Prije petsto godina (1526.) Španjolci su ovdje zatekli tvrđavu Azteka staru tek četrdesetak godina. Pretpostavlja se da je ona bila izgrađena na temeljima mnogo starijeg grada. Vodeći arhitekta Kraljevine, Garcia Bravo, koji je isplanirao Mexico City i Veracruz, doveden je u Oaxacu. Sa užetom i kredom je označio strane svijeta; započela je izgradnja Zokala (“skvera”). Katedrala je izgrađena na jednom kraju (na temeljima Aztečkog groblja), a Upravna palača na drugom. Ova jednostavna simbolika je karakteristična za sve hispanske gradove. “Balans zemaljske i duhovne vlasti.”

Cortez je držao do ovog grada toliko da ga je kralj proglasio “Markizom doline Oaxace”. Njegov daljnji rođak, Gonzalo de las Casas, tu je započeo (1546.) opsežne radove sa preko 6.000 indijanskih radnika. Nakon 25 godina, barokne građevine su se ugnijezdile u ovu dolinu, dajući joj kolonijalni šarm kao nigdje drugo u Meksiku. Ne čudi me da je UNESCO proglasio čitav grad zaštičenim svjetskim dobrom.

Odavdje su potekla dva najpoznatija meksička predsjednika. Benito Juarez je bio Zapotek indijanac bez formalnog obrazovanja, postao guvernerom i šefom države (1858-1872). On je porazio francusku armiju i skinuo austrougarskog nadvojvodu Maximilian-a sa prijestolja. U očima naroda, Juarez je postao mitska figura i nacionalni heroj. Svaki grad ima ulicu sa njegovim imenom, spomenikom, Sveučilištem.

Priča o Porfirio Diaz-u je drugačija. Ovaj Mixtec indijanac je izgradio vojničku karijeru da bi uspostavio dugogodišnju diktaturu (1876-1910). I mada je zemlju otvorio stranom kapitalu, velika večina stanovništva je ostala siromašna te je Meksiko napustio Revolucijom 1910. (Zadnje godina života u Parizu je proveo živeći u uspomenama, mrzeći francusku hranu i prisječajući se boja i mirisa iz Oaxace.)

U Dominikanskoj crkvici Santa Catalina, Juan de Cordoba je proveo 25 od svojih 100 godina u njoj. Kažu da tokom čitavog života nije dotaknuo novac. Sandale je navlačio samo prilikom misa. Život je proveo u meditiranju i pisanju riječnika Zapotek jezika. I danas ga indijanci smatraju za sveca.

Pisac D.H Lawrence je ovdje živio nekoliko godina. Filozof Niče je to žarko želio. Lenon se spuštao u obližnje pećine želeći otići što dublje prema središtu Zemlje. Elliot er (prevodilac Octavio Paz-a) je izjavio da je Zokalo “savršeno mjesto za ne činiti ništa”.

U Oaxaca ne osjeća se miris ratnih pohoda konkvistadora (Oaxaca nije bila na glavnom putu Cortesa prilikom osvajanja nego se predala još prije pada Aztečkog vođe Moctezume); nema dokaza o rušenju drevnih piramida i hramova (osim Aztečke tvrđave). Ali ima bogatstvo različitih kultura i rasa koje egzistiraju i daju posebnu draž ovom Gradu.

Prema tradiciji Mikstek-a “zdrava osoba je ona koja živi sretno i u miru”.

Koliko je stara civilizacija? Na to pitanje stanovnici malog mjesta Santa Maria del Tule (istočno od Oaxace) imaju odgovor: stara je koliko i njihov “ahuehuete” ili “stablo iz Tule” (Arbol del Tule).

Najstarije drvo na svijetu, Santa Maria del Tule, Oaxaca, Meksiko

U centru ovog malog mjesta, u crkvenom dvorištu, smjestilo se najstarije drvo na svijetu: čempres starosti između dvije i tri tisuće godina. Pedeset metara visine, pedeset šest metara obujma i 650 tona težine.

Impresioniran sam. Što sve priroda može učiniti i koliko dugovječna može biti.

Arheološko nalazište Mitla, značenje imena je identično na španjolskom (“mitla”), aztečkom nahuatl jeziku (“mictlan”) i zapotek jeziku (“lyobaa”) i može se prevesti kao “mjesto mrtvih”.

Mitla je neprekidno nastanjena barem tri tisuće godina. Arheološska istraživanja koja ukazuju na ostatke građevina iz 900. godine prije nove ere ne daju odgovore o porijeklu prvih graditelja ovog svetog mjesta.

Sačuvana crvena boja na palači Mitle, Oaxaca, Meksiko

Kultura Zapoteka, zvanična povijest tvrdi, nam je ostavila danas vidljive strukture ( podignute između 200. – 900. godine nove ere); nakon njihovog nestanka oko 1000. godine Miksteci preuzimaju kontrolu, Zapoteci se vraćaju 1200., a Azteci, nakon nekoliko pokušaja, konačno ulaze u Mitlu 1494. Priča se završava dvadeset godina kasnije sa dolaskom Španjolaca.

Mitlu nije preplavila džungla kao većinu gradova Maja. Zahvaljujući tome, zidine, ukrasi, pa čak i boje na fasadi su ostale dosta dobro sačuvane na nekoliko mjesta. Impresionira crvena boja sačuvana nakon više od tisuću godina mada izložena vremenskim nepogodama; zidovi palače sadrže 100.000 unikatnih ukrasnih kamenih kvadrata i rombova koji formiraju geometrijske figure.

Za razliku od velike većine drevnih građevina, ovdje nema prikaza zoomorfnih ili antropomorfnih likova. Naprotiv. Apstraktni geometrijski oblici unose novu dimenziju u spiritualnost i umjetnost. Da li se njima ipak stilizirano prikazuju bog Quetzaqoatl, more (“prolaznost”), ili imaju poseban vizualni efekat koji doprinosi lakšem dostizanju željenog duhovnog nivoa… bila su pitanja koja mi se vrzmaju po glavi.

Kameni mozaici na palači, Mitla, Oaxaca, Meksiko

Kameni mozaici su brižljivo ispolirani i savršeno ugrađeni u zidove debele preko metar. Nije se koristio nikakav vezivni materijal. Majstorstvo gradnje!

Unutar palače je tzv. Dvorana stupova. Šest impresivnih monolitnih kamenih stupova vulkanskog porijekla su nekada davali potporu krovnoj konstrukciji.

Iz četrdesetak metara duge Dvorane stupova ulazi se u novu komoru koja je predmetom najveće zagonetke Mitle. Zidovi prekriveni panelima sa kamenim mozaicima. Arheolozi su u čudu. Koja je svrha ove prostorije?

Dvorana stupova, Mitla, Oaxaca, Meksiko

Jedini pisani trag je ostao od prvih španjolskih osvajača i povijesničara i odnosi se na posljednje korisnike (Zapoteke). Canseco je 1580. pisao: “U ovoj zgradi su imali svoje idole i tu se skupljali tokom religioznih ceremonija. Vršili su žrtvovanja svojim bogovima i provodili svoje svete običaje. U rezidenciji je stanovao visoki svećenik koji im je bio kao naš papa.”

Najstariji komadić informacije i zato najznačajniji je legenda koja kaže da se ova komora ranije koristila kao završna faza inicijacije šamana (duhovnih bića) koji su bili obučavani u magiji i liječenju.

Rašlje pokazuju pojačanu energetsku aktivnost na ovom kamenom tlu. Pojedini autori tvrde da je ova komora bila portal/vrata između duhovnih dimenzija.

Komora – duhovni portal, Mitla, Oaxaca, Meksiko

Ruševni zidovi sa impresivnim kamenim pragovima iznad ulaza. Isklesani kameni linteli su teški po dvadesetak tona. U njihovom podnožju je podzemni prolaz koji vodi prema grobovima. Ispod nivoa zemlje novi geometrijski mozaici na zidovima. Grobnice su prazne. Opljačkane su nekoliko stoljeća prije dolaska Španjolaca.

Kružni potporni stup unutar grobnice ima nekoliko mitova. Kada se kameni megalit obgrli rukama onda:

1. Razmak između ruku će otkriti koliko godina života preostaje (jedan prst za svaku godinu života);
2. Ukoliko se stup pomakne smrt nastupa gotovo trenutno
3. Zagrljaj doprinosi plodnosti

Ova Planeta ne pripada nama. Ona nije ni vlasništvo naših unuka kako nam reklame sugeriraju (“mi smo Zemlju posudili od naših unuka”). Istina je obrnuta. Mi pripadamo Zemlji.

Originalni graditelji Mitle su toga bili svjesni. Znali su za Zemaljske energetski potentne točke. I koristili ih.

Nakon njihovog odlaska ostao je folklor i sukobi budućih stanovnika Grada.