Saksajvuman je građevinsko čudo: na visini od 3.600 metara … tisuća kamenih blokova … teških i po nekoliko stotina tona … među kojima nema dva iste veličine … bez vezivnog materijala … mnogi sa desetak i više isklesanih kutova … savršeno pristaju jedni uz druge.


Sat vremena hoda od imperijalnog grada Kuska, uspon vodi do impresivne visoravni na 3600 metara nadmorske visine. Dah zastaje pred kiklopskim zidovima zvanim Saksajvuman. Oni su različiti od Stonehenge-a, egipatskih i piramida Maja. Drugačiji od bilo kojih pretpovijesnih megalita. Kada su ih prvi put ugledali, španjolski kronolozi su bilježili: "Ove spektakularne zidine nemaju usporedbe u Starom svijetu".

U svibnju 1536. eksplodirala je pobuna Inka predvođenih posljednjim kraljem, Manko Inkom. Nakon tri godine bjesomučne pljačke po nebranjenom kraljevstvu, Španjolci su se uljuljkali u svojoj vojnoj superiornosti. Brojčano nadmoćne Inke su osvojile sve ključne točke svog kraljevstva, osim Lime i Kuska. Kusko su držali u okruženju iz Saksajvumana na vrhu Grada. Izgledalo je da sreća okreće leđa konkvistadorima. Pomoć poslana Kusku, tri Španjolske kolone, bile su masakrirane do posljednjeg čovjeka. Jedini im je izlaz bio probiti obruč oko grada.

Francisko Pizaro, kraljev namjesnik u Peruu i predvodnik okupacije nalazio se u Limi. Obranu Kuska je vodio njegov polubrat, Huan Pizaro.

Konkvistadori su bili nasilni, agresivni, gramzljivi, ambiciozni. Francisko Pizaro će svoju karijeru završiti deset godina po dolasku u Peru ubijen od strane konkurentne frakcije za vlast u Limi. Imao je četiri polubrata od kojih je Huan prvi stradao u borbi, 1536. Drugi polubrat, Hernando, je završio u španjolskom zatvoru u kome je ostao 20 godina do svoje smrti (doduše, tamo je živio kao današnji zatvoreni kraljevi droge; mogao si je priuštiti komforne uvjete zahvaljujući opljačkanom blagu iz Perua). Treći polubrat, Gonzalo, je pogubljen 1548. nakon pobune protiv Krune. Jedino je najmlađi, Pedro, umro u krevetu, nakon što je napisao memoare o osvajanjima.

Natrag u svibanj 1536.

Juan Pizaro traži načina da probije blokadu Grada. Nakon nekoliko tjedana borbi to mu uspijeva za rukom i uspijeva izaći na sjeverozapadni kraj, preko puta Saksajvomana. Strategija Španjolaca je jednostavna: osvojiti ove drevne zidove koje su u sebi imale glavninu vojske Inka. To popodne Huan Pizaro biva smrtno ranjen kamenom iz pračke. Tu noć ga tajno sahranjuju kako Inke ne bi saznale. "Sahranili su ga po noći… jer su ga se Indijanci bojali", sjećao se konkvistador Francisco de Pancorvo.

Slijedećeg dana Španjolci su napali Saksajvuman ljestvama, počeli da osvajaju zidove i pritiskaju Inke dublje u središte kompleksa. Nakon jos dva dana bitka se bližila kraju. Gonzalo Pizaro je preuzeo komandu i prednjačio u pokolju oko 1.500 branitelja. Inke su izgubile najvažniju bitku, a time i rat.

Španjolci su uništili 80% zidova Saksajvumana koristeći kamen za građevine u Kusku.

Španjolski kralj je dodijelio viteški naziv Kusku i nad Saskajvumanom se zavijorila nova zastava: kula sa osam kondora (u znak sjećanja na kondore koji su komadali tijela ubijenih Indijanaca). Ova zastava je napokon skinuta sredinom 1990-ih kada ju je novi gradonačelnik zamijenio novom, sa drevnim motivom pume.

Saksajvuman (Sacsa Uma - "pjegava glava") se sastoji od tri paralelna zida izgrađena na različitim nivoima. Linija im je krivudava ("cik-cak"); odatle sugestija da oni predstavljaju pumine zube. Kameni blokovi korišteni u prvom redu su najveći. Dostižu težinu od preko 360 tona (Hemming, "The Conquest of the Incas"). Oni se svrstavaju u kiklopske po svojoj težini, a nema objašnjenja kako su transportirani na ovu visinu, kada, kako su obrađeni, ko ih je ugradio…

Simbolika je, pak, očita: tri reda zidina mogu predstavljati tri svijeta civilizacija sa Anda: podzemni (Ukju Pacha), površinski (Kay Pacha) i nebeski (Hanan Pacha), odnosno zmiju, pumu i kondora.

Kameni blokovi tako savršeno pristaju jedan uz drugi da se vlat trave ne može ugurati između njih. A pri tome nije korišten nikakav vezivni materijal.

S obzirom da je riječ o desetinama i stotinama tona teškim blokovima, čovjek s nevjericom zastaje pred tim prizorom.

Ni jedan kameni blok nije iste veličine. Što se više gleda to se više smiješi poruka koju su nam ostavili naši preci. Na ovaj način su nam rekli, "…nismo koristili kalupe, a niti smo klesali svaku pojedinačnu stijenu. Razlog što smo ih ovako poredali je očigledan: preživjet će sve potrese i vremenske nepogode. Ali kako smo to napravili… da biste to odgonetnuli, biti će vam potrebno koristiti i druga (spiritualna) čula, osim fizičkih…"

Pokušavajući, ipak, objasniti izgradnju ovih zidova, arheolozi govore o trideset tisuća radnika neprestano angažiranih preko 60 godina. Godinu završetka zidina smještaju u 1508. (25 godina prije dolaska Španjolaca).

Međutim, tu nastaje problem. Prema kroničaru Garcilaso de la Vagi, koji je rođen 1534. i koji je odrastao u Kusku, u njegovo doba nitko nije znao tko je izgradio Saksajvuman.

Što bi sa onih 30.000 radnika koji su navodno 25 godina prije toga završili ovaj građevinski poduhvat?

Ili, prema Vaginim riječima: "Nemoguće je shvatiti kako bi ovi Indijanci, koji nisu znali za alate, opremu i tehniku mogli odsjeći, isklesati, podići i ugraditi ove ogromne blokove tako savršeno… Iz tog razloga, a i zbog toga što su oni toliko bliski sa demonima, ovi građevinski poduhvati se i mogu samo pripisati demonima i zlim duhovima…"

Lako je zapaziti da su prvi redovi zidina građeni od puno većih blokova nego oni pri vrhu. Na vrhu se nalaze pravilni, četvrtasti blokovi koji očigledno pripadaju znatno kasnijem dobu. Unutar zidina, koje su dugačke nekoliko stotina metara, smješteni su ostaci tri kamene kule koje formiraju trokut. Ispred zidina se, prema predanju, krije ulaz u podzemni kompleks labirinta i tunela. Ovaj još neistraženi kompleks navodno povezuje sva ključna mjesta razmještena u Svetoj dolini, s početkom u Kusku i Saksajvumanu.

Oni koji su u prošlosti našli ulaz u podzemne tunele vraćali su se sa artefaktima koji su pripadali prošlim civilizacijama, a mentalno potpuno poremećeni.

(Posljednja rečenica je ujedno i zgodan opis konkvistadora koji su 400 godina pustošili Saksajvuman gradeći svoje mizerne kućice, ulice i crkve, a rušeći ono što nisu razumjeli.)

Priča o kamenim blokovima iz Saksajvumena nas ponovo vrača nekoliko desetina tisuća godina unazad. Pravi autori su oni sa Lemurije i Atlantide. Koji su znali vrijednost Perua kao močne energetske čakre Planete.