Maje između Lemurije i 2012. godine

25 travanj 2006

Nekoliko je francuskih znanstvenika XIX stoljeća koji izazivaju moje poštovanje.

Abbe Brasseur de Bourbourg (1814-1874) je svoje najkreativnije godine posvetio izučavanju civilizacije Maja u Srednjoj Americi. Zadržavajući se u Meksiku i Guatemali po nekoliko godina, naučio je jezik, običaje i rituale lokalnih indijanaca; u svojim je čestim putovanjima po europskim gradovima pretraživao arhive sa dokumentima iz doba španjolskih osvajanja. U nizu svojih publikacija Abbe piše o svojim prevodima stela Maja i malo poznatih dokumenata koje je dobio na uvid od lokalnih spiritualnih lidera.

Svakako, najspektakularnije je njegovo otkriće Troano Codex-a u Madridu 1866. godine. Riječ je o jednoj od četiri knjige Maja koje su uspjele izbjeći vatre konkvistadora iz XVI stoljeća. Ovu knjigu je svećenik na službi u Meksiku donio u Madrid i tamo je ležala zaboravljena 200 godina. Kada ju je profesor paleografije Juan de Tro y Ortolano kupio 1860. na aukciji nije bio svjestan što ima u rukama. Abbe je knjigu identificirao kao kodeks Maja i nazvao je Troano kodeks.

Abbe Brasseur je iz Kodeksa saznao da je strašna kataklizma uništila veliki otok (Atlantidu) u Atlantiku u davnoj prošlosti. Kodeks opisuje meteore koji su pali iz svemira označavajući kraj naprednoj civilizaciji iz davnina. Godine neumornog znanstvenog rada i objavljivanje sasvim novih teza o ljudskoj povijesti nisu donijele slavu ovom Francuzu: kolege su ga ismijale, a znane institucije izbjegavale do kraja života.



Kopija stranice Troano Codex-a, Guatemala City



Kopija Kodeksa sa hijeroglifima, piktoglifima i crtežima je praćena sa crvenom, zelenom i žutom bojom te slikom Maje koji kreira novu knjigu.



Kodeks Maja, Guatemala City



Autori kodeksa su posebno obučavani. Jer, sadržaj kodeksa je, prema Majama, povezan sa nebesima. Onaj koji piše mora biti u kontaktu sa bogovima i stoga je knjiga sveti produkt.

Knjige su se držale u posebnim prostorijama u hramovima. Mogli su ih čitati samo svećenici koji su prethodno prolazili proces purifikacije (čišćenja) prije nego se obrate narodu na festivalima i specijalnim ceremonijama.

Pisci kodeksa su imali titulu “ah tsib” (pisac) i “ah voh” (slikar). Svećenici su izabirali najtalentiraniju djecu koja su pripremana da apsorbiraju duboke nivoe znanja u područjima kao povijest, jezik, astronomija, medicina, itd. Oni bi, zatim, čitav život posvećivali pisanju kodeksa u gradovima Maja.

Boje u kodeksima nisu imale ukrasnu ulogu. One su vrlo simbolične i svaka boja ima posebno značenje i vezu sa prirodom, svemirom i božanstvima. Papir na kome se pisalo potiče iz unutrašnje kore drveta smokve (“kopo”). U slučaju sačuvanih kodeksa, dužina knjiga je nekoliko metara, a širina oko 20 cm. Preklopljene su i savijene kao lepeze. Zaštitna tekućina od kalcijum karbonata je između pojedinih stranica. Unutar stranica su tipični kvadrati Maja sa ideogramima. Hijeroglifi, pored vlastitih imaju dodatna značenja svojim rasporedom i komunikacijom sa susjednim hijeroglifima.

Teme o kojima govore kodeksi su različite: od astronomije, religije, poljoprivrednih ciklusa i povijesti do proročanstava. Ali, svima im je zajedničko da je sadržaj uvijek povezan sa spiritualnim svijetom.

Nedugo nakon otkrića Troano kodeksa, Španjolac Juan Palacios je ponudio Kraljevskoj knjižnici u Parizu i britanskom Kraljevskom muzeju dokument za koji je tvrdio da je četvrti kodeks Maja. Knjiga nije bila prodata do 1872. kada ju je napokon kupio španjolski kolekcionar Jose Ignacio Miro. On je, opet, prodao tri godine kasnije madridskom Arheološkom muzeju. Dobila je ime Codex Cortesianus, misleći da je nekad pripadala Hernan Cortes-u.

Te, 1875. godine, Leon de Rosny je došao u Madrid i zaključio da su ova dva dokumenta dio jedne knjige i nazvao ih je Tro-Cortesanius Codex. Od 1888. su ove knjige zajedno; danas su poznate kao Madridski kodeks i čuvaju se u Arheološkom muzeju u Madridu.

Kada se raširi, knjiga je dugačka skoro sedam metara. Ima 112 stranica (tekst je sa obje strane). Dijeli se na 11 sekcija: od rituala bogu Kukulkanu, preko opisa kalendara i 52-o godišnjeg ciklusa, do procesa umiranja, pročišćavanja i sl.

Ovime dolazimo i do drugog Francuza kojeg želimo posebno spomenuti. Dr. Augustus Le Plongeon (1825-1908) se, obišavši čitav poznati svijet, skrasio na Yukatan-u. Poznat je kao prvi istraživač Chichen Itza-e odakle je donio preko 500 fotografija snimljenih u posebnoj tehnici koja omogućava trodimenzionalno gledanje (nekoliko web site-ova se moze naći na Internetu sa njegovim slikama; za 3D su potrebne posebne naočale koje se koriste kod gledanja trodimenzionalnih filmova).

Le Plongeon je također naučio jezik lokalnih indijanaca, studirao njihovu kulturu, slušao priče, učestvovao u šamanskim ritualima. Zaključio je da okultna znanja potiču iz daleke prošlosti. Ritualni običaji su bili identični inicijacijama u drevnom Egiptu. Pošto je Le Plongeon bio mason zaprepastio se otkrićem masonskih običaja i masonske simbolike na skulpturama Maja. (Le Plongeon, “Sacred Mysteries Among the Mayas and the Quiches”, 1887)

Nekoliko izvora koji obrađuju život Augustusa Le Plongeon-a istiću da on do svoje smrti u 83. godini "nije dobio naučno priznanje za svoj rad na Yukatan-u, jer su njegove teorije smatrane čudnim” (npr. John Hoopes “Early Publishers, Explorers, Adventurers & Schoolars”, 2000).

Svoje znanje je Augustus Le Plongeon primjenio prevodeći kodeks Troane. U slijedećem pasusu se opisuje kraj civilizacije Mu u Pacifiku:

“U šestoj godini Kan, jedanaestog Mulue, mjeseca Zac, došlo je do strašnih potresa, koji su potrajali bez prestanka do trinaestog Chuena. Zemlja Mu je bila žrtvovana. Dvaput dizana i spuštana iz vode, napokon je zauvijek potonula jedne noći. Vulkanske sile su neprestano tresle vodeni bazen potapljajući kopno na različitim mjestima. Deset zemalja je na kraju ostalo pod vodom. Stradalo je 64 miliona stanovnika… osam tisuća i šezdeset godina prije pisanja ove knjige.” (Le Plongeon, Alice and Augustus, “Queen Moo and the Eastern Sphinx”)

Pretpostavlja se da su Maje kodekse pisale prije tri i po tisuće godina. Le Plongeon spominje osam tisuća godina prije nastanka kodeksa. Jednostavnom računicom dolazimo do 11500 godina. To je doba kada je i Atlantida nestala. Svemirske i prirodne kataklizme su, očigledno, dovele i do kraja velikih pacifickih otoka koji su činili civlizaciju Mu.

Le Plongeon je prevodio i hijeroglife na hramu u Uxmal-u. Oni govore da se “… građevina diže u znak sjećanja na Mu, zemlju sa zapada iz koje su došle svete misterije…” (Hatt, The Maya”)

Pošto su zaključci ove vrste bili suprotni vladajućim doktrinama, Le Plongeon je izgubio svoj kredibilitet i naučna zajednica ga je odbacila, isto kao i Abbe Brasseur-a. I ne samo to. Meksička vlada je konfiscirala veliki dio artefakata koji su lokalni indijanci dali Le Plongeon-u. Pred kraj svog života, Le Plongeon je izgubio interes da dijeli svoja otkrića sa vanjskim svijetom. Nakon njegove smrti, supruga Alice je saopćila da je njen muž sakrio vrijedne mape koji su pokazivali podzemne pećine i prostorije u kojima su pohranjeni savršeni dokumenti o Majama. Da li će oni ikada ponovo biti otkriveni da bi nam rekli punu istinu o Majama?

Direktor Kraljevske knjižnice u Drezdenu (Njemačka) je 1739. kupio knjigu od svojih kolega u Beču. Pretpostavlja se da je u Beč došla sa španjolskog dvora u XVI stoljeću, jer je u to doba kralj Španjolske bio ujedno i kralj Austrije. Prošlo je sedamdesetak godina u kojima je ova knjiga prolazila nezapaženo dok je 1810 Alexander von Humblodt nije spomenuo u svom djelu o “domorocima Amerike”. I napokon je 1829. Constantine Rafinesque ovu knjigu identificirao kao kodeks Maja.

Od tada je Drezdenski kodeks postao ključ za dešifriranje hijeroglifa Maja i najpoznatija i najljepša knjiga Maja.

Tokom Drugog svjetskog rata Drezden je teško bombardiran tako da je i knjižnica pretrpila oštećenja. Dvanaest stranica Kodeksa je uništeno sa svim hijeroglifima. Originalna knjiga je 20 cm široka i kada se raširi dugačka je 3,5 metra. Sedamdeset četiri stranice su obojene sa posebnom vještinom i uz korištenje specijalno tankih i preciznih kistova. Osnovne boje su crvena, crna i azurno plava boja Maja. Opisi u Kodeksu se vezu za grad Chichen Itza-u na Yukatan-u. (Vjerna replika nagorenog Kodeksa se nalazi u samoj Chichen Itza-i)

Osnovna tema Kodeksa je astronomija. Kodeks se dugo upotrebljavao za proročanstva. U njemu su astronomske i astrološke tabele. Ono što se može, na osnovu našeg dostignutog astronomskog znanja, dokučiti je opis eklipsi planete Venere. Projekcije drugih zvjezdanih sistema, ostalih planeta Sunčevog sistema i Mjeseca su također zastupljeni u Kodeksu. Jedna stranica je posvećena drevnom potopu i nestanku prošlih civilizacija.



Drezdenski kodeks, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko



Već spominjani Francuz Leon de Rosny (1837-1914) je u kanti za smeće Pariške Imperijalne knjižnice 1859. pronašao drugi kodeks Maja. Bila je zamotana u papir na kojem je pisalo “Peres” i “tzeltal” (na aztečkom Nahuatl jeziku) i čekala da završi u smeću. U Knjižnici se nalazila od 1832. kada je katalogizirana pod brojem “2 Meksičkog Fonda”.

Nakon što je spasio knjigu, Rosny ju je identificirao kao kodeks Maja pod imenom Peresianus Codex. U lošijem je stanju nego Drezdenski i Madridski kodeks i nešto inferiornijih umjetničkih kvaliteta. Pretpostavlja se da je nastao i korišten u Palenque-u. Jedanaest stranica (24 cm x 13 cm) posvećuje tekst božanstvima i ceremonijama, ritualima i proročanstvima, almanasima budućnosti i zodijačkim predviđanjima.



Peresianus Codex



Izvan Tical-a (Guatemala) nalazi se impresivno drvo yaxche. Bijelo deblo preko 20 metara visoko, uočljivo je te se razlikuje od okolnog raslinja.

U simbolici Maja yaxche ima posebno mjesto. Naime, ljudi nakon svoje smrti se uspinju uz sklisko bijelo deblo prema krošnji ovog drveta (“drvo života”). Na vrhu je nebo (“Caan”). Nebeska sfera odiše mirom, pod blagotvornim je božanskim utjecajem i u njoj dominira svijetlo.

Caan je podijeljen na trinaest nivoa. Grafički je to predstavljeno na piramidama kod kojih je šest nivoa locirano na istoku, šest na zapadu, a sedma je platforma koja simbolizira centar svemira. Bog Hunab Ku vlada različitim, nižim božanstvima. Među njima su Ixchel, boginja plodnosti, voda i duge (koju se nalazila na Isla Mujeres). U Caan-u prebiva i Čak, bog kiše i naš suputnik platoom Yukatan-a. Kukulkan, pernati serpent, naš suputnik iz Chichen Itza-e, Teotihuacan-a i Tule, simbolizira želju Zemlje da ode na nebo, ali i želju neba da bude prisutno na Zemlji.

Zemlja, odnosno “srednji svijet”, se simbolično predstavlja kao leđa serpenta. Pošto su reptili po sebi božanstva, onda je i Zemlja božanstvo. To znači da su Maje s pravom tvrdile da one žive unutar božanstva (“majka Zemlja”) koje im daje hranu, vodu i sve materijale neophodne za život.



Sveto yaxche drvo, Tikal, Guatemala



Bogata simbolika ideograma prati uklesane serpente u Palenque-u (Slika: Serpent iz Palenque-a) i honduraškom Copan-u (Slika: Serpent iz Copan-a). Kada bih se susretali sa ovim uklesanim prikazima serpenta, dobijali bih osjećaj da se pred
nama kulture drevnog Istoka i Zapada stapaju u jednu, u pradavni izvor kojeg možemo da, svojim intelektualnim naporom, dokučimo.

Devet nivoa Podzemnog svijeta Maja (“Xibalba”) Maje su iznimno poštovale. Pratile su me piramide sa četiri nivoa koje se spuštaju sa zapada, četiri sa istoka i devetog nivoa/platforme koja sjedi iznad centra Podzemnog svijeta. Njime vlada bog smrti, Ah Puch a pomaže mu bog Jaguar, životinja koje su Maje najviše cijenile u životinjskom carstvu.

Jaguar također pomaže Suncu da kompletira svoje putovanje kroz mrak; točke na koži jaguara simboliziraju zvjezdano nebo. Promatrajući Lacandon indijance u njihovom rezervatu u Chiapas-u možemo se prisjetiti njihovih legendi koje kažu da će jednog dana jaguar uništiti Sunce i na taj način okončati život na Zemlji.

Slika jaguara u Chichen Itza-i još jednom nas uvjerava u astronomsku i filozofsku dubinu znanja Maja. Nebo i Podzemni svijet okarakterizirala je vječni antagonizam, trinaest bogova Neba se bori sa devet lordova Podzemnog svijeta…

Vječna konfrontacija između dobra i zla proizvodi fenomene na Zemlji; dobri bogovi donose kišu i sunce; zli bogovi nose suše, tornada, ratove, smrt i destrukciju. Potreba da se balansiraju ove moćne sile se postavlja pred čovjeka. Maje se odigrale važnu ulogu u ovoj svemirskoj bitci u želji da postignu harmoniju na Zemlji. Ulogu koja je nama još uvijek nepoznata… jer još nismo u stanju da ih razumijemo.



Vječni antagonizam, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko



Uklesane kamene figure Maja u joga poziciji nalaze se posvuda: u Palenque-u, Yaxchilan-u, Copan-u, Tical-u… Prekrižene noge sa izrazom lica koje očigledno predstavljaju osobu u meditaciji … premošćava se razdaljina između Srednje Amerike i Dalekog Istoka. Spiritualnost Lemurije i Atlantide se raširila posvuda, Pacifikom i Atlantikom.

Umjetnik Copan-a je, ističući duhovnu superiornost svojih vladara, prikazao simboličan prijenost vlasti sa 16 kraljeva Copan-a, pri čemu se svi nalaze u joga poziciji. Original bareljefa se nalazi u Copan-skom muzeju; replika je na otvorenom.



Maje u joga položaju, Copan, Honduras



Ne tako davna otkrića dokaza o životu ljudi u sićušnom Belizeu na istočnoj obali Yukatan-a iz 9000 godina prije nove ere jedan su od primjera spone između velikih civilizacija Lemurije i Atlantide sa njihovim potomcima u centralnoj Americi. (Shirley Andrews, “Lemuria and Atlantis”, 2004)

Potomci Maja, Lacandon indijanci u Chiapas-u, su otkriveni polovinom XX stoljeća. Ova izolirana zajednica pokazala je začuđujuću sličnost sa Baskima i Berberima: izrazito prisustvo RH-negativnog krvnog faktora, orlovski nosevi, tamnija put… Lacandon indijanci su konstantno igrali igru s loptom vrlo sličnu “pelote Basque”, nacionalnoj igri Baska, njihovih dalekih rođaka. Riječ je, naravno, o prebacivanju lopte kroz kameni prsten postavljen visoko na zidu, pri čemu se ruke ne smiju upotrebljavati.

Jezik Baska, “usher”, je unikatan i nema zajedničko porijeklo sa europskim jezicima. Kada su misionari Baska iz španjolskih planina posjećivali indijance centralne Amerike prije 450 godina, obraćali su im se na svom maternjem jeziku. Indijanci Guatemale su ih jasno razumjeli. (Braghine, “The Shadow of Atlantis”)

U svetoj knjizi Maja Popul Vuh, opisuju se svemirski putnici, upotreba kompasa, činjenica da je Zemlja okrugla, poznavanje tajni univerzuma…

Gradnja hramova u obliku piramida je omogućavala Majama da raspolažu sa više energije… iz unutrašnjosti Zemlje, jer su piramide podizali na energetski potentnim točkama… i iz svemira, jer se dolazeća energija u piramidi zadržavala duže i bila je intenzivnija. Za dodatni energetski efekat Maje su stavljale moćne kvarcne kristale na vrh piramide. Tako bi se stvaralo dodatno energetsko polje za one kojima je energija bila potrebna da se kreću drugim duhovnim dimenzijama ili u svrhu liječenja.

Znanje Maja je naslijeđeno od predaka sa Atlantisa i Lemurije (Mu). Gradovi su planirani i podizani oko glavnog trga prema kojemu su se orijentirale piramide i hramovi. One su komunicirale sa kretanjem Sunca i putanjama drugih nebeskih tijela.

Maje su objašnjavale da su gradove tako aranžirali “po uzoru na bogove koji su započeli sa svijetom”. (Van Auken and Little, “Lost Hall of Record”)

Niz kultura diljem Planete, od Indije, Sumera, Egipa, Perua, indijanaca Sjeverne i Srednje Amerike, Inka i Maja, sebe zovu “Djecom Sunca” ili “Djecom Svijetla”. Njihovi daleki preci, civilizacije Atlantisa i Lemurije, podigli su prve hramove na energetski potentnim točkama Planete. Njihova najvažnija funkcija je bila da služe kao vrata prema drugim svjetovima i dimenzijama.

Piramide podignute na ovim energetski moćnim lokacijama su omogućavale Majama da budu bliže nebesima… i drugim nivoima svijesti.

Kako se približavamo 21. prosincu 2012. i kraju značajnog 5200-godišnjeg ciklusa u kalendaru Maja te završetku jos dužeg ciklusa od 26000 godina, pitamo se o nadolazećim promjenama koje su Maje najavile.

Današnje doba tranzicije i kaosa o kome govori mudrost Maja će se zamijeniti “Svijetom Petog sunca”.

Dolazak našeg Sunčevog sistema u početni položaj prema centru galaksije Mliječni put, kada će mo ponovo biti obasjani energetskim snopom… što su napokon prije petnaestak godina potvrdili i moderni astronomi… može donijeti pozitivni svemirski zamah našoj civilizaciji. Unaprijedjena DNK nas može dići na viši nivo.

Znanje Maja ne govori o apokaliptičnom kraju svijeta već o transformiranom svijetu.

Kada se “nebo otvori” i kada poteče svemirska energija prema našoj sićušnoj Planeti… da li će nas dići na viši nivo vibracija… i prevladati doba mračnjaštva koje nas pritišće i ne dopušta da napredak se pokrene punim kapacitetom?

~ Kraj teme: Svemirska misija Maja ~

<< Arhiva >>