Grupa Anasazija je zastala u dolini. Zaključili su da ima dovoljno sunčevog svijetla, vode, zelenila. Nazvali su je “Mjesto pokraj tekuće vode”. Odsada će to biti njihovo mjesto. Uskoro su dolini došli u posjetu stariji. Lideri klanova su donijeli po jedan kamen koji je simbolizirao njihove familije i formirali su gomilu na čistini na kojoj će biti podignut centar njihovog novog naselja. Kamenu gomilu su posuli kukuruznim zrnima, zajednički uputili molitvu za život i svojim dahom simbolično poželjeli sretno rođenje nove zajednice.

Godina je 1106. Prvih nekoliko stabala je osušeno i zatim prevezeno u “Mjesto pokraj tekuće vode”. Proći će još tri godine prije nego započne izgradnja Velike kuće. Do 1111. godine su kompletirani impresivni trokatni zidovi na Velikoj kući sa preko 400 prostorija, dvije hrpe kiva, jednom velikom kivom i jednim kružnim labirintom sa kivom u središtu. Vođe su sa sobom donijeli nekoliko vreća zemlje iz starih zajednica… pomiješali je s vodom i blatnjavu masu ugradili u zidove novog naselja... kao zalog kontinuiteta.

Rođeno je novo središte svijeta Anasazija.

Pogled na obnovljenu Veliku kivu, Aztec, Novi Meksiko

Ispucalo drvo staro 900 godina je ugrađeno u potporne vanjske zidove. Do njega red zelenkastih kamenih ploča kojima je boja izblijedila.

Potporni drveni stup iz 1111. godine u zidovima Zapadnih ruševina, Aztec, Novi Meksiko

Aztek je, prema pretpostavkama arheologa, bio periferna kolonija Čako kanjona. Podignut je početkom XII stoljeća u doba kada naselja Čako kanjona bilježe svoj vrhunac. Nakon kratkih 75 godina, vrata Velikih kuća u Azteku se zatvaraju, Anasazi odlaze netragom. Istovremeno kada i sva naselja Čako kanjona 100 km južnije.

Pitanje koje proturiječi znanim tvrdnjama je zašto bi Anasazi podizali tako impresivno naselje daleko od matice? Novi “glavni grad” u koji će se vremenom preseliti? S obzirom da je grad napušten kada i Pueblo Bonito i ostali gradovi Čako kanjona, očito da ideja o novom centru pada u vodu.

Ovo pitanje mi zasada ostaje bez odgovora.

Možda je problem u pitanjima koje postavljamo? Ona možda imaju smisla iz naše perspektive, ali zašto bi Anasazi razmišljali na isti način kao i mi?

Iz Farmingtona, tridesetak kilometara udaljenog gradića je i tinejđerka Ann Seiferle-Valencia koja je četiri godine radila na školskom projektu o Anasazijima. Analizirala je kukuruzne vrste nađene u Aztečkim ruševinama i zaključila da su Anasazi ovdje stvarali nove hibridne vrste kukuruza. Takve, unaprijeđene vrste su zatim zasađivali u Čako kanjonu, u središtu njihove civilizacije.

Prizemni zidovi su široki oko jedan metar. Tipična gradnja Anasazija. U produžetku zapadnog zida izdvojena stoji djelomično zatrpana gomila na kojoj se nalaze tri reda kružnih zidova. Prisjećam se identične građevine iz Čako kanjona u gradiću Peublo del Arroyo. Tri koncentrična kružna zida. Ovdje su zidovi bolje sačuvani tako da se potvrđuje da je labirint, kako sam ga prozvao dobio, adekvatno ime. Naime, pregradni zidovi formiraju niz prostorija unutar krugova: u unutrašnjem prstenu je osam prostorija, a u vanjskom četrnaest. Između vanjskih prostorija su postojali prolazi; unutrašnje sobe su gledale na centralnu, kružnu sobu. Kivu. Mjesto okupljanja i spirutalnih izleta.

U svijetu Anasazija su pronađena samo četiri ovakva labirinta sa kivom u središtu. Od toga su čak tri ovdje. Koja je simbolika ovog naselja za duhovni krajolik Anasazija?

Iskopani labirint je ponovno prekriven zemljom, jer je njegovo održavanje navodno bilo preskupo. Druga dva labirinta, jos veća po dimenzijama, nisu ni otkopani. Kako to da najbogatija zemlja na svijetu nema interesa da njeguje svoju povijesnu baštinu?

Mladi arheolog Earl Morris, koji je rođen i odrastao u ovom kraju, provodi pet godina na intenzivnom otkopavanju Aztečkih ruševina od 1916-1921. Od 1934. započinje dvogodišnji spori projekat restauracije velike kive. Kada je završio, to je bila (i još uvijek jeste) jedina rekonstruirana kiva u svijetu Anasazija.

Gledajući ovaj građevinski poduhvat postaje jasno koliko su organizacije, rada i materijala Anasazi ulagali u svoje zgrade.

U kivu se ulazi kroz predsoblje kojim dominira masivna kamena ploča, nalik prijestolju. Da li su se odavde nadzirali procesi i ceremonije?

Unutar jedine rekonstruirane kive (1934.) u svijetu Anasazija, Aztec, Novi Meksiko

Tri metra pod zemljom je tlo kive. Promjer joj je 16 metara. Kamena klupa kruži pravilnom prostorijom. Petnaest prostorija, u visini zemlje, gleda na centralnu sobu. Svaka od njih ima izlaz na glavni trg. Svrha ovih prostorija nije poznata. Prva misao mi je da je riječ o prostorijama koje pripadaju različitim klanovima, odnosno većim familijama. Glave porodica bi bile unutar glavne sobe, a njihovi članovi bi, sa distance, iz manjih uzdignutih prostorija, prisustvovali ritualima.

Unutar kive su četiri masivna stupa koja su pridržavala krov koji je bio težak 95 tona(?!). Stupovi su počivali na po četiri granitna diska koja su prenesena sa razdaljine od oko 70 km. Originalni zidovi su bili obojeni crvenom i bijelom bojom.

Osjećam da sam korak bliže atmosferi Anasazija.

Anasaziji su slavili misterij života. Pjevali drevne pjesme koje su pratile ritam njihovih bubnjeva… i njihovih srca. Plesali su u čast životinja i biljki s kojima su dijelili život u ovom “Mjestu pokraj tekuće vode”. Kroz ritual su vibrirali istom frekvencijom kao i majka Zemlja. Vjerovali su da njihovi životi i međusobni odnosi trebaju odslikavati svemirsku harmoniju. Pratili su putanje Sunca, Mjeseca, planeta i zvjezdanih konstelacija, jer su ova nebeska tijela bila dijelom njihovih legendi i razumijevanja vlastitog porijekla.

Poniranje u dubinu vlastite duše je stimuliralo Anasazije da “pamte da pamte”. Da ne zaboravljaju tko su, odakle su došli, relacije između njih, predaka i majke Zemlje.

Velika kiva ima promjer od 16 metara, a nosivi stupovi počivaju na četiri podzemna grantina diska, Aztec, Novi Meksiko

Svi su izašli i formirali krug na centru trga. Bubnjari izlaze iz Velike kive u momentu kada se sunce pojavljuje na horizontu. Sa krovova ceremonijalni najvaljivači počinju da uzvikuju: “Oni dolaze, Oblaci i Duga, Jelen i Bufalo, Kukuruz, svi dolaze!”

Jedan po jedan plesači izlaze iz kive. Redaju se na trgu koji gleda prema istoku. Pozdravljaju sunce i prestrojavaju se za ples, muškarci i žene – dvije životne linije. Polako, bubnjari počinju da daju ritam i pjevaju pjesmu životu. Muškarci, u pamučnim odorama, šarenim perjem, pojasima ukrašenim školjkama, podižu noge u ritmu bubnjeva, i udaraju u tle u ritmu srčanih udaraca.

Žene, u svojim ceremonijalnim haljinama, nježno podižu noge u ženskom životnom ritmu koji kreira, hrani, daje život…

I onda, muškarci i žene plesači zajedno, pozivaju sve prisutne da pamte da pamte ko su i odakle su i svoje veze sa predacima…

Nakon toga se vođe klanova povlače u Veliku kivu, koja je simbol prve Kuće koju se napravili Anasazi nakon što su došli iz dubine Zemaljske utrobe. U kivi će lideri ponovo oživjeti sjećanje na Prvu priču. Kiva je centar svemira gdje šest svetih strana ima svoje središte, gdje se Anasazi ponovno spiritualno spajaju sa svojim precima…

Krov Velike kive bio je težak 95 tona i predstavljao inženjerijski poduhvat Anasazija, Aztec, Novi Meksiko

Kiva ostavlja duboki dojam na mene. Istočna ruševina i Ruševina Earl Morrisa nisu otvorene za javnost, niti su vršena značajnija iskopavanja na njima. Istočna ruševina je većih dimenzija nego Zapadna. Isto tako, pripadajuća velika kiva je veća od ove rekonstruirane.

Petnaest manjih prostorija gleda na centralnu prostoriju Velike kive i vjerovatno su u njima bili predstavnici različitih klanova, Aztec, Novi Meksiko

Ove Velike kuće su podignute nakon 1225. godine. Riječ je o drugoj fazi u razvoju “Mjesta kraj tekuće vode”. Naime, napuštanjem svih naselja u Čako kanjonu oko 1185. tajanstveno su zatvorena i sva ostala naselja Anasazija, uključujući i ovo u Azteku. Nakon pauze od četrdesetak godina Anasazi ponovo dolaze u Aztek, renoviraju Zapadnu ruševinu i grade jos dvije Velike kuće.

Ovaj put, glavni utjecaj Anasazija dolazi sa sjevera. Iz naselja kanjona Mesa Verde u Koloradu. Život i rituali u Azteku ponovo bujaju. I ponovo to traje samo 75 godina. Oko 1300. godine Anasazi “Mjesta kraj tekuće vode” zauvijek napuštaju svoje Velike kuće istovremeno kad i Anasazi sa sjevera.

Nakon toga će nastati muk od 200 godina. Sve dok Navaho indijanci ne dođu iz sjevernih kanadskih ravnica i pronadju davno napuštene višekatnice.

Potraga za novim odgovorima u kanjonima Kolorada neće nikada prestati.