Ubrzo nakon završetka Drugog svijetskog rata, poljski profesor Lolladoff je pokazao neobični kameni disk svom engleskom kolegi dr. Karyl Robin-Evans-u. Lolladoff je tvrdio da je disk kupio u gradu Mussorie, u sjevernoj Indiji. A tamo je dospio iz pravca misterioznog naroda zvanog "Džopa", koji su ga koristili tokom religijskih rituala.

Doktoru Evansu je to bio dovoljan izazov da se zaputi prema Tibetu 1947. godine. Na njegovom putu kroz Lhasu primio ga je 14-i Dalai Lama i zaželio sretan put. Ekspedicija je nastavila put prema nepristupačnom području sjevernoistočno od Himalaja zvanom Baian-Kara-Ula, na granici sa Kinom.

(Naravno, ova epizoda se odvijala prije barbarskog upada Kineza i okupacije Tibeta.)

Približavanjem destinaciji tibetantski vodiči su u strahu napustili engleskog znanstvenika. Uz veliki napor Evans ipak stiže na cilj. Susreće se sa pripadnicima naroda Džopa. Stiče njihovo povjerenje. Uskoro dobija posebnog instruktora-prevodioca koji ga uči osnovama Džopa-jezika. Lurgan-La je religijski zaštitnik svog naroda i on Evans-a uči njihovoj povijesti.

A ona se svodi na slijedeće:

"Džopa su originalno došli na Zemlju sa planete koja se nalazi u Zvjezdanom sistemu Sirijus. Prvi put su posjetili Zemlju prije 20000 godina. Slijedeća istraživačka misija koja je uslijedila, završila se sa udesom svemirskog broda, tako da preživjeli nisu mogli da napuste planetu Zemlju."


Dr. Evans je slikao vladajući kraljevski par: Hueypah-La (visokog metar i dvadeset cm) i Veez-La (visoku samo jedan metar).

Dr. Karyl Robin-Evans je svoj izvještaj napravio po povratku u Englesku 1947. godine. Međutim, o njemu nije javno govorio do svoje smrti 1974. Čuvao ga je za sebe bojeći se javnog ismijavanja. Ipak, četiri godine nakon njegove smrti autor David Agamon objavljuje knjigu :"Bogovi u egzilu" u kome podrobno opisuje Evans-ova iskustva.

Knjiga je privukla određenu pažnju. No, Evans je svojevremeno živio veoma povućeno, čak tajnovito, tako da su se javile sumnje da li je uopće postojao.

Demant je stigao iz Nizozemske. Filip Coppens, glavni urednik časopisa "Frontier 2000", tvrdio je da je originalna fotografija kraljevskog para pronađena upravo na Evans-ovom imanju.

I ne samo to. Časopis "Nexus" u broju od sječnja 1996. daje kompletnu priču.


Kineski arheologist Chi Pu Tei vodi ekspediciju u kinesku provinciju Qinghai 1938 godine. Pronalaze ukupno 716 grobnica koje imaju neuobičajeno kratke kosture sa neproporcionalno velikim lobanjama. Uz skeletone su se nalazili kameni diskovi sa čudnim hijeroglifskim zapisima. Veličina diskova bila je tridestak centimetara promjera i jedan cm debljine.

Chi Pu Tei je objavio rezultate ekspedicije sa zaključkom da su kosturi pripadali planinskim gorilama, a da su diskovi bili dodani od kasnijih kultura (?!) Kineska arheološka zajednica ga je dočekala sa podsmjehom.

Ne prepuštajući ništa slučaju, Kinezi su u tajnosti nastavili proučavati kamene diskove. Godine 1962. profesor Tsun Um Nei je uspio dešifrirati veći dio hijeroglifskog teksta. Rečenice se kreću u koncentričnim krugovima od centra u smjeru suprotnom kazaljci na satu.

Pekinška Akademija Pretpovijesti je zabranila javno objavljivanje rezultata profesora Nei-a. Njegova priča govori o grupi bića koja su se zvala Džopa (ili Dropa, u kineskom, glasovi "z" i "r" su slični) i čiji je svemirski brod imao udes na planinama Baian-Kara-Ula. Nakon spoznaje da neće moći napustiti Zemlju, Džope su se morale nositi sa prilično neprijateljskim okruženjem da bi preživjeli.

Profesor Nei je ipak dobio odobrenje Akademije za objavljivanje rezultata nakon nekoliko godina. Kolege arheolozi su ga ismijali. Profesor emigrira u Japan i tamo ubrzo i umire 1965.

Ruski znanstvenik W. Saitsew objavljuje 1968 senzacionalni članak pod nazivom "Znanost ili fantazija". U njemu tvrdi da su kameni diskovi napravljeni od najtvrđeg granita sa setom potpuno nepoznatih alata. Autori su bili narod koji nemaju nikakve sličnosti sa Kinezima, Mongolima ili Tibetancima. Visina im je do metra i dvadeset.

Zapisi na kamenim diskovima govore o svemirskim brodovima koji su postojali prije 12000 godina. Na jednom mjestu se doslovce kaže:"Džope su dosle sa oblaka u svojim vozilima. Deset puta su se ljudi, žene i djeca sakrivali u pećinama do izlaska sunca. Tek onda su shvatili znake i vidjeli da su Džope došli u miru."

Diskovi sa hijeroglifima su bili tako misteriozni za kineske znanstvenike da su se vrlo delikatno odnosili prema njima. Jednom prilikom su otkrili da diskovi sadrže dosta kobalta i drugih metala.

Kada su testirali disk sa oscilografom, otkrili su iznenađujući oscilatorni ritam. Kao da su nekada diskovi bili "napunjeni" kao elektro-prenosioci. To je samo pojačalo misteriju 12000 godina starih diskova.

Drevna kineska tradicija govori o ljudima koji su "došli sa oblaka" i bili izbjegavani od svih ostalih zbog "njihove ružnoće - velikih i širokih glava, uskih i kratkih tijela".

Pećinski zidovi u Baian-Kara-Ula pokazuju slike sa tabletima/knjigama, izlazećim suncem, mjesecom i neidentificiranim zvijezdama - svi spojeni sa nizom točkica.

Zaključak se nameće sam.

Kraj šezdesetih donio je Kulturnu revoluciju u Maovoj Kini koja je doslovno sahranila sve ne-komunističke aktivnosti.

Napokon, 1974. austrijski inženjer Ernst Wegerer naišao na dva diska u muzeju u Xian-u. Napravio je četri fotografije.

Dvadeset godina kasnije, 1994. Njemci Hartwig Hausdorf i Peter Krassa posjećuju Kinu i Banpo muzej u Xian-u. Naravno, imali su poteškoća sa birokratskom upravom muzeja. Ipak, dozvoljeno im je da pregledaju arhive i pronašli su arheološke knjige koje su sadržavale dodatne fotografije kamenih diskova.

U razgovoru sa rukovodstvom muzeja saznali su da su njihovi nadređeni svojevremeno naredili da se diskovi unište i da se zabrani razgovor o njihovom postojanju.

Hausdorf je saznao da je službena verzija da narod Džopa ne postoji u njihovoj pokrajni Quinghai.

I, napokon, 1995. dolazi do značajnih novinskih vijesti iz (malo slobodnije) Kine. U provinciji Sichuan, koja leži na istočnoj granici Baian-Kara-Ula planina, otkriveno je postojanje 120 ljudi koji pripadaju etnološki nepoznatom narodu. Najvažniji aspekt ovog naroda je veličina njegovih pripadnika. Visina im je u rasponu od 60 -120 cm.


I što sad?

Imamo čudne diskove sa još čudnijim hijeroglifima koji govore o korijenima vanzemaljske civilizacije koja je beznadno zaglavila na našoj matičnoj Planeti u prošlosti. Ti diskovi i danas reagiraju na strujne tokove, ali ne možemo u potpunosti shvatiti na kom principu rade. A, navodni, potomci nesretnih astronauta, i danas žive u zabitima između Kine i Tibeta.

I, ponovo, što sad?

Ništa. Vijest se pročita jednom. I nakon čitanja preda zaboravu. A pošto je ne objavljuje CNN to je kao i da ne postoji.


Za mene ipak postoji.

Džopa (Dropa) kraljevski par: Hueypah-La (visok 1.20 m) i Veez-La (visoko 0.9 m). Fotografiju je napravio dr Karyl Robin-Evans prilikom svoje ekspedicije 1947. na Tibet.