Bonampak je mnogo više od “kulturnog blaga ljudi Chiapas-a”. U sebi čuva jedini mural iz svijeta Maja. Ove veličanstvene zidne freske igrom boja daju odgovor na dva pitanja: prvo, kako je izgledala svakidašnjica Maja i, drugo, kako su bile ukrašene fasade i unutrašnji zidovi građevina Maja.

Fotograf i autor dokumentarnih filmova Giles Healy bio je u posjetu indijanskom rezervatu Lacandon 1946. godine. Snimao je dokumentarac o primitivnim indijancima pokušavajući odgovoriti da li su oni potomci Maja. Njegovi domaćini su ga odveli do napuštenog grada Maja koji je kasnije nazvan Bonampak po istoimenom indijanskom selu.

Tamo je, između ostalog, pronašao skromnu dugačku jednokatnicu sa tri ulaza u tri zasebne prostorije. Ulazi su bili nadsvođeni teškim kamenim lintelima. Fotograf je ušao u prvu prostoriju i našao se okruzen serijom murala koji su pokrivali prostoriju od kamenog poda do kamenog krova. Ušao je i u druge dvije prostorije i našao nove nacrtane scene, obojene realističnim bojama. Freske su bogato svijetlile u prigušenom svijetlu.

Ovo neprocjenjivo bogatstvo se po prvi put ukazalo pred očima koje nisu pripadale Majama niti Lacandon indijancima.

Profesor Mary Miller sa Yale University, nakon intenzivnih proučavanja murala, je pisala: “Vjerojatno ne postoji antička rukotvorina iz Novog Svijeta koja nudi tako kompleksan pogled na pretkolumbovsko društvo kao freske iz Bonampaka. Nijedan od njih ne prikazuje toliki broj Maja sa toliko detalja i stoga su ovi murali neprocjenjivi za razumijevanje drevne civilizacije.”

Dotada se o životu Maja moglo saznavati ili sa umjetničkih sličica na razbijenim komadima keramike ili potamnjelim djelićima crteža iz gradova Palenque i Tulum. U Bonampaku se najednom dolazi do tri prostorije prepune dobro sačuvanih crteža.

Način na koji su crteži odoljeli vremenu i nakon 1200 godina je interesantan. Kiša i vlaga su kapali po plafonu prostorija tako da su pokrili unutrašnje zidove sa zaštitnim slojem prozirnog kalcij karbonata.

Nakon Healy-jevog otkriča, Carnegie Institut je poslao svoju ekspediciju u Bonampak. Zidovi su prekriveni tankim slojem kerozina. Boje su postale vidljivije. Murali su intenzivno i kompletno fotografirani. Dva umjetnika su, zatim, napravila kompletne umjetničke kopije. Trenutno je u toku projekat Yale University koji uključuje još detaljnije studije, fotografije i reprodukcije murala primjenom lasera i nove tehnologije.

Na velikom platou nazvanom (“Akropolis”) dominira velika piramida na čijem su vrhu i stranama kamene kuće. Piramida se naučno šturo naziva Građevina broj 1 (Edificio 1). Raščišćen je samo njen prednji dio. Desetine stepenica građenih od velikih kamenih blokova vode prema vrhu piramide. Bokovi i leđa piramide su prekriveni zemljom i drvećem.

Velika piramida Bonampaka, Chiapas, Meksiko

Kronologija Bonampak-a je uobičajena za ovu regiju. Grad je osnovan u trećem stoljeću, razvoj bilježi u petom stoljeću za vladara Fish Face, a vrhunac moći doživljava sa Lordom Chaan Muan-om II (ili Knotted Eye Jaguar Drugi) koji dolazi na vlast 743. godine. Tada je podignuta većina danas vidljivih građevina. Grad je napušten početkom IX stoljeća i ostao je izgubljen u džungli do 1946.

Na nekoliko mjesta u gradu su vidljivi hijeroglifi koji prikazuju znatno veći grad Maja, Yaxchilan. Smatra se da je Bonampak dugo bio u podređenom odnosu prema njemu, da bi tokom osmog stoljeća postali ravnopravniji. Postoje dokazi o zajedničkim vojnim pohodima protiv Palenque-a, a Lady Yax-Rabbit, koja je bila supruga najmoćnijeg vladara Lorda Chaan Muan-a II, bila je sestra vladara Yaxchilan-a (Shield Jaguar II). Očito da brak i politika nisu mimoišli ni Maje.

U kamenom “Hramu freski” hijeroglifi govore da su freske nastale 792. godine. U originalnom premazu gipsa (plastera) nema graničnih rubova što govori da su freske nastale u jednom dahu, a ne u etapama. (To je ovdje moguće zbog vlažnosti zraka tako da treba više vremena da se plaster stvrdne.) Može se prepoznati iskusna ruka jednog majstora i vjerojatno dva pomoćnika.

Murali pokrivaju površinu od oko 165 kvadrata. U tri sobe su nacrtani stvarni događaji i to vrlo realistično. Prva soba prikazuje predstavljanje budućeg prijestolonasljednika, sina Chaan Muan-a pred zvanicama: svećenstvom i plemstvom, uz orkestar koji svira na drvenim trampetama, bubnjevima i drugim instrumentima. Plemstvo je prikazano u razgovoru. Svi su bogato odjeveni, ukrašeni ogrlicama, dragim kamenjem, maskama. Očigledno da prisustvuju prvorazrednom događaju. Lord Chaan Muan Drugi sjedi u društvu sa svojom prvom ženom dok njegove ostale žene stoje.

Murali Bonampaka, Chiapas, Meksiko

Na zidovima druge sobe u toku je žestoka borba između Bonampak-a i neidentificiranog protivničkog grada Maja. Aktualni sukob se, prema hijeroglifima, i odigrao 2. kolovoza 792. Ratnici su prekriveni kožom jaguara ili ratničkim crvenim i žutim odorama. U pozadini je svijetlo plava boja koja uveliko podsjeća na stil sa crteža iz egipatskih grobnica. Tri zida u ovoj sobi prikazuju borbu, da bi se ishod mogao vidjeti na četvrom, sjevernom zidu. Chaan Muan II trijumfalno pobjeđuje. Poraženim vojnicima je strgnuta vojna odora, krv kaplje iz prstiju, a većina ih leži mrtva.

I, na koncu, treća soba donosi ceremoniju proslave pobjede sa muzičarima, plesačima posebno ukrašenim za ovu priliku i sa kraljevskom obitelji. Chaan Muan II je iznad protivničkog vođe, a nekoliko zarobljenih vojnika mole za milost.

Ukupno 108 hijeroglifskih tekstova prate murale. Preko 270 ljudskih figura na njima nosi odjeću, a da ne postoje dvoje ljudi koji su isto obučeni. Odjeća je od pamuka. Lica su u profilu, a tijela frontalno ili bočno prikazana. Ruke pokazuju najrazličitije pozicije, jer je umjetnik želio da ih iskoristi za, nama nepoznati, jezik znakova.

Murali Bonampaka su osvijetlili svakidašnjicu Maja. Naučili smo o višeslojnosti njihovog društva (vladari, aristokracija, birokracija, umjetnici, svećenstvo, zanatlije), ceremonijama, odjeći, ratnim običajima…

Krv iz prstiju na muralima Bonampaka, Chiapas, Meksiko

Ono što je fascinantno da među 270 ljudskih likova prikazano i 30 božanskih, ljudima superiornih bića. Oni se nalaze na ključnim mjestima: na spoju dva zida ili dodiru plafona sa bočnim zidovima. Kao da oni promatraju sve te scene svakodnevnice, a da nemaju aktivnog učešća.

Ta superiorna bića (stvarne Maje) bi povremeno posjećivali gradove Maja. No, nema dokaza o njihovom utjecaju na zemaljske poslove: rat, sjetve, trgovina, savezništva. Ali, njihov utjecaj osjećamo kod izbora lokacija za piramide (energetski potentne točke), grandioznosti objekata, tehnologiju gradnje, nastanak hijeroglifa i piktoglifa, astronomska i matematička znanja, svemirske cikluse, putovanja kroz svemir…