Od početka 1994. komandant Marcos je započeo revolucionarnu pobunu indijanaca. Uzeli su ime Zapatista, po uzoru na Emilijana Zapatu, heroja revolucije iz 1910. kada je predsjednik Porfirio Diaz bio primoran da napusti zemlju. Tada je proglašena agrarna reforma koja, nažalost, nikada nije do kraja sprovedena. Sveopće siromaštvo iznova prisiljava indijance da skrenu pažnju na sebe.

“Vlasnik noći, gospodar planine, čovjek bez lica”, Marcos je moderni pobunjenik XXI stoljeća koji svoje manifeste objavljuje na Internetu. Izazvao je senzaciju kada je sa 100-ak svojih sljedbenika, naoružanih puškama iz “antikvarijata” paradirao ulicama La Realidada sredinom 1990-ih. Meksička armija je pojačala svoje prisustvo nakon što su Zapatiste izbacili prve bijele rančere iz Chiapasa. Danas je misteriozni Marcos na čelu političkog pokreta za koji bi želio da postane sve-meksički.

Gradic Santo Domingo de Palenque je osnovan u sedamnaestom stoljeću (ne računamo li malu crkvicu iz 1573.) i ostao bi beznačajan da 1774. u obližnjoj džungli nisu otkriveni ostaci megalopolisa iz doba Maja. Antonio del Rio je tada požurio u Guatemalu da Kraljevskom Savjetu prijavi svoje otkriće. Od tada kreću istraživačke ekspedicije prema ovoj destinaciji. Ruševine dobivaju ime Palenque prema obližnjem selu.

Danac Frans Blom je 1920-ih započeo najopsežnije radove na ekskavaciji i čišćenju. Meksički arheolog Alberto Ruz je 1952., nakon nekoliko godina uklanjanja tona kamenih blokova, uspio Palenque uvrstiti u svjetsku arheološku riznicu otkrićem jedine grobnice Maja: vladara Pacan Votan-a.

Dosada je oteto od džungle preko 200 građevina različite veličine. I to je, prema procjenama, jedva 10% od stvarnih dimenzija Grada.

Pocrnjeli, vlažni kamen nijemo svjedoči o milenijumskoj starosti ovog centra.

Neprolaznost Palenquea, Chiapas, Meksiko

Prepoznajem piramide, hramove, zvjezdarnicu… sa slika. Na jednoj strani je njihova grandioznost, umjetnički vrhunac i neprolaznost. Na drugoj, osjećaj napuštenosti, tišine i ljudskog odsustva. I sve to uokvireno centralnoameričkom džunglom, izrazite zelene boje.

Osnovan prije naše ere, Palenque u svojoj arhitekturi i umjetnosti spaja zmajeve Orijenta, tamnopute afričke (Atlantske?) likove, pismo Maja i stepenaste piramide sa platformama okrenutih svemiru.

Komunikacija tog doba, protivno našim predodžbama, nije imala granica.

Stepenaste piramide, Palenque, Chiapas, Meksiko

Epiteti uz Palenque su mnogobrojni: “jedan od najvećih gradova Maja”, “najimpresivnije ruševine Meksika”, “najpopularniji arheološki park”, “politički centar inventivne arhitekture sa razvijenom trgovačkom mrežom sa udaljenim Mezo-Američkim gradovima”…

Vrhunac moći grada se poklapa sa vladavinom njegovog najznačajnijeg lidera: lorda Shield Pacal-a. Djelomičnim dešifriranjem hijeroglifa i piktoglifa (Linda Schele i Peter Mathews), ustanovljeno je da je Pacal rođen 603. godine, došao na vlast kao dvanaestogodišnjak (615.) da bi vladao do svoje smrti (683.) skoro sedam desetljeća kasnije. Njegova najvažnija građevina je tzv. Hram natpisa. Ovdje je i mjesto gdje su kosti Pacal-a počivale u miru sve dok njegova grobnica nije otvorena skoro 1300 godina nakon njegove smrti.

Lord Pacal, piktoglifi, Palenque, Chiapas, Meksiko

Direktor Meksičkog Instituta za antropologiju i povijest Alberto Ruz je 1949. započeo radove na istraživanju Grada. Odlučio je da se usmjeri na Hram natpisa, jer je bio najviša građevina. Odlučio je da pokuša otkriti put u unutrašnjost Hrama sa vrha stražnje strane. Krenuo je sa pomicanjem ogromnog kamenog bloka koji se u boji razlikovao od ostalih. Slijedile su tri mukotrpne godine uklanjanja blokova i otkrivanja niza stepenica. Napokon, 13. srpnja 1952. došli su do trokutastog kamena oko kojeg su našli kosture šest mladih ljudi. To je bio pouzdan znak da su ljudske žrtve tu u počast jednom od lidera. Veliki kameni blok je pomaknut za pola metra i Ruz se odlučio spustiti uz pomoć užeta u mračnu odaju.

“To je bio momenat neopisive emocije za mene… kada sam skliznuo ispod kamena. Našao sam se u velikoj komori isklesanoj u kamenu. Oko mene su bili stalaktiti nastali infiltracijom vode tokom proteklih stoljeća. Ogomna kamena grobnica je počivala na šest isklesanih stupova. Pokrov sarkofaga je bio bogato ukrašen hijeroglifima.”

Hram natpisa, Palenque, Chiapas, Meksiko

Sve do ovog momenta, nijedna piramida u Meksiku nije pružila dokaz da je korištena kao grobnica. Palenque je postao izuzetak.

Kada je pokrov sarkofaga pomaknut, otkriven je Pacal-ov kostur. Na lubanji mu je bila (danas čuvena) mozaična maska od žada (nefrita). Slijedile su ogrlice, prstenovi, reprezentacije Boga Sunca od nefrita, simbolizam devet Gospodara Vremena…I sve to u Hramu sa devet stepenastih nivoa.

Posebnu pažnju i dalje privlači pokrov sarkofaga koji predstavlja figuru čovjeka (ili čovjekolikog bića); on sjedi na duguljastoj napravi (drugo tumačenje je da mu iz trbuha izvire drvo života). Piktoglifi predstavljaju kombinaciju organskih, svemirskih i tehnoloških tvari. Osoba ili lebdi ili leti. Deniken je ovu sliku uzeo kao konačan dokaz svoje teorije o međuplanetarnim putovanjima Maja (“astronaut u svemirskoj kapsuli”). Jose Arguelles (The Mayan Factor) “drvo života” tumači kao Svemirski Centar (Kuxan Suum).

Na kamenom pokrovu su uklesani brojevi 12:60 i 13:20. Period od pravljenja grobnice (692. godina) do njenog otvaranja 1952. iznosi točno 1260 godina. A period od nastanka grobnice do kraja ciklusa Maja 2012. godine iznosi 1320 godina! Koincidencija? Ili je riječ o proroku Maja koji je bio kreator grobnice? I koji nam je ostavio još jednu poruku?

Primopredaja vlasti, Palenque, Chiapas, Meksiko

Arguelles tvrdi slijedeće:

“Pacal Votan, galaktički gospodar, se proglasio serpentom, inciranim, vlasnikom znanja. Dekretom onih iznad njega, Pacanu je određeno da napusti svoju domovinu, misteriozni Valum Chivim, i da ode na Yukatan, pokrajnu gdje žive Maje na Zemlji. Pacan je sletio u blizini rijeke Usumacinta nedaleko od Palenque-a.”

Objašnjenje za ovu priču bilo bi slijedeće: Valum Chivim, koji se spominje u hijeroglifima Maja, se odnosi na jednu od zvjezdanih baza Maja, gotovo sigurno u sistemu Plejada (zvijezda Arcturus?). Ove baze su imale zadatak da motre na ostvarenje misije Maja na Zemlji otkada su Galaktički gospodari (“Devet Gospodara vremena”) donijeli intelektualni život na Zemlju. Pacal Votan je imao zadatak da nadgleda posljednju fazu Zemaljskog Projekta Maja.

Popul Vuh, sveta knjiga Maja, govori o mitskom Xibalbi, podzemnom svijetu, u kome se “herojski testira smrtnost”. Točnije, u kome Maje preuzimaju “smrtno” ljudsko obličje. Xibalba odgovara drevnom gradu Xibalanque, a ovaj je u modernom prijevodu Palenque.

Da li to znači da se Pacal zapravo vratio u svoju zvjezdanu domovinu Valum Chivim nakon što je uspješno odigrao svoju zemaljsku ulogu?

Na nekoliko kamenih reljefa vidim primopredaju vlasti između Pacal-a i njegove majke. I mada je svojom veličinom niža od sina (očigledno iz hijerarhijskih razloga), upadaju u oči njene izraženo velike kosti.

Američki arheolog Merle Greene Robertson je provela nekoliko desetljeća studirajući Palenque. Objašnjava da portreti koji prikazuju Pacal-ovu majku Zac-Kuk imaju abnormalno uvećanu vilicu, izražene podočnjake, vrlo istaknute obrve, lopataste ruke… Uglavnom poremećene (ne-zemaljske?) fizičke karakteristike.

Zvjezdarnica ili Toranj vjetrova koji se nalazi usred kompleksne Palače, potvrđeno je da raspored prozora odgovara položaju pojedinih planeta (Venera), zvijezda (Plejade, Sunce, solsticij, ekvinocij).

Zvjezdranica, Palenque, Chiapas, Meksiko

Palaču okružuju tri impresivna hrama/piramide: hram Sunca, Križa i Vojvode. Fasade sa serijama hijeroglifa opisuju bogove i povijesne događaje unatrag tisuće godina. Dominira bogata simbolika koja prikazuje tranziciju ljudske duše u realme mrtvih, odnosno transformaciju pojedinih lidera Maja u bogove (astronaute?).

Posljednji datum na zidovima Palenque-a je godina 835. Nakon toga je ovaj sveti centar Maja misteriozno napušten. Što se desilo sa astronomima, svećenicima, umjetnicima? Gdje su Maje otišle sredinom IX stoljeća?

Hram natpisa je unikatna građevina u svijetu Maja. Sarkofag Pacal-a, smješten u prizemlju, je znatno širi od prolaza i stepenica koje vode do njega. To znači da je prvo grobnica napravljena, a tek onda impresivni Hram. I to mu daje posebno mjesto. Ime Hramu je dano zbog serije od 620 hijeroglifa – najdužoj u svijetu Maja. I, na koncu, kostur koji je pronađen u grobnici Pacal-a je neobičan: znatno je viši od prosječnih Maja, a utvrđeno je da je starost osobe prilikom smrti iznosila 40 godina. Dešifrirani hijeroglifi na istoj grobnici govore o Pacal-u koji je umro u dubokoj starosti, u 80. godini. Tko je onda sahranjen ovdje?

Na tren pomislimo da smo nešto saznali o Majama. A onda nam se nove misterije otvore.

Ako bi se mogli vratiti u prošlost, recimo u godinu 810., i naći se na trgu ispred Hrama natpisa, možda bi mogli vidjeti skup koji zorno prati što se dešava na vrhu Hrama.

Na platformi sjede trinaestorica Maja, galaktičkih gospodara, čuvara znanja. Svaki od njih ima veliki kvarcni kristal ispred sebe. Sjede i intenzivno meditiraju. Odjednom se začuje potmula vibracija: dijelom je to zvuk, dijelom vizija. Pred našim očima se materijalizira svjetlosna galaktička čahura. U početku čahura lebdi iznad galaktičkih gospodara, a zatim ih polako obavije. Uskoro su sva trinaestorica unutar prozirnih svjetlosnih lopti. Šum i vibracija se pojačavaju. Grad i džungla u pozadini prisustvuju provorazrednom svemirskom događaju. Frekvencija se povišuje. Stanovništvo grada je fokusirano na svemirske lopte koje polako počinju da blijede. Uskoro svijetlosne lopte sa Majama nestaju. Scena kao da prerasta u san. Vibracija se više ne čuje. Uzdah ljudi se odbija od kamene građevine. Ubrzo se skup rasprši.

U vlastitoj potrazi za odgovorom što se desilo sa Majama u devetom stoljeću analiziram postavke povijesničara i arheologa. Glad, ratovi, suše, potresi… nijedan od tih razloga ne može biti odgovoran za tako masovan i kompleksan nestanak elitnog stanovništva.

Rat bi mogao objasniti gubitak populacije u par gradova. Suše bi bile logičan uzrok za migraciju iz predjela bez kiše. Potresi i prirodne katastrofe mogu uzrokovati dosta mrtvih.

Međutim, Maje su živjele uz more, rijeka, jezere, u dolinama i na planinama, u vlažnim i sušnim područjima i imale civilizaciju sa nekoliko tisuća centara. Ne desetak gradova, već nekoliko tisuća. A takva civilizacija ne nestaje odjednom.

Tražim nove mogućnosti. Danas imamo neutronsku bombu koja ubija ljude, a pošteđuje građevine. Problem je što nemamo dokaza o takvom oružju kod Maja, a pogotovo nemamo miliona skeletona u njihovim gradovima iz desetog stoljeća.

Znači za odgovor moramo ići dalje.

Da li je duhovno i intelektualno vodstvo Maja napustilo površinu Zemlje i tajnim tunelima se spustilo pod Zemlju?

Ili su prešli u drugu dimenziju, nevidljivu našem oku?

Ili su, one koji su bili spremni, pokupili u svojim svemirskim brodovima njihovi mentori sa Plejada?

Ili su se, pak, pridružili Galaktičkim gospodarima i svjetlosnim čahurama otišli na put bez povratka?

Pravi odgovor još dugo nećemo zasigurno dobiti ili saznati dok potpuno ne dešifriramo njihove zapise.