Tokom svog postojanja Organizacija ujedinjenih naroda je donijela samo jednu jednoglasnu odluku na svojoj Generalnoj skupštini: onu o ne-vođenju ratova tokom trajanja Olimpijskih igara 2004.

I mada sami sportaši i javnost ne znaju za ovu odluku koja ima pravnu moć zakona, ona nas podsjeća na univerzalnost sličnih običaja iz vremena antičke Grčke. U Olimpiji je 776 godine prije n.e. održano atletsko takmičenje (trka na 200 metara) u čast boga Zeusa. Nakon početnog uspjeha i interesa, dodana su natjecanja u boksu, hrvanju, skoku u dalj, trčanju na duge staze i utrka kočija i time je započela era Olimpijskih igara kada su svi grčki gradovi-države obustavljali ratove. Sport se digao na nivo univerzalnog i to je trajalo gotovo 1200 godina. Rimski imperator Teodosije Prvi je ukinuo igre 394. godine. Trebao je proći mračni Srednji vijek da bi se koncem XIX stoljeća formirali novi sportovi: košarka (1891.), nogomet (1885.), bejzbol (1845.) i drugi.

Za razliku od Starog svijeta (Europa), sportska nadmetanja su započela u Srednjoj Americi znatno ranije i trajala su neprekinuto četiri tisuće godina!

Arheološki ostaci šest stotina (600!) kamenih igrališta na današnjim prostorima Meksika, Belizea, Guatemale, Hondurasa i Salvadora predmet su raznih kontraverzi među arheolozima i povijesničara.

U gradu Maja Cuello, u sjevernom Belizeu, pronađeni su drveni ostaci posuda prilikom skorašnjih istraživanja. Podvrgnuti su metodi C 14 i ustanovljeno je da su stari oko 4700 godina.

Još uvijek je na snazi teorija koja govori o civilizaciji Olmeka kao “majci kultura” svih ostalih naroda u Srednjoj Americi. Otkriće iz Cuello-a je zakompliciralo stvar: najednom su Maje postale starije za oko tisuću godina od Olmeka. Ranije tvrdnje da su Maje svoje hijeroglifsko pismo i astronomsko znanje nadogradili na ostavštinu Olmeka je palo u vodu.

Arheolog Norman Hammond koji je otkrio rečene predmete piše: “Jedna sezona rada u Cuello-u je pomaknula povijest Maja za tisuću godina. Civilizacija Olmeka je brisana kao izvor za kulturu Maja. Otvorena je mogućnost da su Maje zapravo odigrale ulogu u pojavi Olmeka.” (Demetrio Sodi, “The Great Cultures of Mesoamerica”, 1983.)

Moja teza je da su se Maje pojavile na povijesnoj sceni još ranije, prije 5200 godina. U sačuvanim dokumentima, stelama i hijeroglifima Maja spominje se godina 3188 prije n.e. kao prva godina novog ciklusa od 5200 godina koji završava 2012. godine. Maje, svemirski putnici, su se zasigurno našli na našoj Planeti na početku ciklusa.

Još jedan arheološki nalaz mi je privukao pažnju. Na krajnjem jugu Meksika, u mjestu Paso de la Amada, otkriveno je kameno igralište. John Clark, antropolog sa Brigham Young University, je radio na otkopavanju ruina još od 1985. Nakon nekoliko godina iskopavanja, na svoje iznenađenje, potvrdio je da je pronađeno najstarije igralište u svijetu Maja.

“Trebalo nam je dosta da shvatimo da je to igralište – to je bila zadnja stvar koji bi očekivali ovdje, jer je toliko arheološki staro, a struktura je istovremeno tako velika”, govori John Clark.

Do tada se za najstarije igralište smatralo ono iz centralnog Chiapas-a staro 2800 godina. Igralište u Paso de la Armada je staro 3600 godina. Dugačko je 80 metara. Pretpostavlja se da je u to vrijeme postojala mreža sličnih igrališta.

Tipično igraište Maja je u obliku rimskog broja jedan (“I”). Dva paralelna kamena zida sa nagibnim zidovima uokviruju teren. Nekoliko metara visoko, pri vrhu zidova, nalaze se jedan do tri kružna diska ili prstena. Različiti gradovi su imali različit broj diskova, odnosno prstenova. Za igru se koristila gumena lopta. Njena veličina je varirala. Pronađene su 50 cm velike, ali i veličine narandže. Piktoglifi i murali Maja potvrđuju ovu činjenicu; na primjer, disk iz Chinkultic-a (Chiapas) prikazuje igrača sa loptom veličine košarkaske lopte. Proporcionalno, slične su dimenzije lopte na vazi pronađenoj u gradu Maja Hixwits-u. Iz kasnog klasičnog perioda pronađene su lopte u Chichen Itza-i sa ljudskom lubanjom unutra.

Igralište, Monte Alban, Oaxaca, Meksiko

Veličina igrališta se određivala prema zemaljskoj moći i svemirskoj važnosti grada. Većina od nekoliko desetina gradova o kojima sam pisao imaju uglavnom manja igrališta: zidovi su dugački dvadesetak metara i više, a teren je širok od pet metara pa naviše. Veći gradovi imali su po nekoliko igrališta (Coba ih je imala osam). Najveće igralište je u Chichen Itza-i i dvostruko je veće od prosječnog nogometnog stadiona: dugačko je 180 metara, a široko 75 metara!

Igralište, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko

Broj igrača je ovisio o veličini terena: od dva u svakom timu na manjim, do dvanaest igrača po timu na većim igralištima.

Zidovi su bili glatki tako da se lopta mogla odbijati i vraćati nazad igračima. Pošto je lopta bila ispunjena gumom, njena težina je prelazila 1 kg. Stoga su igrači nosili štitnike na rukama i nogama.

Na slikama i tekstovima se ne vidi da igrači dodiruju loptu rukama. To je razlog vjerovanju da ju je bilo zabranjeno udarati dlanovima ili stopalima. Štitnici su na laktovima, bedrima i oko trbuha.

Položaj kamenih prstenova ili diskova sugerira da je cilj igre bio probaciti loptu kroz prsten ili pogoditi disk.

Simulacija igre u naše vrijeme pokazuje da je to izuzetno težak zadatak. Ne bi čudilo da su drevni igrači provodili čitav dan u pokušajima da postignu pogodak.

Bereljefi na stadionu Chichen Itza-e prikazuju dva tima sa po sedam igrača. Kapetan jednog tima drži žrtvovanu glavu drugog tima u svojim rukama. To je ponukalo istraživače da utvrde da su sve utakmice Maja završavale žrtvovanjem. Prvo se pretpostavljalo da je žrtva pripadala timu gubitniku. U novije vrijeme je raširena verzija da je kapetan boljeg tima “zaslužio” da bude žrtvovan, jer će biti ponovno rođen na višem duhovnom nivou. Treća verzija spominje mogućnost da je žrtva u stvari samo simulacija.

Pošto je lopta uvijek prikazivana u zraku smatra se da nije bilo dozvoljeno da padne na zemlju.

Igralište, Copan, Honduras

Nažalost, pisana pravila nisu sačuvana. Usmenih predanja nema, jer je igra u izvornom obliku nestala sa Majama. Španjolci se nisu trudili da približe opisu vrlo sličnu igru koju su igrali Azteci u XVI stoljeću. Zbog svega ovoga, sve što je dosada rečeno spada u domen špekulacija.

I tim putem će mo nastaviti do kraja ovog teksta.

Knjiga Kreacije “Popul Vuh” spominje legendu o dva mladića koje bogovi podzemnog svijeta izazivaju na dvoboj. Mladići gube utakmicu i bivaju pogubljeni. Glava jednog završava u rukama boginje Lady Blood koja ubrzo rađa dva blizanca. Kada su odrasli oni pobjeđuju bogove u uzvratnom meču.

Ova se legenda nije mogla potvrditi ni na jednom od zidova igrališta, ali je doprinjela njenom krvavom predznaku.

Igralište, Coba, Yucatan, Meksiko

Međutim, simbolika same igre ima drugačiji, svemirski karakter.

Lopta je mogla da predstavlja Sunce i Mjesec, a igralište planetu Zemlju. Lopta je uvijek u zraku, isto kao što su Sunce i Mjesec uvijek na nebu.

Takmičenje između dva tima može simbolično predstavljati borbu između života i smrti tokom Treće kreacije (prema Majama zadnjih pet tisuća godina je vrijeme četvrte kreacije).

Igra može simbolizirati i plodnost zemlje. Teren je zemlja, lopta je sjeme, a niz zidove sjemenje pada u zemlju.

Većina igrališta je pravilno orijentirana prema stranama svijeta. Strane zidova su okrenute istoku i zapadu. To implicira da gumena lopta koja se odbija od istoka i zapada zapravo predstavlja izlazeće i zalazeće Sunce.

Spominjali smo vladara Yaxchilan-a, Bird Jaguar-a Četvrtog. On je prikazan ne jednom od bareljefa obučen kao igrač koji se “poigrava” sa svojim zarobljenim protivnikom da bi ga ponudio Suncu na žrtvu.

Igralište, Yaxchilan, Chiapas, Meksiko

Igrači su uvijek prikazivani bogato obučeni, ukrašeni nakitom i sa (zaštitnim, svemirskim?) kacigama što je pokazivalo njihvo status i socijalni značaj same igre.

Kameni prstenovi su uvijek ispisani hijeroglifskim tekstovima i spiritualnim imidžima. Pretpostavlja se da bi prolazak lopte kroz obruč simbolizirao prolazak kroz vrata drugog svijeta (dimenzije).

Prsten na igralištu Uxmal-a, Yucatan,Meksiko

U nekim slučajevima prstenovi su sami dio kamenih statua koje prikazuju glavu serpenta; drugim riječima prstenovi imaju uloga očiju za božanstva koji također promatraju utakmice.

I, na koncu, riječ Maja “hom” znači “pukotina”, ali i “igralište”. Ako se zidovi, koji se spuštaju pod kutom prema terenu, mogu smatrati pukotinom na “Planini stvaranja” (o kojoj govori Popul Vuh), onda je igralište simbolom samog akta stvaranja. U tom slučaju ovo igralište, odnosno pukotina, zbilja omogućava ulazak njenim sudionicima u drugu dimenziju.

Iz te dimenzije možemo prisustvovati momentu prelaska iz Treče kreacije u Četvrtu.

…U momentu kada su se Maje pojavile na licu naše Planete. I sa igralištem donijele simboliku početka novog ciklusa…