Moj prvi susret sa fenomenom "čupakabre" bio je na Internetu. Nekoliko web site-ova je posvećeno ovom biću. Pretpostavlja se da je riječ o stvorenju koja pokazuje znakove inteligentnog ponašanja, ima životinjske navike, kao što su parenje i kretanje u grupi. Životinjska krv joj je izvor hrane. Nagađa se da je vanzemaljskog porijekla. Očevidci su davali izjave o njoj u Portoriku, Meksiku i na Floridi.
Chupacabra, biće koje je izazvalo paniku u Portoriku
Zvanične verzije za ovo biće kreću se od "...divljih pasa, babuna, egzotičnih životinja, ljudi koji pripadaju religioznim sektama itd."
Sve je krenulo od prosinca 1994. kada je Portoriko postao poprištem svakodnevnih NLO posjeta.
Uz letjelice na nebu, počeli su stizati izvještaji o aktivnostima čudnog bića na zemlji. U početku su njegove žrtve bile koze koje bi bile nađene u potpunosti bez krvi i sa dva para uboda/rupica na vratu. Očito je bilo da je krv isisana kroz ove rupice. ("chupa" i "cabras" znače "koza" i "isisati").
Ubrzo se meni proširio sa koza na sva ostala dvonožna i četveronožna stvorenja (osim ljudi): krave, ovce, zečevi, kokoši, patke, mačke, psi, itd. Nakon što bi ubio žrtvu, čupakabra bi isisao krv i ostale tekućine iz tijela. Tisuće životinja je ubijeno za kratko vrijeme tako da je Portoriko ubrzo došao u stanje pripravnosti. Po selima se organiziraju noćne straže, lokalne policijske stanice organiziraju potjere.
Slijedi nalaz lokalnog veterinara dr. Carlos Soto-a:
"Životinje su nađene sa malim, savršenim rupicama između pola i jednog cm promjera. One ulaze duboko u vrat žrtava, u glavu (mozak) i mišicno tkivo. Ove rane otkrivaju inteligenciju. Naime, rupice u glavi vode direktno u cerebellum izazivajuci trenutnu smrt životinja bez patnje."
(Ova činjenica odbacuje divlje pse ili druge predatore kao potencijalne kandidate. Čupakabra ne ostavlja nikakve tragove borbe, ugriza, pritiska, trauma itd.)
"... Napad otkriva neku vrst tehnike eutanazije, jer životinje umiru bez boli. Očito je da nije riječ o divljoj životinji poznatoj znanosti... Pojedine žrtve otkrivaju izreze na trbuhu kroz koje je izvučena jetra i isisana tekućina iz nje. Interesantno je da uprkos prisutnosti stranog tkiva (napadača) u organizmu mrtvih životinja nije zabilježen upalni proces, što je redovit slučaj kod mrtvih životinja. Ovo je iznimno neprirodna pojava. U nekim slučajevim zabilježeni su veliki rezovi na tijelu, kao da je riječ o skalpelu. Precizno je napravljen otvor kroz koji su izvučeni organi iz tijela: reproduktivni organi, oči i druga meka tkiva."
(Bazirano na ovome, jedna od znanih verzija je da je riječ o pripadnicima religijskih i satanskih sekti. Međutim, broj životinja koje stradavaju, u svako doba dana i noći, na svim stranama otoka, daleko premašuje mogućnosti bilo koje religijske grupice u Portoriku.)
Prema izjavama mjestana, čupakabre žive u podzemnim pećinama i prolazima. Mogu se kretati u velikim skokovima kao klokani ili hodati kao ljudi. Imaju crvene oči i dugački zmijoliki jezik. Na leđima im je izraslina poput krila koja im omogućava posebnu brzinu i visinu kod kretanja. Boja tijela im je siva, visina od metar do metar i po.
Članak u "Boston Globe" iz 1996. opisuje posljedice histerije u Portoriku. Spominje ljude koji su se u početku smijali mogućnosti da takvo što postoji da bi poslije postali svjesni da je riječ o neprirodnom fenomenu. Ali, isto tako, opisuju se i situacije kada ljudi prijavljuju "slučajeve" čupakabre samo zato što su vidjeli šou na TV-u ili pročitali nešto o tome u novinama.
Jedno od logičnih objašnjenja je u domenu genetskih manipulacija.
Najvjerovatnije je riječ o životinji nastaloj miješanjem genetskih informacija Greys-a i dvonožnog, uspravnog dinosaurusa, bez repa. Na Greys-e su im oblik glave, usta i oči. Glava nema istaknutog nosa, osim dvije rupice. Čvrsta dlaka je po čitavom tijelu. Boja je crna, ali ima mogućnost kameleonskog prilagođavanja. Biće ima dvije kratke ruke sa šapama po tri prsta i snažne noge, također sa troprstim šapama. Brzo trčanje i skokovi po 7-8 metara omogućuju mu da lako hvata žrtve.
Viđen je i po noći i po danu. Na primjer, u tri popodne u mjestu Canovanas. Kada su mu se ljudi približili pobjegao je fantastičnom brzinom.
Šteta u stočarstvu je dostigla tolike razmjere da je Juan Lopez, predsjednik portorikanske parlamentarne Komisije za poljoprivredu podnio rezoluciju da se objave rezultati istrage o čupakabri.
Ukoliko se ideja o genetskom inženjeringu prihvati kao objašnjenje za čupakabru, otvara se pitanje tko stoji iza tog "projekta"?
Prvo, moguće je da je riječ o Greys-ima, s obzirom ne česta pojavljivanja NLO-a nad Portorikom.
Drugo, moguće je da je riječ i eksperimentima američke Vlade.
Ova druga varijanta ima svoga smisla i u povijesti Portorika kao pokusne laboratorije Amerikanaca. Tokom 1950-ih tamo su isprobavani efekti kontracepcijskih lijekova na ženama (koji su doveli do velikog broja hendikepirane djece). Niz kemijskih sredstava je isprobavano na otoku tokom 1970-ih i 1980-ih. Gama radijacija je testirana na portorikanskim šumama. Da li je moguće da se "napredna" genetska istraživanja prakticiraju na otoku i da su, recimo, rezultati tih istraživanja pobjegli od svojih stvaraoca?
Treće, možda je riječ o zajedničkom eksperimentu.
Chupacabra, genetski inženjering Greys-a i američke vlade ili vanzemaljsko biće
U listopadu 1995. čupakabra je viđena u Campo Rico u večernjim satima. Preskačući preko ograde pala je i ujutro je pronađeno nekoliko kapljica krvi. Uzorci krvi su dani na analizu i ovo su preliminarni rezultati:
1. Originalni uzorak upućuje na slične karakteristike kao ljudski tip A sa Rh faktorom.
2. Uzorak sadrži bakterije i parazite kao E. Coli i druge.
3. Genetska analiza je do sada pokazala da krv nije kompatibilna sa ljudskom niti ijednom poznatom životinjskom. Učešće magnezijuma, fosfora, kalcija i potasijuma je mnogo veće nego kod ljudi. Odnos globulina je također drastično različit u odnosu na ljude i bilo koju životinjsku vrstu.
Trenutno se ovaj uzorak ne može smatrati uzorkom krvi sa zemaljskog organizma. Dakle, ili je riječ o vrlo sofisticiranoj genetskoj manipulaciji ili je riječ o vanzemaljskom organizmu.
Ovakvi zaključci naveli su vlasti Portorika i SAD-a, prvo, da ne pridaju veliki publicitet ovim događajima, drugo, da daju različita objašnjenja (spomenuta na početku ovog priloga), i treće, da medijskim ismijavanjem obeshrabre one koji tragaju za istinskim odgovorima.