Da je Jupiter (koji je najveća planeta koja kruži oko Sunca) osamdeset puta veći, dobio bi status zvijezde. Takozvanog "crvenog zvjezdanog patuljka". I naš Sunčev sistem bi bio poznat kao sistem sa dvije zvjezde, odnosno dva sunca.

Polovina zvijezda na našem vidljivom nebu su rođene kao zvijezde blizanci. Ukoliko su zvijezde dovoljno daleko jedna od druge stvara se pretpostavka za razvoj života. Ukoliko su suviše blizu, temperature su previsoke za život baziran na ugljiku (naš, na primjer). Svaka od zvijezda ima svoje planete: jednu, dvije, tri...deset. Ukoliko zvijezda, odnosno sunce, isijava dovoljno energije (niti premalo, a niti previše) te ima dovoljno dug život (naše Sunce ima 11 milijardi godina života; trenutno je na pola puta), onda dobijamo drugi uslov za nastanak života na jednom od planeta.

Zamislimo jedan takav sistem, sa dva sunca, i sa nekoliko planeta u orbiti oko svakog sunca. Tokom dana oba sunca bi bila vidljiva; tokom noći, golim okom bi vidjeli planete u našem sunčevom sistemu, ali i planete koje kruže oko drugog sunca.

U tom slučaju ne bi upali u zamku kao naši srednjevjekovni preci koji su mislili da sva nebeska tijela kruže oko Zemlje; i da je Zemlja središte Svemira.

Ne samo da takav sistem upućuje na realnije razumijevanje svemira, nego i potiče na želju za interplanetarnim putovanjima. Oči uprte u nebo vremenom dovode do razvoja tehnologije koja nas vodi sa planete na planetu, sa zvjezdanog sistema na zvjezdani sistem. I to one koji imaju najveću vjerojatnoću da sadrže život.

Dvijesto dvadeset triliona milja od Zemlje nalaze se zvijezde Zeta 1 i Zeta 2 Reticuli. Zajedničko ime im je jednostavno Zeta Reticuli. Od Australije do Meksiko Sitija vidljive su golom oku. Nalaze se na Južnom polunebu.

Priča koja slijedi nudi pretpostavku da je Zeta Reticuli domovina razvijenoj humanoidnoj civilizaciji koja povremeno posjećuje našu Planetu.

19. rujna 1961. sredovječni bračni par, Betty i Barney Hill iz New Hampshire-a, su se vraćali sa godišnjeg odmora iz Kanade. Nalazili su se na lokalnom auto-putu US Route 3. Nebo je bilo vedro, sa Mjesecom i zvijezdama. Hillovi su promatrali jednu "zvijezdu" koja se čudno pomicala po nebu. Zaustavili su auto da bi je bolje vidjeli. Objekt se kretao njima u susret i uskoro je postalo očito da ima oblik diska.

Barney je uzeo dvogled sa sjedišta. Objekt je imao prozore! A iza prozora su se nalazila humanoidna stvorenja. Bacio je dvogled i potrčao u auto sa namjerom da ode. No bilo je kasno. Pet bića je stajalo na putu. Betty i Barney su odvedeni u svemirski brod. Unutra su fizički pregledani. Jedan od humanoidnih bića je komunicirao sa Betty. Nakon pregleda, Betty ga je upitala odakle su. On joj je pokazao trodimenzionalnu kartu sa nizom točaka i linija koje su ih spajale. "Gdje se nalazi vaša planeta na ovoj karti", upitao je Betty. Ona nije znala odgovor i tema je promjenjena.

Betty i Barney su bili vraćeni u auto. Rečeno im je da će zaboraviti ovu životnu epizodu. Svemirski brod se diže i nestaje na nebu. Američki par nastavlja svoj put kući ne sjećajući se kratkotrajne "otmice".

Ipak, po povratku kući, par ne može da se sjeti gdje im je par sati te noći "nestalo". Imaju i snove koje ne mogu objasniti, tako da počinju da traže pomoć psihijatara. Bostonski doktor, Benjamin Simon, nakon nekoliko sesija hipnoza uspijeva da kompletira sliku događaja. Uskoro, NLO grupe objavljuju priču i ona postaje poznata širom Amerike.

Ono što ovu priču razlikuje od tisuća drugih su slijedeći razlozi:

- Prvo, riječ je o vrlo uvjerljivim svjedocima. Betty je imala magistarsku diplomu i radila u kancelariji guvernera, u Odjeljenju za socijalnu pomoć. Barney je bio član državne Komisije za ljudska prava. A u to doba svi državni službenici koji su tvrdili da su imali paranormalna/NLO iskustva, gubili su posao. A bračni par Hill nije imao razloga da izgubi svoj.

- Drugo, Hillovi se nisu sjećali ničega u svjesnom stanju, za razliku od mnogih drugih "svjedoka". Tek uz pomoć hipnoze se njihova priča kompletirala.

- Treće, priče supružnika pod hipnozom su se poklapale do najsitnijih detalja.

- I, četvrto, Hillovi su iza sebe ostavili Zvjezdanu kartu kao dokaz susreta. To nije bio slučaj sa nizom drugih "kontaktiranih".

Naime, Betty je 1964. imala hipnotičku sesiju na kojoj je nacrtala zvjezdanu kartu. S obzirom da nije imala svjesnog sjećanja, karta je nacrtana putem tzv. “automatskog crtanja". Ovo je način na koji se zaboravljeni memorijski materijal izbaci na površinu uz neuobičajenu točnost.

Karta je bila metar dugačka i pola metra široka. Niz točaka koje su označavale zvijezde, razlikovale su se prema veličini (sjaju). Pojedine zvijezde su bile spojene linijama. Istaknuti trokut je bio u gornjem lijevom dijelu. Linije na mapi su označavale "trgovačke rute" ili "mjesta koja se povremeno posjećuju". Naša planeta je bila u ovoj drugoj grupi.

Astronom Marjorie Fish je posjetila Betty Hill u ljeto 1969. Nakon tog razgovora i proučavanja Zvjezdane mape, Marjorie je provela naredne četiri godine u dokazivanju autentičnosti karte.

Krenula je od hipoteze da su posjetioci humanoidi koji su se osjećali dosta sigurno na našoj Planeti. To znači da bi i njihova matična planeta trebala imati atmosferu sličnu našoj. Posjetioci nisu imali nikakva zaštitna odijela, što znači da je i biološki režim sličan našem.

Ovo je logika koju je primjenila: napraviti selekciju zvijezda sličnih našem Suncu na kojima se mogao razviti život, u krugu od 55 svjetlosnih godina i uporediti tu kartu sa onom koju je nacrtala Betty.

Prema zvjezdanim katalozima, u krugu od 55 svjetlosnih godina, nalazi se oko 1.000 poznatih zvijezda. Jedan posto su tzv. "divovi" i "superdivovi", a osam posto su tzv. "bijeli patuljci". Oni predstavljaju dva ekstrema. Na jednoj strani previsoke temperature, na drugoj preniske da pogoduju razvoju života.

(Naravno, ograđujemo se samo na život kakvog ga mi poznajemo. Pretpostavke o životu baziranom na siliciju ili amonijum hidroksidu, umjesto na ugljiku, ovaj put ne uzimamo u obzir. Dakle, istraživanje je limitirano samo na humanoide. I planete sa stabilnim temperaturama i odgovarajućoj gravitaciji.)

Oko 900 preostalih zvijezda je kategorizirano u klasama A, F, G, K i M. Svaka klasa ima svojih deset pod-kategorija.

Eliminirajmo sve zvijezde iz prve dvije klase, A i F (na primjer Vega, Procyon) zbog nešto viših temperatura (dva puta) od našeg Sunca, duplo kraćeg životnog doba (maksimum od 5 milijardi godina) i mnogo brže rotacije (vjerojatnoća da nema planeta).

Također, zanemarimo zvijezde iz klasa K i M zbog duplo nižih temperatura (na primjer Proxima Centauri ili Epsilon Eridani) i čestih smrtonosnih radijacijskih vjetrova.

To nas ostavlja sa samo 46 zvijezda iz klase G. Iste klase kao i naše Sunce (G2).

Neke su pojedinačne, neke zvijezde-blizanci, nekolicina su grupe zvijezdanih sistema. Zjedničko im je da imaju stabilne uslove kao naše Sunce, da vjerovatno imaju planete u svojoj orbiti, i da neke od njihovih planeta imaju gotovo identične uslove za razvoj života kao i planeta Zemlja.

Među ovim zvijezdama su i zvijezde blizanci: Zeta 1 i Zeta 2 Reticuli.

Letimičan pogled na svih 46 zvijezda govori da su one nepravilno raspoređene po zvjezdanom nebu. Zeta Reticuli se nalazi u dijelu neba gdje su ostale zvijezde najgušće grupirane.

Zvjezdana karta koja je sadržavala 46 zvijezda, sa Zetom Reticuli na skoro centralnom mjestu ("sjeverozapadno" od sredine), postala je poznata kao Karta Marjorie Fish.

Njena karta je upoređena sa Zvjezdanom kartom koju je nacrtala Betty Hill. Sličnost je bila zapanjujuća!

Da li su stanovnici iz zvjezdanog sistema Zeta Reticuli primjenili istu logiku u svom istraživanju svemira i života u njemu?

Odgovor je afirmativan.

Da li je Zvjezdana karta napokon bila dokaz u rukama Zemljana o postojanju sličnih bića na samo 32 svjetlosne godine udaljenosti?

Nažalost, odgovor je za većinu Zemljana negativan.

Ugledni časopis "Astronomy" je u broju od prosinca 1974. objavio prilog o podudarnosti dvije karte. Nakon toga je slijedila polemika u nekoliko slijedećih brojeva u kojoj su učešća uzeli niz astronoma (među kojima i Carl Sagan). Ubrzo, prašina se sliježe i mediji više nisu objavljivali priloge o posjeti vanzemaljske civilizacije. Koja se desila 1961. godine.

Još jedna epizoda je postala samo priča u zaboravljenim, prašinom prekrivenim, časopisima.