Ugodna plava uokviruje crtež. Unutra su nepravilni kružni oblici: smeđi, ljubičasti, žučkasti, svijetlo smeđi, crveni mjesec na svijetlo plavoj pozadini… U dnu crteža je isturena bijela površina na kojoj su hijeroglifski znakovi: spirale, nešto nalik na ženski i muški simbol, stilizirani lik muškarca, cik-cak linija koja završava sa kružićem u malo većem krugu (muški spolni organ?)…
Trideset metara iza je ulaz u pećinu i svakidašnji život.
Između prve i druge prostorije je uski prolaz dužine desetak metara. Blago se zaokreće. Okrugla soba, četiri metra promjera, sa svodovima visokim šest metara. Savršeno uglancani zidovi. I, naravno, nova slika na zidu.
Nebesko plava boja dominira pozadinom. Izduženi krugovi se uklapaju jedan u drugi. Vanjski omotač je ispisan hijeroglifima. U dnu slike je krajolik koji podsjeća na kamene pustinje Novog Meksika. Mjesec u gornjem desnom uglu.
Krugovi , koji se pretapaju jedan u drugi, podsjećaju na prolaz… iz novomeksičkog krajolika prema noćnom nebu…
Prateći putanju komete na noćnom nebu 1773. Charles Messier je otkrio galaksiju koja danas nosi kataloški naziv M 51. Osam godina kasnije, njegov prijatelj, astronom Pierre Mechain je zapazio da tu galaksiju dodiruje nešto manja galaksija koja je katalogizirana pod nazivom NGC 5195. Trebalo je doći do sredine slijedećeg, XIX stoljeća i nešto sofisticiranijih teleskopa, kada je lord Rosse utvrdio da je galaksija M 51 spiralnog oblika.
To je bila prva spiralna galaksija koju je naša civilizacija “otkrila”.
Daljnjim proučavanjem utvrđeno je da je susjedna galaksija NGC 5195 također spiralna. Dakle, jedna veća i jedna manja spirala. Na udaljenosti od tridesetak miliona svjetolosnih godina od naše Planete.
Naravno, do danas smo otišli nekoliko koraka dalje u proučavanju svemira. Pretpostavljamo da poznati svemir ima oko 20 milijardi takvih galaksija. A svaka pojedinačno, kao recimo M 51, imaju, u prosjeku, po 100 milijardi zvjezdanih sistema.
Ipak, među svim tim beskonalnim opcijama, ostaje činjenica da su naši teleskopi kao prvu spiralnu galaksiju otkrili bas M 51 koja ima svog manjeg spiralnog pratioca.
Na ulasku u Chaco kanjon, impresivna visoravan Fajada Butte, pri svom vrhu, ima uklesane petroglife Anasazija. Riječ je o dvije spirale: manjoj i većoj, koje prate kretanje sunca i putem igre svjetlosnih zraka točno određuju dane zimskog i ljetnog solsticija.
Da li je riječ o koincidenciji?
Ili su Anasazi, tisuću godina prije “stvarnog otkrića” duple svemirske spirale, znali za galaksiju M 51, koja nije vidljiva ljudskim okom?
Ako su znali za te galaksije da li su do tih informacija njihovi vidovnjaci dolazili prilikom spiritualnih izleta?
Ili se rješenje, ovog puta, krije u ovom, materijalnom realmu? Da li su Anasazi imali pristup tajanstvenoj pećini, podignutoj od strane nepoznate, superiornije civilizacije, na čijim su se zidovima mogli naći iste takve uklesane spirale sa nizom hijeroglifskih objašnjenja?
Pećina je bila udaljena samo nekoliko desetina kilometara od Chaco kanjona i Pueblo Bonita. Srca svijeta Anasazija. Odakle je sve počelo. Godine 850.
Treća komora identična je po svom obliku prethodnim komorama. Kružna sa visokim svodovima. Na zidovima nova slika. U lijevom gornjem uglu stilizirani Kokopeli sa frulom i zvukom koji se zrakasto širi u svim smjerovima. U gornjem desnom uglu lik čovjeka sa raširenim nogama i rukama.
Simboli koji su se nalazili na kamenim zidovima u naseljima Anasazija, njihove zaštitnike. Ponovo zvjezdano nebo u pozadini, mjesec. Trokut, spirala, kružna vrata sa hijeroglifima…
Na moja pitanja i odgovore u vezi Anasazija se baca novo svjetlo. Znao sam odranije da njihova kultura nije nastala sporim evolutivnim putem kao što to znana nauka pokušava dokazati. Oni su se jednostavno iznenada civilizacijski digli sredinom IX stoljeća u kanjonima Novog Meksika.
Njihovo poznavanje astronomije, korištenja energetskih tokova zemlje i sunca, upotreba frekvencije u svakodnevnom životu… sada postaje objašnjiva.
“U svakoj komori je bio po jedan artefakt. U prvoj je, na primjer, bila posuda koja je očigledno pripadala Anasazijima. U drugoj je bio kristalni pravokutni objekt…”
Komore sijaju svojim bojama i osjećajem da su slike više nego tridimenzionalne; četiri, pet dimenzija?
Prolaz prema drugom svijetu, njihovim tajanstvenim kreatorima…?
Dvadeset treća komora. Slika je na glatkom zidu, ali sve ostalo je drugačije. Pod je nedovršen. Nema one gumirane mase. Da li su se originalni graditelji našli u vremenskom škripcu pa nisu dovršili ovu komoru?
Ili je ona namjerno ostala nedovršena?
U čemu bi mogla biti simbolika ovog kompleksa.?
Dvadeset tri prostorije, povezane tunelima, u obliku spirale…
Naša DNK ima 23 para kromosoma. Ova pećina ima 23 prostorije i imala je 23 artifakta… što daje 23 para.
Oblik ovog pećinskog kompleksa je spiralni… identičan spiralnoj DNK kromosomskoj liniji. Ono što našu vrstu čini posebnom u svemiru je naša DNK. Zašto je onda dvadeset treća komora nezavršena?
Da li je naša DNK, simbolično gledajući, nedovršena? Što bi to bilo što nedostaje našem genetskom kodu? Unaprijeđenje vrste? I, ako jeste, u kom smjeru unaprijediti vrstu? Misli mi smjenjuju jedna drugu. Znam da našoj civilizaciji nedostaje da postanemo svjesni njene svemirske komponente. I da dopunimo naša materijalna čula (pet osjeta) sa spiritualnim. Čini mi se logičnim da nam se ostavlja poruka kojom nas upozoravaju da naš genetski sistem nije završena priča. I da se nalazimo pred genetskim skokom koji će unaprijediti vrstu.
Karbonsko određivanje datuma utvrdilo da su slike na zidovima nacrtane 850. godine.
Osamsto pedesete godine! Anasazi su, dakle, imali uzore koji su im pomogli da formiraju naprednu civilizaciju u središtu kamenih pustinja i kanjona.
Rasvijetljavanje misterije Anasazija je započelo.
Svaki puta kad pogledate u noćno nebo znajte da tamo gore negdje netko sličan nama isto tako gleda u noćno nebo posuto zvijezdama i na taj način nam šalje poruke koje će mo tek možda jednog dana shvatiti, nadam se da neće biti prekasno.
