno puta jebala. Svalila se s njega i zagrljena mi legla uz bok. Srce mi je abnormalno tuklo. Gledao sam svoj uspravljeni napaćeni kurac. Gledao je i on mene neko vrijeme, a onda je počeo mučki izbacivati spermu. Bez orgazma, bez osjećaja, bez zadovoljstva. Sperma je curila nekontrolirano i polako poput prehlađenog iscjetka. Bio je iskren i pijaniji od mene. Htio je izbaciti taj očaj iz sjemenika i prostate. Mala nije ništa shvaćala, privila se uz mene jer joj je bilo hladno. Zagrno sam ju košuljom i zagrlio. Slušala mi je srce koje se ubrzano smirivalo. Osjećao sam se velikodušno i ponosno. Oh, kako sam bio zaljubljen noćas, a danas mi konfuzija leti žilama. Danas sam tužan jer sam sam. Često sam sam.

Željko Tetrapakšu