Megalitske enigme Kostarike


Nakon obilaska kamenih piramida i kamenih megalita diljem Planete odlučujem da analiziram još jedan, ovaj put manje poznati, fenomen starog svijeta: kamene kugle.

Za manje od tri sata leta iz Houstona slijećem pokraj glavnog grada, San Josea. Sa Salvadorom ovo je najmanja država Srednje Amerike sa manje od 4 miliona stanovnika. Smatra se za jedinu stabilnu demokraciju u regiji; nemaju stalne vojske još od 1949. što im osigurava nešto novca za napredniju socijalnu organizaciju u usporedbi sa okolnim zemljama.

Na aerodromu iznajmljujem rent-a-car na veliko iznenađenje zaposlenih kada su čuli koliko stotina kilometara namjeravam da prođem, a da mi je ovo tek prva posjeta Kostariki. Nakon pola sata vožnje ulazim u milionski San Jose u kome se i parkiram. Prvi utisak o gradu je da je čist, uredan, ugodan. Stanovnici su uglavnom bijelci za razliku od svih ostalih država Centralne Amerike; naime, 80% je čistog španjolskog porijekla, s tim da je samo 17% mestika.

Milionski San Jose, glavni je grad demokratske Kostarike

Tri posto stanovništva su crnci. Njihovi su preci dovedeni iz Kariba da bi radili na plantažama banana. I upravo su banane u pozadini razloga koji je uzrokovao i moju posjetu ovoj zemlji. Naime, tokom kraja 1930-ih i početka 1940-ih godina, američka United Fruit Company je krčila šume da bi sadila plantaže banana na jugu Kostarike. Delta rijeke Terraba (poznata i kao Sierpe, Diquis i General River) postaje prvim nalazištem kamenih kugli. Kasnije se kugle pronalaze i pokraj Golfita i na otoku Isla del Cano.

Kamena kugla na ulazu u parlament Kostarike, San Jose

Gotovo sve kugle su napravljene od granodiorita, čvrstog kamena čije je nalazište na vrhu planine Talamanca. Kamenolom je u prosjeku oko 80 kilometara udaljen od mjesta nalazišta kugli.

Savršen sferičan oblik kamene kugle koja je prebačena sa juga zemlje u Nacionalni muzej u San Joseu

Nekoliko kugli je napravljeno od kokine (coquina), čvrstog materijala sličnog gips kamenu koji je formiran od pješčanih depozita. Pretpostavlja se da je ovaj kamen prenesen u unutrašnjost zemlje preko delte rijeke Terraba-Sierpe.

Također, pronađene su kugle i na pacifičkom otoku Isla del Cano koje je udaljeno 20-ak km od obale Kostarike.

Veličina kugli je u rangu od nekoliko centimetara do najveće promjera 2,5 metra. Najteža kugla ima težinu preko 30 tona. Odstupanje od savršenog kruga je minimalno: 0,2 - 5 cm.

Arheolog Doris Z. Stone je 1940. napisao na kraju svog izvještaja: “Mi moramo klasificirati savršene kamene kugle Kostarike među neobjašnjenje megalitske enigme”.

Dosada je pronađeno oko 390 kamenih kugli. Nedovršene kugle nisu nikada nađene, a niti alati kojima su formirane. Nesumnjivo je da kugle nisu prirodnog porijekla.

Nakon pronalazaka ovih kugli gotovo sve su izmještene sa svojih originalnih lokacija. Po Kostariki su počeli ukrašavati dvorišta i parkove privatnih kuća, crkvi, bolnica i vladinih institucija. Čak su dvije prenesene u SAD: jedna je u muzeju National Geographic Society u Washingtonu, a druga u dvorištu Harvardskog univerziteta u Cambridgeu, Massachusetts.

Sa svojih originalnih lokacija kugle su prenesene u gradove Kostarike i ukrašavaju dvorišta bolnica, privatnih kuća i muzeja (na slici autor u dvorištu Nacionalnog muzeja, San Jose)

Način obrade kugli ostaje nerazjašnjen. Ukoliko se uzme komad granodiorita i pokuša zagrijavanjem obrađivati, počinju da otpadaju nivoi (kao kriške). Dakle, pravilan sferičan oblik se ne može dobiti zagrijavanjem. Metalni alati nisu pronađeni, kao ni kompjuterizirane mašine za obradu ili laserski instrumenti koji će se brinuti o dobivanju pravilnog sferičnog oblika. Ovo su alati koje bi mi danas koristili za oblikovanje.

Neke od kugli su pronalažene pod zemljom zajedno sa predmetima od keramike koji upućuju da im je starost najmanje 1200 - 3200 godina. Uglavnom, sve kugle imaju porijeklo iz pręt-kolumbovskog doba.

Prema svjedočenju onih koji su ih pronalazili na originalnim lokacijama zna se da su kugle imale određenu pravilnu orijentaciju (najčešće sjever-jug), te da su formirali trokute (grupe od po tri kugle) i paralelograme. Jedna grupa kugli je imala orijentaciju prema magnetnom sjeveru. Vrlo često su kugle nalažene na vrhu uzvisina.

Nažalost, pomicanjem kugli sa njihovih originalnih lokacija zauvijek se izgubila mogućnost da se utvrde međusobni odnosi i relacije među kuglama različite veličine. Trenutno, samo je šest kugli na svojim znanim lokacijama.

U svom obimnom dugogodišnjem proučavanju kugli iz Kostarike, američki arheolog Samuel K. Lothrop (“Archeology of the Diquis Delta, Costa Rica”, Peabody Museum of Archeology and Ethnology, Harvard University, 1963.) zaključuje da “postoji astronomska orijentacija kamenih kugli”.

Autori George Erikson i Ivan Zapp (“Atlantis in America: Navigators of the Ancient World”) iznose tezu da su kugle starije od 12000 godina i da su ih koristili Atlantiđani za navigaciju. Pri tome isitiču da su uz kugle pronađene posude sa udubljenjima koje bi utvrđivale zenit zvijezda.

Doug Yurchey (“Were Costa Rican Spheres Ancient Receivers?”) iznosi tezu o kamenim kuglama kao dijelu svjetskog energetskog sistema. Drevni kameni monoliti, piramide, a evo i kamene kugle su, prema Dougu, bile dio “svjetskog prethistorijskog Teslinog sistema kojeg su koristili potomci Atlantiđana. Oni su bili elektrovodiči svjetske bežične distribucije. Pri tome je kamen služio kao uzemljenje čija se frekvencija izjednačavala sa zemaljskom elektromagnetnom frekvencijom… Kameni megaliti prethistorije su bili u nenaseljenim područjima i preko njih se komunikacija nije prekidala…” (Interesantno je da je vrh modernih antena u obliku lopte.)

Naravno, energetska zračenja Zemlje pri tome imaju osnovnu ulogu. Stoga je originalni razmještaj kugli trebao pratiti podzemne energetske linije i Zemljine čakre.

Kamena kugla pronađena u mjestu Guayabo, u provinciji Cartago, služila je kao vrlo precizni kalendar, tvrdi autor Michael O’Reily (lokalne dnevne novine “La Nacion”, 25.03.1979., Turrialba, Cartago). Uklesani cirkularni petroglif prikazuje datume kao što su solsticiji i trajanje kišne sezone.

Nakon tisuće godina provedenih u zemlji i izloženih djelovanju klimatskih uvjeta površina kugli je izgubila prvobitni izgled. Ipak, na nekim od njih je još uvijek prepoznatljiv dizajn koji upućuje da se radi o petroglifima.

Na primjer, kugla izložena u muzeju glavnog grada Kostarike San Joseu, prikazuje uočljivu spiralu i druge uklesane linije.

Uočljiv je uklesani petroglif na površini kamene kugle koju sam snimio u Nacionalnom muzeju u San Joseu, Kostarika

Astronom Edwin Quesada je analizom petroglifa uočio da postoji veza između
crteža na površini kugle i zvjezdanih konstelacija Pegasusa (krilatog konja) i Andromede (nebeska princeza). Upoređene su linije i točke sa površine kugle sa lokacijama zvijezda i linijama koje se vuku između njih.

Rezultat je bio iznenađujući.

Usporedba zvjezdanih konstelacija i petroglifa: rezultat je iznenađujući – kamene kugle su imale ulogu astronomske karte

Dvadeset dvije zvjezdane konstelacije su formirale oblik koji se podudarao sa petroglifom na kamenoj sferi!

Spirala na petroglifu odgovara spirali koju stvara M31 Andromedina galaksija na noćnom nebu.

Dvadeset i jedna zvijezdana konstelacija učestvuju u formiranju čudnog oblika petroglifa: Beta Andromeda, Alfa Andromeda, Omikron Andromeda, HR8632 u konstelaciji Lakerta, Beta Pegasus, Psi Pegasus, Pi Pegasus, Gama Pegasus, zvijezde u sazvježđu ribe (Teta, Jota, Lambda, Kapa, Gama i Omega), zatim Beta riba, Eta akvarijus, Alfa Pegasus, Teta Pegasus, Teta akvarijus, Beta akvarijus, Alfa ekvuelus, Ipsilon Pegasus, Delfinovo sazvježđe te dvije zvijezde (HR8313 i HR 8173) u Pegazovoj konstelaciji.

S obzirom da je petroglif uklesan u kamenoj kugli očigledno je da se na njemu moglo pratiti kretanje zvijezda tokom noći, a s obzirom na rotaciju naše planete. Ako se kamena kugla zarotira s lijeva na desno, a imajući zvijezdu Sjevernjaču na dnu kugle, onda se može prikazati kretanje zvjezdanih konstelacija u pravcu istok-zapad!

Izvanredno.

Dakle, sfera nije bila samo astronomska karta već i praktični planetarij.

Još jedan detalj privlači pažnju. Spirala koja je prikazana na kamenoj kugli odgovara spiralnom obliku M31 galaksije i njenoj poziciji u odnosu na druga sazvježđa. Međutim, sa Zemlje, ova galaksija na noćnom nebu nije ništa drugo do mala svjetlosna točka. Kako su naši preci znali da je riječ o galaksiji spiralnog oblika, a bez odgovarajućih instrumenata?

Nadalje, oblik petroglifa sigurno nije slučajan. Koju poruku nam on nosi? Izgled nekih bića iz centralnoameričke flore prije toliko tisuća godina? Pas, jaguar, majmun?

Ili, nešto još nedostupno našem umu i znanju?

Moja posjeta Nacionalnom muzeju u San Joseu budi toliko različitih ideja i pitanja koja traže odgovore. A onda, slušajući vodiča sa grupom američkih turista bivam vraćen u plitkost službenih objašnjenja.

Zvanično objašnjenje o kuglama je da su one bile “plemenski teritorijalni markeri”. Stotine kugli jedna do druge, teške desetine tona, pa “teritorijalni markeri” koje su isklesala primitivna plemana? Nešto tu ne štima.

Nisam mogao, a da ne odolim i uključim se u diskusiju. Vodiču sam prvo predočio o kakvom je fenomenu riječ. Jasno, Amerikanci su iskopali samo mali dio kamenih kugli; njihov broj se sigurno računao u tisućama. I sve su bile na jednom mjestu. Stvarni datum njihovog nastanka, s obzirom na geološke karakteristike terena i dubine na kojoj su pronađene, je duboko u prošlost. Tisuće godina više nego što im se nastoji službeno pripisati.

Obris najveće pronađene kamene kugle u pozadini slike je monumentalni megalit od preko 30 tona za čiju je kreaciju bila potrebna vrlo razvijena tehnologija koju nisu posjedovala primitivna plemena Kostarike prije 1500 godina. Na slici je i nekoliko originalnih kamenih kugli različite veličine.

Američki turisti su sa zanimanjem (i odobravanjem) slušali, a vodič je, malo postiđen, pozvao svoju turističku grupu na daljnje razgledanje muzejskih eksponata.

Artističko viđenje pripadnika plemena Kostarike prije 1500 godina koji bi, navodno, trebali biti autori savršenih kamenih kugli.

Slijedeći dan boravka u Kostariki posvećujem obilasku nekoliko aktivnih vulkana na sjeveru. Vulkani samo doprinose činjenici koju čine ovaj predio energetski potentnom točkom u planetarnim razmjerama.

Na vrhu kratera vulkana Irazu u Kostariki. Kompleks vulkana čine ovaj teritorij energetski vrlo potentnom točkom.

Do juga zemlje se vozim modernim putem (CA 2) koji ide sve do granice sa Panamom. Usput skrećem sa glavnog puta i odlazim u jedini indijanski rezervat, Boruča, koji je relativno blizu delti rijeke Diquis. Rezervat je na vrlo nepristupačnom terenu, na planinskom vrhu. U Boruči ni traga naprednoj indijanskoj kulturi. Kao što sam i očekivao. Oni nisu autori ovih kugli.

Poslije još nekoliko sati vožnje ulazim u Palmar Norte. Ispred obližnje srednje škole kamena kugla je ukliještena u plavom kamenom prstenu kao ukrasni dijamant. Očigledno je da su nastavnici naslutili važnost ovih kugli.

Kamena kugla u dvorištu ispred srednje škole u gradiću Palmar Norte, južna Kostarika.

Most preko rijeke Rio Grande de Terraba me vodi u mirni gradić Palmar Sur gdje je prebačen najveći broj pronađenih kamenih kugli.

Poslije još nekoliko sati vožnje ulazim u Palmar Norte. Ispred obližnje srednje škole kamena kugla je ukliještena u plavom kamenom prstenu kao ukrasni dijamant. Očigledno je da su nastavnici naslutili važnost ovih kugli.

Raskršće prema Palmar Suru gdje se čuva najveći broj pronađenih kamenih kugli u Kostariki.

Zbilja, ovaj usnuli gradić kao i da nema šta da pokaže svijetu osim misterioznih kugli koje se nalaze na svakoj značajnijoj točki i ulici kojom prođem.

U pijesku, ispred napuštene kuće, usamljeno stoji pravilna kamena kugla, Palmar Sur, Kostarika.

Izlazim iz auta, dodirujem kugle. Ugrijane su, izložene sunčevim zrakama. Pomalo hrapava površina mi ne pruža odgovore. Kao da je odavno kugla prestala da služi svojoj svrsi.

Izdvojene iz cjeline, pojedinačne kugle su očigledno prestale služiti svojoj originalnoj (energetskoj) svrsi, Palmar Sur, Kostarika.

Vozim se manjim, neasfaltiranim ulicama Palmar Sura. Kugle nalazim gotovo na svakom koraku: ispred uglednijih kuća i ispred napuštenih ruševnih kuća, u jarku i na uzvišenjima, u parkovima i na zapuštenim livadama…

Kamena kugla ispred lijepo održavane kuće, Palmar Sur, Kostarika.

Lijepo uređeni park u centru Palmar Sura ima pravilno raspoređeno desetak kugli. Radnici na održavanju i pokoji šetač ne pridaju nikakvu pažnju megalitima prošlosti. Zapravo, više pažnje posvećuju meni i mom pažljivom zagledanju u svaku kuglu.

Uređeni gradski park Palmar Sura sadrži desetak kugli visine od jedan i pol do dva metra. Domaćem stanovništvu ovi megaliti prošlosti ne predstavljaju posebnu atrakciju.

Na nekoliko kamenih kugli zapažam uklesane linije na površini. Nažalost, isuviše su nejasne da bih mogao prepoznati petroglife ili astronomske simbole.

Površina jedne od kamenih kugli u Palmar Suru; kao da se naziru petroglifi koji su vremenom dobrim dijelom izblijedili. Da li je riječ o novim astronomskim kalendarima?

Put me vodi dublje u unutrašnjost juga Kostarike. Ovaj put skrećem sa glavne prometnice, na njihove “finca” agrikulturne pokrajne. Na raskrsnici “Finca 5” ponovo kugle; neke su čitave, a neke su slomljene prilikom iskopavanja i transporta.

Na raskrsnici “Finca 5”, pokrajni u južnoj Kostariki, nalaze se ostaci čitavih i slomljenih kamenih kugli.

Slijedeći dan provodim u obilasku delte rijeke Diquis. Nekoliko sati vožnje riječnim gliserom nedvojbeno potvrđuju da su Amerikanci sredinom XX stoljeća zasadili plantaže banana na vrlo malom postotku ovog teritorija. Pod gustom prašumom je vjerojatno i dalje 95% delte. To mi samo potvrđuje moju sumnju da je do sada pronađen samo manji postotak kamenih kugli. Točnije, oko 390 lociranih kugli (ja sam ih vidio 65) vjerojatno predstavlja manji dio od nekoliko tisuća kamenih kugli koje su originalno postavljene u ovoj regiji.

Ove iznosi uvjerljivo ruše zvanične teorije o nekakvim “teritorijalnim markerima koja su postavljala indijanska plemena”. Više je nego jasno da primitivni indijanci nisu imali alat za obradu ovog čvrstog kamena; niti su imali načina za transport od 80 km, na tisuće kugli, čija je težina prelazila nekoliko desetina tona.

U vožnji deltom rijeke Diquis na jugu Kostarike; očigledno je da je 95% delte još uvijek pod gustom šumom i da nekoliko metara pod zemljom leže tisuće neotkopanih kamenih kugli.

I kada su na koncu kamene kugle i dospjele na jug Kostarike onda bi, prema zvaničnoj arheologiji, bile raspoređivane kao “teritorijalni markeri”? Bože, kako smiješno i neuvjerljivo. Što li će naši potomci misliti o nama za 100 godina kada budu čitali takve gluposti? Najgore je to što turisti, kada slušaju vodiče i slične “stručnjake”, vjeruju takvim objašnjenjima.

Koliko se još tisuća kamenih kugli krije nekoliko metara ispod površine u delti rijeke Diquis na jugu Kostarike?

Sada mi još preostaje da posjetim posljednju lokaciju na kojoj su kugle pronađene. Riječ je o malom pacifičkom otoku Isla del Cano.

Tridesetak kilometara vožnje gliserom otvorenim oceanom (praćen, taj dan, posebno visokim valovima) približavam se zaštićenom biološkom raju. Gusta šuma, čisto koraljno more, pješćane plaže, su idealan set za Holivudski triler.

Pacifički otočić Isla del Cano je najisturenija lokacija Kostarike na kojoj su pronađene kamene kugle.

Sat vremena mi je trebalo da prepješačim sa jednog na drugi kraj otoka. Bujna vegetacija i očuvani habitat su imali svoje privlačnosti za one koje su tu locirali kugle. Doduše, ne mislim da su prirodne ljepote bile razlog da se kugle tu postave.

Sat pješačenja otokom Isla del Cano je bio potreban da bi se došlo do lokacija sa kuglama.

Meteorolozi barataju činjenicom da su ovaj otočić i susjedna delta rijeke Diquis teritorij sa najviše munja u ovom dijelom svijeta. A munje su, zapravo, samo energetska pražnjenja.

Napokon, tu su i kamene kugle sa otoka Isla del Cano (Kostarika). Isklesane su od kokine, tvrdog pješčanog kamena.

Nekoliko manjih kamenih kugli na otoku me nije impresioniralo. Ne, nije stvar u veličini. Kugle u delti su pronađene različite veličine. Nije stvar ni u materijalu: kokina tvori oko 10% svih kugli, tako da su ovo vjerodostojni primjerci. Ima nešto što mi ne štima: koja bi bila uloga samo nekoliko kugli?

Kompleks od nekoliko tisuća kugli koji se nalazi(o) u delti, između jakih energetskih strujanja iz zraka (munja) i ispod zemlje (podzemnih energetskih tokova) ima smisla. Plus, kugle svojim specifičnim oblikom stvaraju posebno konasto (jako) energetsko polje. Ako su drevne civilizacije imale načina za recimo kvarcni (bežični) prenos energije, onda su imale i rješenje snabdijevanja energijom.

Kako bi u tome sklopu bilo objašnjenje za par kugli na ovom otoku?

Možda je najbliži istini odgovor iz povijesti vlasništva otoka. Naime, otok je, prije nego što je postao nacionalnim blagom, dugo bio privatno vlasništvo i imalo bi smisla da njegovi vlasnici sredinom prošlog stoljeća prebace nekoliko kugli sa obližnje delte ne bi li ga učinili privlačnim turističkim središtem.

Vrijeme i ljepote otoka su učinile svoje tako da je on postao zaštićenim biološkim spomenikom države. I tako ipak ostvaruje turistički priliv bez obzira na kugle.

Napuštam otok (nakon neizbježnog ronjenja po koraljnom dnu); vožnja slijedeći dan po neudobnom makadamu uz pacifičku obalu Kostarike do San Josea. Avion prema Houstonu; čini mi se da sam, nakon svega, bliže odgovoru o megalitskim enigmama Kostarike.

Kamene kugle kao “doprinos civilizaciji”. Slažem se, ali kojoj civilizaciji? Civilizaciji o kojoj ništa ne znamo, koju ne razumijemo, čije doba nemamo točno utvrđeno…