Živimo u društvu u kojem poštenje, čast i slične vrijednosti su očito zdravorazumski rečeno glupost i idiotizam. Naravno to i nije čudno jer kad stupovi društva te oni koji bi svojim primjerom poštenja običnom čovjeku trebali pokazati prave vrijednosti kradu da boli glava.

Zašto napisah ovaj predgovor prije, evo objasniti ću.

Jučer navečer u pola 7 me susjed iz moga ulaza opizdio u lijevu stranu auta tako da otprilike mojim laičkim okom ima štete za jedno 2-4000 kuna ako se ne bude trebao mjenjati prag auta. Naravno štetu nisam vidio sve do kad sam se danas oko 2 sata popodne poslije kavice i druženja sa Sagom rastao kod njega doma i krenuo prema autu te imao što vidjeti.

Zvanje policije te upit što da radim jer sam danas bio na dvije lokacije i da recimo skratim priču policija mi kaže da lijepo odem doma te da im javim kad dođem. Nazvao ih ponovo i ljubazni gospodin sa druge strane poslao je svoga kolegu koji je onako od oka procjenio da sam zapeo za stupić i tako jedno metar ostrugao auto a da nisam to ni primjetio ili možda jesam. Po njemu to sve jasno no poslat će on pravu ekipu samo što treba čekat jedno sat, sat i pol da dođu.

- Ok, rekoh pričekat ću ih.

Dolaze nakon sat vremena pravi policajci i pregled auta te uzorak boje koji sam našao na svom autu predajem njima a oni pretražuju parking kod mene te nije im jasno kako su nastala oštećenja na pragu, no na vratima konstatiraju da je sigurno kuka opalila dok je netko išao u rikverc. Ipak ima još uvijek puno nebuloza.

Zašto? To ću Vam reći malo kasnije.

No nakon što ništa nisu našli i već spremni na povlačenje jedan od njih ipak je pogledao malo dalje parkiran tamno zeleni Rover te šteta na njemu potpuno odgovara šteti na mom autu ali je problem da im nije još uvijek jasno kako zbog razlike u visini štete. Nalaze vlasnika auta, susjeda iz mog ulaza koji priznaje da je jučer u pola 7 dok sam bio parkiran na pješačkom pločniku me udario direktno u moja prednja i zadnja vrata, no pošto je bio mrak te mislio da će se lijepo izvući nije ništa učinio.

Oba policajca, vrlo kulturni pomogli (meni najviše) da se dogovorimo te naravno ostah i ja njima sad dužan za sve što su mi učinili. Svojom požrtvovnošću su našli krivca i nekako mi je sad srce na mjestu. Drago mi je da imamo kvalitetne policajce koji kad izgleda da je sve uzalud pokušavaju pronaći i zadnju puzlu koja fali u slagalici. Hvala im od srca.

No hvala i mom dragom susjedu koji umjesto da ostavi komadić papira sa podacima je otišao te šutio kao da ništa nije napravio. Eto što znači vjerovat susjedu kojem bi čovjek u stvarnosti trebao vjerovat - nema šanse. Nadam se jedino da će održat riječ te u srijedu u pola 10 otići samnom kod Štarkelja na procjenu popravka kojeg je rekao platiti iz džepa.

Nadam se da će biti toliko pošten.