Preko puta ruske (bivše sovjetske) UN ambasade u New Yorku, na istočnom Manhattanu, smještena je Harold Pratt House. Riječ je o jednom od najljepših objekata u ovom gradu, podignutom 1919. Hol u mramornim pločama vodi u niz stilski uređenih prostorija. Svaka od njih prima od 75 do 350 uzvanika. Visokotehnološki audio-vizuelni laboratoriji sa videokonferencijskom opremom omogučavaju posjetiocima konferencije sa svojim partnerima po cijelom svijetu. Najnoviji dodatak zgradi je konferencijska dvorana Peter Peterson Hall u kojoj se odvijaju seminari i prezentacije.
Uzgred, Peter Peterson je od 1985. na čelu Odbora direktora prestižnog Savjeta za međunarodne poslove (CFR - Council on Foreign Relations).
A Savjet, opet, ima svoje sjedište u u Harold Pratt House od 1921. godine.
Peter Peterson, čelnik Odbora direktora američkog Savjeta za međunarodne odnose.
Godišnji izvještaj Savjeta za međunarodne poslove (od 2000.), na svojih 125 stranica, podsjeća na doba stvaranja Savjeta. Kažu:
"... Savjet je formiran 1921. godine kratko nakon Prvog svjetskog rata. Nekolicina američkih učesnika na Pariškoj mirovnoj konferenciji je odlučila da bi više američkih privatnih građana trebalo postati svjesno rastućih međunarodnih odgovornosti SAD-a... Ova odluka je dovela do kreacije organizacije koja će studirati američku međunarodnu politiku na dobrobit svojih članova i drugih zainteresiranih Amerikanaca..."
I nastavljaju:
"... Savjet je ne-profitna i ne-stranačka organizacija čiji je cilj razmjena ideja i bolje razumijevanje američke vanjske politike...".
(Kompletni izvještaj se može naći na njihovom sajtu: www.cfr.org )
Hajde da se malo uozbiljimo.
I da se vratimo na dane stvarnog začetka ove i sličnih organizacija.
Jedne prohladne noći u veljači, 1891 godine, u Londonu su se sastale tri utjecajne figure s kraja prošlog stoljeća. Cecil Rhodes, vjerovatno najbogatiji čovjek tih godina; William Stead, vodeći svjetski novinar; i, Reginald Brett, kasnije poznat pod titulom Lord Esher, najutjecajniji savjetnik kraljice Viktorije, a zatim i kralja Edvarda VII i kralja Đorđa V.
Rezultati ovog sastanka biti će od iznimne važnosti za sudbinu civilizacije u nadolazećem XX stoljeću. I stoljeću nakon toga.
Njih trojica su skicirali plan organizacije za njihovo tajno društvo. I načinili prvu listu potencijalnih članova. Unutrašnji krug je postao poznat kao "Društvo izabranih", a vanjski krug kao "Udruženje pomoćnika". Unutar užeg kruga stvarnu vlast je imao vođa i hunta trojice. Vođa je bio super-bogati Rhodes, a huntu su sačinjavali Stead, Bret i Alfred Milner (koji je dodat ovom društvu neposredno nakon sastanka). (Više u knjizi: "Anglo-American Establishment", dr. Carroll Quigley).
Narednih dvadesetak godina ciljevi društva postaju kristalno jasni: ujediniti svijet, prije svega englesko govorno područje, pod vlašću Britanije. Između 1910-1915 tajno društvo je evoluiralo u međunarodnu grupu zvanu "Okrugli stol". Sačinjavali su je članovi iz sedam država: Britanije, Južne Afrike, Australije, Novog Zelanda, Indije i SAD.
Britanski krak je nazvan Kraljevski Institut za međunarodne poslove. U Kanadi je to Kanadski Institut za međunarodne poslove, a u SAD-u sestrinski Savjet za međunarodne odnose (CFR).
Harold Pratt House je dvije godine nakon izgradnje postala sjedištem CFR-a. Obitelj Pratt je u velikom prijateljstvu sa Rockefellerima. Treba li reči da su Rockfelleri ( zajedno sa J. P. Morganom i pukovnikom Mandel Houseom) i osnivali CFR?
CFR je uskoro postao vladarem SAD i to je, nakon osamdeset godina, još uvijek i danas.
Preko tri tisuće vodećih američkih imena: sadašnji, prošli i budući američki predsjednici, ambasadori, svi ministri vanjskih poslova, investitori sa Wall Streeta, vojni čelnici Pentagona i NATO-a, bogati industrijalci i korporacijski čelnici, vlasnici medija i glavni urednici, bankari, predsjednici univerziteta i vodeći profesori, izabrani senatori i kongresmeni, sudije vrhovnog i ustavnog suda...
Svi, bez razlike, s v i Vladini savjetnici, ministri i zamjenici u Ministarstvu vanjskih poslova bili su članovi CFR-a.
Admiral Chester Ward je petnaest godina bio članom CFR-a. On piše:
"Svrha predaje američkog suvereniteta u ruke svemočne svjetske vlade je cilj koji je otkriven 95% članova CFR-a. Postoje još dva važnija cilja za koje zna manje od 75 članova; ovi ciljevi nisu nikad predočeni u pismenoj formi... Vjerovanje u vlastitu superiornost i formiranje jedne Vlade sa svjetskom vojskom..."
CFR održava regularne, tajne sastanke koje uključuju vodeće članove i strogo izabrane goste. Povremeno, oni održe i javne sastanke da bi formirali dojam da su oni bezazlena organizacija koja organizira socijalne aktivnosti ("razmjena ideja... grupe privatnih građana...").
Čitajuci Statut CFR-a može se zapaziti česta upotreba termina "non-atribution" ("ne pričaj drugima šta mi radimo i govorimo"). Sve što se zaista kaže na sastancima CFR-a ne smije (i ne dolazi) do medija.
Članovi CFR-a imaju mogućnost da koliko često žele, razgovaraju sa vodećim osobama Vlade. Bez obzira je li to Condy Rice, Collin Powell, gospođa Albright, ili Warren Christopher prije nje, ili George Schultz... Naravno, svi ovi sastanci su neslužbeni i daleko od očiju javnosti. CFR se informira o novostima u svijetu, a ministrima se daju upute...
“Kada vodeći članovi CFR odluče”, piše admiral Chester Ward (knjiga “Kissinger on the Couch”), “da bi američka Vlada trebala usvojiti određenu politiku, onda se pokreće ogromna energija njihove infrastrukture… da bi razvila argumente za podršku novoj politici. Na drugoj strani, svaka opozicija se diskreditira, intelektualno i politički…”
Lista rukovodioca Savjeta ima nekoliko stotina imena. Među poznatijima:
- Direktori: Allen Dulles (1927-1969), David Rockefeller (1949-1985), Averell Harriman (1950-1955), Cyrus Vance (1068-1987), Zbignev Brzezinski (1972-1977), Peter Peterson (1973-1984, 1984-), Paul Volcker (1975-1979, 1988-1999), Henry Kissinger (1977-1981), George Bush (1977-1979), George Shultz (1980-1982), Warren Christopher (1982-1991), Brent Scowcroft (1983-1989), Alan Greenspan (1982-1988), Jeane Kirkpatrick (1985-1994), Richard Holbrooke (1991-1993, 1996-1999), George Soros (1995-) itd, itd...
- Na čelu odbora Direktora su najduže bili David Rockfeller (1970-1985) i Peter Petersen (1985 do danas).
Može se lijepo pratiti kako većina imena sa liste ima, prvo, dugogodišnje školovanje u Savjetu, i, kada su spremni, preuzimaju uloge ministara, "specijalnih predstavnika OUN", ambasadora, predsjednika međunarodnih banaka i OUN-ovih agencija...
Nekako nam se ova priča ponavlja. Bilderberg, Trilateralna Komisija, sada Savjet za vanjske poslove... Tajni i polutajni sastanci... predsjednici, bankari, korporacijski giganti...
Neki od njih su u svim organizacijama, neke u jednoj ili dvije...
Čini se da to ima nekog sistema.
Ima, ima. Itekako. Svijet nije ono što mislimo.
Sala za ples i prijem u Harold Pratt House u kojoj svoje sastanke održavaju članovi Savjeta za međunarodne poslove (CFR - Council on Foreign Relations). Članstvo u CFR-u je uslov da se uđe u američko ministarstvo vanjskih poslova (State Department).
