Bilderberg

09 rujan 2006

Kraj svibnja, početak lipnja, je vrijeme kada Bilderberg Grupa drži svoje tajno godišnje zasjedanje. O tome nijedne velike novine ili TV stanice neće objaviti ni slova. A vlasnici tih istih medija biti će, i ovom prilikom, učesnici sastanka.

Tako, na primjer, od 24-28 svibnja 2001, u luksuznom švedskom hotelu Stenunsbaden, na zapadnoj obali, pedesetak km od Gotesberga, lideri Bilderberg Grupe su otvorili 48-i po redu, susret. Hotelski resor je bio izdvojen na otočiću i uz jake mjere sigurnosti, sto dvadeset predstavnika Zapadne političke, financijske i korporacijske elite odlučivale o neposrednoj budućnosti svijeta.

Osamdesetogodišnjaci, Rotschild i Rockfeller, zajedno sa Kissingerom, pripremali su i ovaj put, dnevni red i izbor pozvanih.

Isto kao i godinu prije na lipanjskom sastanku u belgijskom hotelu Chateau Du Lac Hotel (20 km od Brisela). Ili godinu prije, u škotskom Turnberry Hotel (Ayrshire). Ili, još prije, u portugalskoj Sintri.

Usamljeni, luksuzni hoteli, u vlasništvu Rothschilda ili Rockefellera, postaju prava utvrđenja koja okružuju neviđene mjere sigurnosti: naoružani čuvari, policija, čak i vojska. Kilometrima uokolo nijedan novinar nema pristupa. Pet dana intenzivnih diskusija rezultiraju uputama vodećim plutokratima svijeta.

Jedine novine koje uspijevaju, iz godine u godinu, da prenesu rezultate ovih tajnih sastanaka, su američke: "Spotlight". Za sebe kažu da su "jedine preostale ozbiljne američke novine".

I, kao što to obično biva, financijskim manipulacijama se prisiljavaju neovisne redakcije da se ugase, novine da bankrotiraju. Od 2003. i “Spotlight” je prestao da postoji.


O korijenima Bilderberg Grupe govorio je američki senator Jacob Javits 1964. godine. Njegov izvještaj se može naći u Kongresnoj knjižnici. U njemu, ovaj povremeni član Bilderberga kaže: "Zemlje Zapadnog Svijeta su, tokom perioda hladnog rata, osjećale potrebu za usko surađivanje da bi se zaštitili od komunističke opasnosti." Ova "suradnja" se fokusirala na ključni cilj: osigurati da SAD, Kanada i Zapadna Europa zadrže globalnu kontrolu nad preostalim dijelom svijeta.

U svibnju 1954. održan je prvi zvanični sastanak Bilderberg Grupe koja je svoje ime dobila po hotelu Bilderberg u Nizozemskoj. Ime ipak nije slučajno izabrano. Bil ili Bel je drevno feničansko božanstvo - Sunce (primarni simbol svih elitističkih grupa).

Prvim sastankom je rukovodio nizozemski princ Bernhardt, bivši nacistički SS oficir, koji se udomio u nizozemskoj kraljevskoj obitelji. Princ je predsjedavao Bilderberg sastancima sve do 1976. godine.

Za tu ulogu ga je pripremio veliki europski manipulator, financijski mastermind, lord Victor Rothschild. I kao što je David Rockefeller vukao poteze iz sjene u Americi, tako je i Rotschild rukovodio europskim poslovima. (David Icke, "The Biggest Secret".)

Bilderberg Grupa ima Stalni Komitet od 39 osoba koje se ne biraju već postavljaju. To je uža jezgra, donosioci odluka. Njihova uloga je da prenose ideje osobama koje pozivaju na godišnjoj osnovi. Pozvanih osamdesetak osoba se mijenjaju svake godine, kao i lokacija sastanaka.

Među 39-oricom su i lord Carrington, Giovanni Agnelli (FIAT), Rockefeller (Chase Manhattan Bank), Peter Jankovič (bivski austrijski ministar), Vernon Jordan (Klintonov pajdaš), Kissinger... Uz njih su i vodeći ljudi korporacija kao ABB, United Steel (SAD), Deutsche Bank, World Bank, ministri, ambasadori, profesori...


Ova Grupa se često naziva i "Nevidljiva svjetska Vlada".

S razlogom.

Primjer prvi:

Godine 1993, tadašnji predstavnik za štampu britanske Laburističke partije, stanoviti Tony Blair, pozvan je na sastanak Bilderberg Grupe u grčkom ljetovalištu Vouliagmentu. Godinu dana kasnije slijedi iznenadna smrt dotadašnjeg lidera stranke John Smitha. Serija skandala i konflikata uništava kredibilitet "konkurentne" Konzervativne stranke i njenog lidera John Mayora. Blair postaje novim britanskim premijerom u ubjedljivoj pobjedi 1997.

Blairov Bilderberg savjetnik bio je Gordon Brown. Njihova prva ekonomska odluka bila je da predaju upravljanje kamatnim stopama iz ruku Vlade u ruke Bank of England (koliko se sjećam onih jutarnjih vijesti BBC-a, to se desilo samo dva dana nakon što je Blair preuzeo upravljanje Kabinetom). Brown je zamijenio dotadašnjeg konzervativca Kenneth Clarka. Koji je, gle slučajnosti, također jedan od Bilderbergera. Isto kao i Mayor.

I što se dešava? Prividna demokracija je na djelu. Jedna stranka zamjenjuje drugu na vlasti. Narod je sretan, jer misli da ima izbor. A u stvari jednostranačke države su na djelu.

Uzgred, Brown i Blair su bili ponovo na sastanku Bilderberg Grupe 1988. u Škotskoj.


Primjer drugi:

David Rockefeller je 1991. godine pozvao dotad relativno nepoznatog guvernera države Arkansas na sastanak Bilderberga u Baden-Badenu, u Njemačkoj. Slijede e godine, guverner Clinton je postao predsjednik Clinton.


Primjer treći:

Mreža centralnih banaka je pod neposrednim utjecajem grupa kao Bilderberg. Glava američke banke federalnih rezervi, Alan Greenspan je Bilderberg (ujedno i član TC i CFR). Njegov prethodnik Paul Walker takođe (TC, CFR i Bil). Njihov britanski kolega Sir Gordon Richardson isto tako... Njemačka centralna banka, Svjetska banka... i lista ide dalje.

Američko i svjetsko tržište akcija se trese prije nego što se Greenspan obrati sa odlukom o visini kamatnih stopa. I njegove izjave, svaki put, određuju tok kojim će se ekonomije kretati. Akcije skaču ili padaju. Istog dana.

Međutim, glavni igrači, ne samo da unaprijed znaju što će se odlučiti... oni donose odluke. Treba pratiti investicione korake glavnih korporacija, banaka i osiguravajućih kompanija prije nego što se Greenspan obrati javnosti. Jer one, svaki put, masovno prodaju ili kupuju akcije. (Doduše, tu postoji malo iznenađenje: financijska carstva Rothschildsa i Rockfellera su tako razgranata, da im mali igrači teško mogu ući u trag.)


Primjer četvrti:

Navodni financijski "odmetnik", George Soros (takođe Bilderberg), svojevremeno je napao švedsku valutu. Uzaludno ju je tadašnji švedski premijer Carl Bildt (Bilderberg) pokušao "braniti". Rezultat? Kod većine građana se javio strah da zemlja ostaje van integracija, na financijskoj vjetrometini. I, Švedska se ubrzo našla u Europskoj Uniji. Pod zajedničkom kapom.


Primjer peti:

NATO-ov napad na Srbiju i Crnu Goru radi zaustavljanja masakra nad Albancima na Kosovu bio je dio mnogo šireg plana, prema izjavama službenika američkog Ministarstva vanjskih poslova. "Bilo je važno za Bilderbergov cilj, stvaranje novog svijetskog poretka, da NATO izađe iz svojih vlastitih limita... Od obrambenog karaktera... sa bombardiranjem Kosova i Srbije... stvoren je presedan. NATO sada može ići bilo gdje... I tako postati svjetskom vojskom." (James Tucker, "Spotlight")


Primjer šesti:

Prema izjavi jednog od učesnika sastanka u Baden-Badenu, 1991. iz zdravice Rockfellera:

"...Zahvalni smo Washington Postu, New York Timesu, Timeu i ostalim velikim publikacijama i medijima čiji su vlasnici učestvovali na našim sastancima tokom proteklih 40 godina... i očuvali obećanja o diskreciji. Bez toga bi nam bilo gotovo nemoguće raditi na našem Planu za Svijet..."

Primjer sedmi:

Bilderberg ništa ne prepušta slučaju. Od doba Nixonovog predsjedavanja, svi američki budući predsjednici i njihovi suparnici u izbornoj utrci, bili su članovi Bilderberga i/ili Trilateralne Komisije. Rezultati utrka sa samo dva grla u završnici, uvijek su bili kontrolirani. Ako si vlasnik oba konja, ne možeš izgubiti.

Između 15-18 svibnja 2003. Bilderbergi su se sastali u povijesnoj Trianon Palači u Versaju (Francuska), ponovo bez ikakve pompe. Brojne snage osiguranja i značajan broj francuskih vojnika su uveli vrlo restriktivni režim u široj okolini Palače ne dozvoljavajući slobodno kretanje niti stanovnicima tog dijela grada. Na ponovljene upite o razlozima restrikcija zadovoljavajući odgovor im nikada nije dat. U štampi nije bilo riječi ni o kakvom sastanku na vrhu.

Sastankom je rukovodio Etienne Davignon koji je palicu preuzeo iz ruku lorda Petera Carringtona koji je, opet, na tom mjestu zamijenio bivšeg nacističkog oficira, nizozemskog princa Bernarda (nakon što se ovaj povukao zbog učešća u skandalu Lockheed).

Carrington, bivši britanski ministar, je rodbinski vezan za najmoćniju europsku obitelj Rothschild putem braka. Bio je i na čelu NATO-a. I još uvijek je na čelu britanskog Kraljevskog instituta za vanjsku politiku. I jedan je od onih koji je sproveo plan za smjenu britanskog premijera (i svog ranijeg “šefa”) Margaret Tacher, jer se, svojevremeno, odupirala stvaranju ujedinjene Europe.



Lord Peter Carrington, lider Bilderberga 1990-1999, ispred ulaza u svoju vrt; u pozadini je pogansko božanstvo.



Iz Carringtonovih ruku, predsjedanje sastancima Bilderberg Grupe, prešlo je, dakle, (od Sintre, Portugal) u ruke Belgijanca Viscount Etienne Davignona. Ime zvuči nepoznato. Ipak, riječ je o vrlo utjecajnoj figuri u europskim krugovima. Davignon je bio potpredsjednik Europske komisije (Vlade) tokom 1980-ih. Na čelu je ogromnog bankovnog i energetskog belgijskog kompleksa Societe Generale de Belgique. Predsjedava tajnim "Okruglim Stolom Industrijalaca Europe", koji formulira politiku koju provodi Europska Unija. Davignon je jedan od osnivača Monetarne Unije Europe (AMUE). Član je Rockfellerove Trilateralne Komisije.

Rezultati njegovog djelovanja: monopoli, veliki biznis, moć elite.

Bivši britanski obavještajni oficir dr. John Coleman tvrdi ((Michael Bradley, The Secret Societies Handbook, Barnes & Noble Books, New York, 2004) da su konferencije Bilderberga na europskom tlu organizirane pod paskom Britanske obavještajne službe MI6 i kontrolom Kraljevskog Instituta za međunarodne odnose.

Na američkom tlu, osiguranje je pod kišobranom CIA-e. Ovo ne čudi s obzirom da je u jezgru ove Agencije – OSS Office of Strategic Services (Ured strateških usluga). Ovaj Ured i njegovu strukturu je projektirao John J. McCloy, nekadašnji lider američkog Savjeta za vanjske poslove i čelnik Rockefellerove Chase Manhattan banke.

Baruni Bilderberga, Trilateralne Komisije i Savjeta za Međunarodne odnosa sjede u konferencijskoj dvorani. Oni isti koji se vole nazivati "gospodarima univerzuma". Godina 2001. Govornik je dr Roger Kubarych, ekonomist, koji simulira scenarije za financijsku apokalipsu.

Redaju se pretpostavke o utjecaju loših vijesti na tržište: padaju prodaje i profiti kompjuterskih i softverskih kompanija, raste broj neotplaćenih kredita, inflacija se budi, tržište akcija gubi vrijednost, dolazi do generalne panike.

Pređimo iz simulacione teorije igara u stvarnost.

Prvih pet godina XXI stoljeća banke prijavljuju rastući trend u neotplaćenim kreditima. Njujorška burza bilježi pad od 25%. Nezaposlenost raste. Potrošnja stanovništva opada. A s njom i proizvodnja. Nesigurnost se uvlači pod kožu prosječnog Amerikanca.

Amerika se nakašljava. Svijet dobiva upalu pluća.



Etienne Davignon, čelnik Europske Monetarne Unije, rukovodi konferencijama Bilderberga od siječnja 2000. Cilj je da se formulirani zadaci elita provedu u djelo na europskom tlu.

<< Arhiva >>