Sjeverni Novi Meksiko, rujan 2004.

Između prve i druge prostorije dijelio nas je uski prolaz dužine desetak metara. Blago je zaokretao. Kenova svjetiljka je obasjala svodove druge prostorije. Ponovo okrugla soba, četiri metra promjera, sa svodovima visokim šest metara. Savršeno izravnani zidovi. I, naravno, nova slika na zidu.

Nebesko plava boja dominira pozadinom. Izduženi krugovi se uklapaju jedan u drugi. Vanjski omotač je ispisan hijeroglifima. U dnu slike je krajolik koji podsjeća na kamene pustinje Novog Meksika. Mjesec u gornjem desnom uglu.

Kenovo svijetlo i moja baterijska lampa idu prema slici. A onda mi se učini da svijetlo isijava iz slike. Da li se ove slike kreću? To više nije samo osjećaj dubine kada promatram ove naslikane zidove.

Oni krugovi, koji se pretapaju jedan u drugi, podjsećaju na prolaz… iz novomeksičkog krajolika prema noćnom nebu…

Profesor Stevens predaje arheologiju na Sveučilištu Novog Meksika. Njemu je, svojevremeno, predan artefakt, pronađen u kanjonu, na analizu. Vrlo brzo je ustanovio da je riječ o predmetu vanzemaljskog porijekla: nedostupni materijali od kojeg je napravljen, hijeroglifi kakve dosada nije sretao, oblik i karakteristike uređaja koji se nije mogao analizirati ni na koji način dostupan modernoj znanosti. Stevens je putem e-mailova o otkriću obavijestio niz kolega i prijatelja. S obzirom da je u svojim pismima upotrijebljavao riječ vanzemaljski (“extraterrestrial”) alarmiran je centralni američki obavještajni program koji čita i analizira sve e-mailove na Internetu. Zbog svoje sadržine, e-mail je poslan na analizu u ACIO. Odatle ga je “Petnaest” proslijedio šefu osiguranja Evansu. Samo 36 sati nakon što je profesor Stevens dobio artefakt, Evansova ekipa mu je bila na vratima kancelarije. Predstavili su se kao članovi NSA (National Security Agency), artefakt proglasili predmetom od “nacionalnog interesa”, zaplijenili ga i odnijeli u svoje sjedište u Kaliforniji.

Crvenokosa, ljepuškasta (i pomalo bucmasta) Samantha Folten je zaposlena u ACIO odjeljenju Remote viewinga. Sa trideset pet godina odlikuje se razvijenim parapsihološkim sposobnostima. Metode Remote viewinga (“mentalnih projekcija na daljinu”) su razvijane u nizu instituta i obavještajnih agencija (CIA, FBI, NSA, ACIO, KGB, MI itd.) od 1970-ih godina do danas. Putem tih mentalnih projekcija “duše” agenata su u mogućnosti da odu na bilo koju točku u prostoru i vremenu na Zemlji ili u svemiru i donesu informacije (audio i vizuelne). U razvoju ove tehnike najdalje je otišao kalifornijski ACIO i Labirint grupa, jer su njihove posjete i izvještaji bili puno precizniji i detaljniji od ostalih. Samanthin sigurnosni nivo na kome se nalazi je unaprijeđen sa pet (prije novomeksičkog projekta) na sedam.

Četrdesetsedmogodišnji, prerano očelavjeli, Darius McGavin je direktor odjeljenja Specijalnih projekata u okviru NSA (National Security Agency). Pošto je NSA osnovala ACIO početkom 1950-ih godina (za proučavanje i primjenu pronađenih vanzemaljskih tehnologija) i to u okviru odjeljenja Specijalnih projekata, formalno gledajući, Darius McGavin je pretpostavljeni ACIO direktoru, moćnom “Petnaest”. Međutim, ACIO vrlo uspješno skriva svoje prave namjere od svog osnivača tako da ni NSA ni Darius ne znaju obim ni dubinu njihovih projekata. Nekoliko puta su se pokušali infiltrirati, ali ih je ACIO specijalnim metodama (tehnikama parcijalnog brisanja memorije) vrlo brzo neutralizirao.

Darius McGavin je bio briljantan student gdje god je studirao: kao diplomac na Air Force Academy, na MIT-u (čuveni Massachusetts Institute of Technology) i kao doktorant na Yaleu. NSA ga je uzeo pod svoje kad je imao samo 23 godine. Za samo 11 godina Darius je dospio do moćnog položaja šefa Specijalnih projekata i tisuće znanstvenika i niza obavještajnih agencija ispod njega. Prema informacijama kojima Darius raspolaže on je svjestan da “Petnaest” prodaje “čiste supertehnologije” (razvijene od strane superiornijih civilizacija) eliti financijskih plutokrata koji vladaju svijetom i financijskim tržištima, kao “svjetska vlada” u sjeni.

Inkunabula je definicija za financijske vladare Planete. Izabrana grupa najbogatijih ljudi koji u svom posjedu drže najveći dio zlatnih rezervi, platine, dijamanata, ostalog dragog kamenja; kontroliraju izvršne funkcije u američkim Federalnim rezervama, Međunarodnom monetarnom fondu, Svjetskoj banci; posjeduju najveće svjetske banke; osnivaju i upravljaju elitnim organizacijama poput Bilderberg grupe, Trilateralne komisije ili Savjeta za međunarodne odnose (britanskog i američkog); uz pomoć tehnologija i softvera dobijenih od organizacije ACIO i “Petnaest”, potpuno kontroliraju glavna svjetska financijska tržišta i usmjeravaju ih u željenom smjeru. Poznato je da posjeduju tehnologiju kontrole vremenskih prilika (“Pabulum seed”).

“Petnaest” ih je snabdjeo i sa nizom drugih visokotehnoloških pomagala koja im pomažu da se igraju sa granicama država i pomiču političku moć iz jednog centra u drugi.

Zauzvrat, “Petnaest” ima neograničeni pristup financijskim resursima i političku zaštitu koji su mu potrebni za neometan razvoj tehnologije “putovanja kroz vrijeme”.

Sastav Inkunabule je nekada bio selektirana grupa vladara i kraljeva; iako plava krv i dalje igra ključnu ulogu, vrata su povremeno otvorena i za selektirane samostvorene bogataše. Inkunabula, doduše, nema apsolutnu moć na Planeti. Povremenu konkurenciju im prave neki aktualni političari koji nisu njihovi članovi, dijelovi obavještajnih službi, pojedine velike korporacije.

Doktor Neruda Jamisson je briljantni poliglota koji govori 30 različitih živih jezika i dvanaest izumrlih. Najveći je svjetski ekspert za dekodiranje petroglifa i hijeroglifa. Član je ACIO i Labirint grupe sa sigurnosnim nivoom trinaest. Rođen 1949. godine u Boliviji, u Ameriku je došao sa svojim ocem, također sjajnim znanstvenikom, koji je 1952. pronašao ostatke vanzemaljske letjelice u Boliviji. S obzirom da je uzeo dijelove motora sa letjelice, to mu je poslužilo kao oruđe za pregovore sa Amerikancima, koji su mu (i njegovom sinu Jamissonu) dali državljanstvo i zaposlili ga u ACIO.

Doktor Neruda je bio na čelu projekta “Antička strijela” od 1996. koji je istraživao čudni artefakt i pećinu pronađenu u Novom Meksiku, koje je iza sebe ostavila napoznata superiorna civilizacija. Nakon komparacije sa pismom i jezikom kultura Sumera, Maja i Anasazija, doktor Neruda uspijeva dešifrirati hijeroglife te stupiti u kontakt sa tom civilizacijom sa željom da javno objavi istinu. Te njegove namjere onemogućava Labirint grupa; njegov nadređeni Jeremy Sanders ga udaljava sa tog projekta i raspoređuje na drugi.

U strahu da će na njemu primijeniti tehnologiju parcijalnog brisanja memorije, dr Neruda se odlučuje na bijeg. U proljeće 1997. dr Neruda postaje prvi ACIO član koji bez traga napušta ovu supertajnu organizaciju. Uspijeva izvaditi odašiljač/čip iz ramena tako da ga ne mogu više lako pratiti. Život posvećuje traženju preostalih šest pećina - “vremenskih kapsula”, sličnim onoj iz Novog Meksika. One su razbacane na svim kontinentima i kada se sve pronađu dobiće se odgovor na pitanje kako razviti tehnologiju za obranu Planete od prorokovane invazije 2011 godine.

(Svaki put kada e-mail krene u Internet mrežu, komparira se tekst pisma sa ključnim riječima koje su interesantne obavještajnim agencijama. Tako, na primjer, ovaj današnji tekst obiluje imenima i nazivima tehnologija koje mogu izazvati paljene crvenog svijetla.)

Prateći putanju komete na noćnom nebu 1773. Charles Messier je otkrio galaksiju koja danas nosi kataloški naziv M 51. Osam godina kasnije, njegov prijatelj, astronom Pierre Mechain je zapazio da tu galaksiju dodiruje nešto manja galaksija koja je katalogizirana pod nazivom NGC 5195. Trebalo je doći do sredine slijedećeg, XIX stoljeća i nešto sofisticiranijih teleskopa, kada je lord Rosse utvrdio da je galaksija M 51 spiralnog oblika.

To je bila prva spiralna galaksija koju je naša civilizacija “otkrila”.

Daljnjim proučavanjem utvrđeno je da je susjedna galaksija NGC 5195 također spiralna. Dakle, jedna veća i jedna manja spirala. Na udaljenosti od tridesetak miliona svjetlosnih godina od naše Planete.

Naravno, do danas smo otišli nekoliko koraka dalje u proučavanju svemira. Pretpostavljamo da poznati svemir ima oko 20 milijardi takvih galaksija. A svaka pojedinačno, kao recimo M 51, imaju, u prosjeku, po 100 milijardi solarnih sistema.

Ipak, među svim tim beskonačnim opcijama, ostaje činjenica da su naši teleskopi kao prvu spiralnu galaksiju otkrili baš M 51 koja ima svog manjeg spiralnog pratioca.

Na ulasku u Čako kanjon, impresivna visoravan Fajada Butte, pri svom vrhu, ima uklesane petroglife Anasazija. Riječ je o dvije spirale: manjoj i većoj, koje prate kretanje sunca i putem igre svjetlosnih zraka točno određuju dane zimskog i ljetnog solsticija (pisano u temi “Misterij Anasazija”.

Da li je riječ o koincidenciji?

Spirale uklesane u kamenu Fajada Butte visoravni od strane Anasazija (Novi Meksiko) koje najavljuju dolazak solsticija propuštanjem sunčevih zraka na obod spirale.

Ili su Anasazi, tisuću godina prije “zvaničnog otkrića” duple svemirske spirale, znali za galaksiju M 51, koja nije vidljiva ljudskim okom?

Ako su znali za te galaksije da li su do tih informacija njihovi vidovnjaci dolazili prilikom spiritualnih izleta?

Ili se rješenje, ovog puta, krije u ovom, materijalnom realmu? Da li su Anasazi imali pristup tajanstvenoj pećini, podignutoj od strane nepoznate, superiornije civilizacije, na čijim su se zidovima mogle naći iste takve uklesane spirale sa nizom hijeroglifskih objašnjenja?

Pećina je bila udaljena samo nekoliko desetina kilometara od Čako kanjona i Pueblo Bonita. Srca svijeta Anasazija. Odakle je sve počelo. Godine 850.

Ken, Melvin i ja napuštamo drugu komoru i ulazimo u mračni hodnik. Nakon desetak metara polukružnog uskog tunela ulaz u novu, treću komoru. Identična je po svom obliku prethodnim. Kružna sa visokim svodovima. Na zidovima nova slika. U lijevom gornjem uglu stilizirani Kokopeli sa frulom i zvukom koji se radijalno širi u svim smjerovima. U gornjem desnom uglu lik čovjeka sa raširenim nogama i rukama. Odmah prepoznajem simbole koji su se nalazili na kamenim zidovima u naseljima Anasazija, njihove zaštitnike. Ponovo zvjezdano nebo u pozadini, mjesec. Trokut, spirala, kružna vrata sa hijeroglifima…

Na moja pitanja i odgovore u vezi Anasazija se baca novo svjetlo. Znao sam odranije da njihova kultura nije nastala sporim evolutivnim putem kao što to zvanična znanost pokušava dokazati. Oni su se jednostavno iznenada civilizacijski digli sredinom IX stoljeća u kanjonima Novog Meksika.

Njihovo poznavanje astronomije, korištenja energetskih tokova zemlje i sunca, upotreba frekvencije u svakodnevnom životu… sada postaje objašnjiva.

Tok misli mi prekida Melvin. Pita Kena da li je nešto drugo pronađeno u ovim komorama kada su prvi put kročili u njih.

“Da. U svakoj komori je bio po jedan artefakt. U prvoj je, na primjer, bila posuda koja je očigledno pripadala Anasazijima. U drugoj je bio kristalni pravokutni objekt…”

Nastavljamo dalje. Imam osjećaj kao da se stalno spuštamo niz ove hodnike i komore. Hodnici su mračni, vijugavi. Komore svaki put zasjaju svojim bojama i osjećajem da su slike više nego trodimenzionalne; četiri, pet dimenzija?

Prolaz prema drugom svijetu, njihovim tajanstvenim kreatorima…?

Napokon smo došli do posljednje prostorije. Dvadeset treće po redu. Slika je na glatkom zidu, ali sve ostalo je drugačije. Pod je nedovršen. Nema one gumirane mase. Da li su se originalni graditelji našli u vremenskom škripcu pa nisu dovršili ovu komoru?

Ili je ona namjerno ostala nedovršena?

U čemu bi mogla biti simbolika ovog kompleksa.?

Dvadeset tri prostorije, povezane tunelima, u obliku spirale…

Naša DNK ima 23 para kromosoma. Ova pećina ima 23 prostorije i imala je 23 artefakta… što daje 23 para.

Oblik ovog pećinskog kompleksa je spiralni… identičan spiralnoj DNK kromosomskoj liniji. Ono što našu vrstu čini posebnom u svemiru je naša DNK. Zašto je onda dvadeset treća komora nezavršena?

Da li je naša DNK, simbolično gledajući, nedovršena? Što bi to bilo što nedostaje našem genetskom kodu? Unaprijeđenje vrste? I, ako jeste, u kom smjeru unaprijediti vrstu? Misli mi smjenjuju jedna drugu. Znam da našoj civilizaciji nedostaje da postanemo svjesni njene svemirske komponente. I da dopunimo naša materijalna čula (pet osjeta) sa spiritualnim. Čini mi se logičnim da nam se ostavlja poruka kojom nas upozoravaju da naš genetski sistem nije završena priča. I da se nalazimo pred genetskim skokom koji će unaprijediti vrstu.

U povratku pitam Kena da li su vršena ispitivanja o starosti ovih komora i slika. Reče da se sa doktorom Nerudom vidio samo još jednom. Tom prilikom mu je Neruda rekao da je karbonsko određivanje datuma utvrdilo da su slike na zidovima nacrtane 850. godine.

Osamsto pedesete godine! Time je odgovorio na niz mojih pitanja. Anasazi su, dakle, imali uzore koji su im pomogli da formiraju naprednu civilizaciju u središtu kamenih pustinja i kanjona.

Melvin je bio u pravu kada me je pozvao na ovaj put. Rasvijetljavanje misterije Anasazija je započelo.

Originalni izgled Pueblo Bonita oko 1100. godine, središta civilizacije Anasazija u Čako kanjonu (Novi Meksiko).