Nekoliko je neobičnih fenomena u našem Sunčevom sistemu o kojima dosada nismo govorili: asteoridni pojas između Marsa i Jupitera, pojava kometa i anomalijska orbita Plutona. Moguća objašnjenja susrećemo kod Zecharia Sitchin-a u njegovoj knjizi "Dvanaesta Planeta" u kojoj on, na osnovu impozantnog broja dokumenata iz drevnog Sumera, tvrdi slijedeće:

- sastavni dio našeg Sunčevog sistema je i planeta Marduk, koja se kreće po 3600 godina dugoj putanji:

- raniji ulasci ove planete doveli su do stvaranja asterodinog pojasa, utjecali na pojavu kometa i čudnu putanju Plutona;

"...Akadijanski pečat iz trećeg milenijuma prije n.e., danas u berlinskom muzeju, prikazuje grupu od jedanaest nebeskih tijela kako se kreću oko Sunca. Očito je riječ o našem Sunčevom sistemu onakvom kakav je bio poznat Sumeranima: sistemu koji je sadržavao dvanaest nebeskih tijela..."

(Dakle, Sunce, Mjesec, Zemlja i osam ostalih planeta, i dvanaesta, između Marsa i Jupitera.)

"... Antički dokumenti pokazuju planetu nama nepoznatu - znatno veću od Zemlje, ali manju od Jupitera. Na ovim prikazima sve su planete u današnjim orbitama osim Plutona, koji je između Saturna i Urana... Četiri i pol tisuće godina stari dokumenti inzistiraju da postoji planeta između Marsa i Jupitera. To je, kako će mo pokazati, planeta Marduk, domovina Nefilim-a..."

"...Sunce i njegovih devet planeta su u prošlosti doživjeli invaziju velike planete Marduk, nalik kometi, iz vanjskog svemira. Prvo se susrela sa Neptunom; prošla Uran i Saturn; pri prolazu pored Jupitera skrenula je prema centru Sunčevog sistema. Za sobom je "vukla" sedam satelita. Ulazeći u unutrašnjost solarnog sistema našla se na putanji sudara sa slijedećom planetom: Tiamat..."

(Prema Sitchinu, u toj dalekoj prošlosti, Zemlja nije jos postojala u današnjoj orbiti. Planeta Tiamat je bila između Marsa i Jupitera.)

"...Dvije planete se ipak nisu sudarile, što je od velike astronomske važnosti. Ali zato su Mardukovi sateliti svom žestinom udarili u površinu Tiamat-a i ostavili pravu pustoš. Čitavi dijelovi planete su odlomljeni, a sam Tiamat je izbačen iz svoje orbite..."

"...Komete se smatraju "pobunjenim članovima" našeg Sunčevog sistema, jer ne poštivaju "standardna" pravila kretanja. Dok su orbite planeta oko Sunca gotovo kružne, s izuzetkom Plutona, orbite kometa su nevjerovatno izdužene. Pojedine komete nestanu iz našeg vidokruga stotinama pa čak i tisućama godina. I dok sve planete kruže u smjeru obrnutom kazaljci na satu, kod kometa je slučaj suprotan. Astronomi ne znaju odgovor na pitanje koja sila ili koji događaj izaziva ove neobične orbite. Nas odgovor je: Marduk. Planeta Marduk je uletjela u Sunčev sistem iz suprotnog pravca, odlomila od Tiamata ogromne gromade od kojih su nastale komete, a onda ih povukla svojom gravitacijskom silom..."

"... Marduk je udarom na Tiamat podijelio ovu planetu na dva dijela: onaj veći, kome je bilo suđeno da postane Zemljom, našom planetom, bacajući ga u novu orbitu bliže Suncu. Udarajući u drugi, manji dio, Marduk ih je smrvio u manje nebeske kamene gromade koji su i dalje ostali u dotadašnjoj orbiti. Tom svemirskom "bitkom" su formirani Zemlja i asteroidni pojas između Marsa i Jupitera..."

(Sitchin ovu svemirsku "bitku" potkrepljuje nizom drevnih tekstova koji opisuju nastanak Zemlje, tzv. "Mesopotamski Ep o Kreaciji", i koji se dotada nisu tumačili drugačije nego kao mitovima iz prošlosti. Izgleda da je Sitcin pronašao ključ za čitanje Sumerskih opisa zbivanja na nebu.

Pitanje: ako je Marduk jednom bio u orbiti između Jupitera i Marsa, zašto ga mi ne vidimo?)

"... Mezopotamijski tekstovi govore o Marduku koji zalazi u nepoznata nebeska područja i dostiže daleke krajeve univerzuma. "On vidi sva četri univerzuma". Opisan je kao "monitor" svih ostalih planeta, onaj čija mu orbita omogućuje da obilazi sve ostale..."

"...Slavljen kao veliki nebeski putnik, Marduk je simbolički predstavljan kao planeta sa krilima. Dva pernata krila sa strana sa krugom u sredini. Ovaj simbol je dominantan u svim palačama i hramovima zemalja drevnog Bliskog Istoka. On je ugraviran u stijenju, prikazan je na pečatima, naslikan je na zidovima. Pratio je kraljeve i svećenike, stajao iznad njihovih tronova. Vladari Sumera i Akada, Babilona i Kanaana, Elama I Urartua, Mari i Nuzi, Mitani i Hitita, Egipta i Perzije - svi su oni isticali ovaj vrhovni simbol. I tako je ostalo tisućama godina..."

"...Centralno mjesto u religijskim vjerovanjima i astronomiji antičkog svijeta je uvjerenje da je Dvanaesta Planeta, "Planeta Bogova", bila dio Sunčevog sistema i da je njena ogromna orbita povremeno dovodila natrag u blizinu Zemlje. Piktografski znak za Dvanaestu Planetu, "Planetu Križanja", bio je križ. Slovni simbol za križ, "Anu" značio je "božanski" i evoluirao je u semitskom jeziku u slovo "tav" koje je značilo "znak" (a ima oblik križa)... I zbilja, svi narodi antičkog svijeta su smatrali vrijeme približavanja Dvanaeste Planete kao znak uspona, velikih promjena, novih era..."

"...Mardukovo periodično pojavljivanje i nestanak potvrđuju njegovo stalno prisustvo u solarnoj orbiti. Pri tome, sliči na ponašanje kometa. Neke od poznatih kometa se, kao Halejeva na primjer, pojavljuju svakih 75 godina. U prošlosti astronomi nisu ni znali da je riječ o kometi koja se periodično pojavljuje nego su mislili da je riječ o novoj kometi. Druge komete bi se javile samo jednom u poznatoj humanoj povijesti i nikad više. Na primjer, Kohoutekova kometa, koja je otkrivena 1973, nestala je iza Sunca 1974 i astronomi izračunavaju da je nećemo vidjeti u narednih 7500 do 75000 godina u budućnosti...

Planet X i njegova putanja u odnosu na Sunčev sistem i vanjske planete.

...Astronomi već neko vrijeme nagađaju da bi neka "Planeta X" mogla postojati budući da joj se osjećaju efekti, osobito na komete, u našem sistemu. Tako je Joseph Brady sa University of California, otkrio diskrepancije u orbiti Halejeve komete smatrajući da ih izaziva planeta veličine Jupitera, koja kruži oko Sunca svakih 1800 godina. Ipak, drevni mezopotamijski tekstovi daju jake dokaze da je orbitalni period Dvanaeste Planete 3600 godina. Broj 3600 je napisan na sumerskom kao veliki krug. Epitet planete je "shar", što znači vrhovni vladar, i također znači "kompletni krug, ciklus". Također ima značenje broja 3600..."

"...Primjetili smo da je mars Čovječanstva prema Civilizaciji prošao kroz tri faze. Mezolitski period, čovjek-poljoprivrednik (11000 godina prije n.e.), faza gline (oko 7400 godine p.n.e.) i iznenadna Sumerska civilizacija (oko 3800 g.p.n.e.). Ovi periodi su odvojeni razdobljima od 3600 godina! Nameće se kao logičan zaključak da Nefilim periodično prati razvoj čovječanstva , intervenira i usmjerava ga sa svoje planete Murduk u godinama kada se približi Zemlji.

Nakon višedesetljetnog proučavanja drevnih sumeranskih kamenih tableta, Zecharia Sitchin uvjerljivo piše o posjetama civilizacije sa “dvaneste planete našeg solarnog sistema” i njenim utjecajima na stvaranje i razvoj homo sapiensa.