Newgrange, drevna Irska astronomska zvjezdarnica. Prvi sunčevi zraci na dan zimskog solsticija prodiru kroz kameni prolaz dramatično obasjavajući detalje na zidovima i svodu.





U razmacima od po nekoliko stotina godina uz Irsku obalu su pristajali brodovi različitih grupa; svi su oni govorili sličnim jezikom, jer im je kultura poticala od jedne, matične: kulture Atlantide.

Nakon potonuća Atlantide prije 12500 godina, vremenski i klimatski uslovi na Britanskim otocima su se znatno promijenili. Nestankom atlantskih planinskih vijenaca vjetar zapadnjak je zapuhao ovim prostorima; nestankom kontinenta, topla golfska struja se pružila do sjevera Europe i rastopila ledene gromade. Kopno je ozelenilo, biljni svijet oživio i privukao životinjski. Napokon se, pred izbjeglicama sa Atlantide, pojavilo novo, privlačno tlo.

Pet je mitskih naroda naseljavalo Irske obale.

Prvi su dosli Partoloni. Oralna tradicija ih spominje kao prve doseljenike koji su ubrzo nestali. Njihovo ime na staroirskom znači "oni koji su odavno otišli na drugu stranu".

Visoki, jaki Nemedi su slijedili. Sebe su zvali "djecom Sunca" i na Irsko kopno su se iskrcali oko 10000 godina prije nove ere. Ovi Atlantiđani su plovili na srebrnim brodovima koji su bili ukrašeni zmijolikim likovima. Bili su predvođeni svojim liderom Nemedom (nemed - "sveta osoba"). Zemlja se počinje obrađivati, životinje (konji, krave) pripitomljavati, tlo fertilizirati, metalurgija buja. Nakon doba razvoja i procvata došlo je do postepenog nestanka i ovog naroda.

Slični po stasu, Fomori postaju slijedećim vladarima. Irske legende se sjećaju spiritualnih Fomora kao "podvodnih ljudi" koji su kontrolirali prirodne sile, a poticali su sa "potonulog otoka". (Roberts, "Atlantians Traditions in Ancient Britain"). Keltski mitovi pobliže objašnjavaju odnose ova prva tri naroda. Govore o tri stotine godina sukoba između Partolona i Fomora u kojima Partoloni konačno stradavaju od epidemije. Ni Nemedi nisu bili bolje sreće u duelu sa Fomorima. Naime, Fomorski kraljevi Mork i Konan su izgradili stakleni toranj na Tory otoku odakle su upravljali svojim kraljevstvom. Od Nemeda su tražili strašni danak: da dvije trećine svoje novorođene djece predaju Fomorima. Ratovi koji su slijedili su uzrokovali desetkovanje Nemeda, a zatim i njihov nestanak.

Stotine godina su prolazile i došlo je do novog vala imigranata. Rasa niskih i snažnih Atlantiđana, tamnije puti, sa nekadašnjih istočnih planinskih vijenaca potonulog kontinenta, dolazi u Irsku. Novi kolonizatori su se zvali Fir-Bolg. Njihova osnovna karakteristika je bila da su znali kako da upravljaju energijom uzduž Zemljanih energetskih tokova i pri tome da pomiću velike količine kamena i tla za izgradnju ceremonijalnih objekata i umjetnih brežuljaka. Često su ova brda podizali u obliku zmije u znak sjećanja na Atlantidu. Jedan od primjera je Glen Flochan u blizini gradića Oban, dugačak preko 100 metara i visok sedam. Naravno, najimpresivniji objekat je Tara hram, gigantskih razmjera: preko 250 metara dugačak i tridesetak metara širok. Tara je korištena za metafizičke proslave u kojima su se praktikovali rituali svete Atlantske Sunčeve magije. Tara je ostala duhovno središte Irske i u narednih jedanaest tisuća godina.

Posljednji, peti, pretpovijesni narod u Irskoj, bili su Tuata-de-danan. Plavokosi i crvenokosi Atlantiđani sa plavim očima, poticali su sa sjevernih predjela Atlantide. Njihovo ime u prijevodu znači "poplava". Koristili su metale, posjedovali nadnaravne moći i ostali upamćeni kao mudar i duhovno superioran narod. Tuate su razumjeli jezik Fir-Bolga, ali nisu bili prijateljski prema njima. Prekinuli su njihovu dominaciju otokom upotrebom "čudnog vatrenog oružja koje bi stvaralo tamni oblak dima" (Gregory, "Gods and Fighting Men"). Tuate su, slijedeći tradicije svojih predaka, bili poklonici kulta Sunca i konstruirali su masivne objekte od kamenih blokova. Prema dostupnim legendama (D.J. Conway "Celtic Magic") Tuate su u Irsku "došli sa neba", dok druge izvori tvrde "sa dalekih otoka". Četiri grada odakle su došli bili su: Findias, Gorias, Murias i Falias...

(Ovdje je riječ o izvoru - gospođi Conway, koja ne vezuje Tuate za Atlantidu. Međutim, njeno spominjanje ova četiri grada nas nedvojbeno vodi na Atlantidu.)

...Sa sobom su "donijeli četiri blaga": Nuadin mač iz Findias-a, strašnu strijelu iz Gorias-a, čarobni kontejner iz Murias-a i kraljevski prijestol iz Falias-a".

Tuate su se iskrcale u Irsku prvog svibnja i pregovarali o miru i podjeli teritorija sa Fir-Bolgima i Fomorima. Ponuda je odbijena. Na ljetni solsticij, nekoliko tjedana kasnije, došlo je do bitke u blizini današnjeg mjesta Cong. Sukob je trajao četiri dana. Nuada, kralj Tuata je izgubio ruku, ali je kralj Fir-Bolga, Eochaid, ubijen. Tuate su odnijelu pobjedu i ponudili petinu Irske svojim protivnicima. Kralju Nuadi je njegov ljekar Diancecht napravio srebrnu ruku koju je mogao pomicati kao i pravu. Godine su prolazile, ova tri naroda su se i dalje sukobljavali, dok Tuate nisu konačno protjerale svoje prethodnike.

Uslijedilo je proročanstvo koje je najavilo dolazak prvih smrtnika i kraj bogova. U Aileachu (današnjem Londonderry-ju) dolaze Milesijanci (prethodnici Gala i Kelta, odnosno Druida). Vremenom, nakon mnogih borbi u kojima će se koristiti magija na obje strane, Tuate se "povlače ispod zemlje".

Mitski, pretpovijesni period Irske je završen. Era bogova je ustupila mjesto eri ljudi.

Još uvijek postoji nekoliko povijesnih tekstova i knjiga koje su ostale sačuvane i pored sistematskih napora inkvizicije da ih uništi. Među njima su Irski mitovi skupljeni u četiri knjige od prije 900 godina (Books of Leinster, Dun Cow, Ballymate i Yellow Book of Lecan). Najstariji Velški dokument je Crna Knjiga iz XII stoljeća i Bijela Knjiga iz XIII stoljeća. U samostanima se pedantno vodila evidencija o lokalnim oralnim tradicijama; zapisivale su se legende koje su se prenosile s koljena na koljeno.

U drevna vremena, svećena lica su pamtila ove priče po cijenu života; onaj koji bi krivo interpretirao događaje iz prošlosti bio bi kažnjavan. Ova usmena predaja bi se oživljavala tokom dugih večeri na kojima bi se okupili pripadnici pojedinih zajednica i prisjećali se svojih predaka.

Nasilnim dolaskom kršćanstva u Irsku sa svetim Patrikom i njegovim vojskama, paljenjem antičkih knjiga i uništavanjem svega što je podsjećalo na razvijenu kulturu predaka, došlo je do novog fenomena: Crkva uvodi nova božanstva, mijenja povijest, a neke od prijašnjih junaka prilagođava svojim potrebama i prisvaja ih. Manipulacija je otpočela i neće stati u narednih 15 stoljeća. Datumi se iskrivljuju, Atlantida i njeni potomci se ignoriraju i prekrivaju zaboravom, radnja od prije desetak tisuća godina se pomiće u onu od prije dvije-tri tisuće.

Radiokarbonsko (C-14) određivanje starosti u jednom momentu daje nadu da će se stvari ispraviti. Ipak, oficijelna povijest se ne mijenja.

Ono što je do sada pušteno u javnost je ohrabrujuće: u centralnoj Irskoj utvrđena je starost drevnog naselja u County Offaly – 8820 godina prije nove ere. Isti rezultati su se ponovili na sjevernoj obali u County Derry. Na sjeveroistočnoj obali, u County Antrim, utvrđeno je da je naselje osnovano 7735 p.n.e. i da je neprestano bilo okupirano u narednih 3000 godina. Slatkovodne školjke pronađene u okolini Dublin-a su stare 7200 godina, a potiču sa Britanskog otoka.

Dakle, potomci Atlantiđana su bili sladokusci koji bi skoknuli do engleskog kopna po večeru.

Tea, supruga Eremona, prvog Milesijanskog kralja Irske, sahranjena je pokraj grandioznog objekta iz prošlosti. Engleskim izgovorom staroirske riječi Teamhair ("Tein grob") nastalo je ime koje će ovo drevno Atlantsko ceremonijalno sjedište zadržati do današnjih dana. Tisuća godine ranije, Fir-bolgi su pokretali desetine tisuća tona zemlje i stotine tisuća tona kamenih blokova gradeći svoje svetište.

Slijedeći drevne građevinske tehnike u izgradnji Tare nije korišten vezivni materijal; obrađeni kameni blokovi su savršeno pasali jedan u drugi bez potrebe za malterom ili cementom. Prepoznatljivi majstori čiji su poduhvati razasuti od Perua i Meksika do Egipta.

Izbor lokacije nije bio slučajan. Mada na niskoj nadmorskoj visini od samo stotinjak metara, sa Tare se vidi 40% teritorija čitave Irske. Ova komandna lokacija je bila uzrokom da "onaj koji vlada Tarom, vlada i Irskom". U novije vrijeme, u posljednja tri milenija, na Tari su okrunjena 142 kralja Irske. Sve dok katolička Crkva, na preporuku Sv. Patrika, nije mjesto proklela.

Danas je malo ostalo od antičke slave Tare: zlatne uspomene, nekoliko zemljanih brežuljaka i ostaci kamenih formacija.

U starom keltskom kalendaru postojala su dva dana (točnije dvije noći) kada se otvarao prolaz između našeg i podzemnog svijeta (duhova): prvi svibanj i prvi studeni. Centralni kameni objekat na Tari je izgrađen tako da sunčeva zraka ova dva dana (i samo ova dva dana u godini), pada točno kroz prolaz i ulazi u glavnu komoru. To je bio znak da je veza između dva svijeta uspostavljena.

Šesnaest kilometara od Tare nalazi se Newgrange. Povijesne knjige ga nazivaju "kamenom grobnicom sa prolazima, vjerojatno izgrađenog prije 5200 godina". Grobnica je zbog toga, jer su tu pronađeni kremirani ostaci stotine ljudi stari preko 5000 godina.

Međutim, arheologija je slobodno trebala otići dublje u povijest od stidljivih 5000 godina.

Fir-bolgi su u svojim građevinskim poduhvatima ostavili iza sebe niz kamenih
struktura i umjetnih brežuljaka: samo u Newgrange-u ih ima 25 za koje je trebalo nevjerojatnih 200 tisuće tona kamena. Prostorije su u obliku hodnika koji vode do centralnih odaja. Stojeći kameni blokovi, teški do desetak tona, formiraju prolaze.
Krovne konstrukcije, također od kamena, su savršeno balansirane i ostale su na svom mjestu dvanaest tisuća godina bez ikakvog vezivnog materijala. Savršeni dizajn, planiranje i izvedba govore u superiornim graditeljima.

Kameni blokovi unutar prostorija te vanjski blokovi, koji u pravilnom nizu okružuju ova ceremonijalna središta, su ukrašeni sa spiralnim, kružnim i cik-cak simbolima. Prva tumačenja (recimo prof. Thomas Molyneux sa Dublinskog sveučilišta iz XVIII stoljeća) su ih označila "barbarskim". Ozbiljnije proučavanje (Martin Brennan, "The Boyne Valley Vision") provedeno na preko 700 isklesanih blokova dovelo je do zaključaka da je riječ o "vrlo kompleksnim astronomskim i svemirskim opservacijama". "Ljudima iz ove doline", piše Brennan, "studije sunčevih, planetarnih i zvjezdanih kretanja su bile vrlo važne. Oni su bili astronomski majstori kamenog doba."

Newgrange je bio i više od zvjezdarnice. Sve upućuje da je riječ o simbolu životne sile i sveg života u svemiru. Naime, originalno su ovi brežuljci podizani u obliku jajeta ("začetak života") sa prolazima koji simboliziraju maternicu. A novi život bi započinjao zahvaljući - Suncu.

Iznad ulaza svih ovih objekata, koji su veći dio godine bili zatvoreni kamenim vratima, nalazila se kamena kutija. Izlazeće Sunce bi slalo svoje zrake kroz ovu kutiju samo za vrijeme zimskog solsticija. (Riječ je o najkraćem danu u godini, vremenu kad počinje nova godina, kada starta novi život, a životna sila počinje da revitalizira uspavanu Zemlju.) Kameni blokovi to simbolično predstavljaju sa isklesanim spiralama: spirale okrenute unutra su simbol mrtvih, a one okrenute prema vani simboliziraju ponovno rađanje. Sunce i novo rađanje prikazuju se oplođivanjem svemirskog jajeta čime se osigurava kontinuitet vječnog ciklusa života i smrti.

Na dan zimskog solsticija, 21. prosinca 1969. godine, profesor arheologije Michael O'Kelly je bilježio događaje unutar kamenog prolaza: "U 9:58 minuta prva zraka Sunca je prodrla sa lokalnog horizonta... Prošla je kroz kamenu kutiju, zatim kroz prolaz i tlom komore došla do samog kraja centralne odaje... Odbijajuci se od glavnog kamenog bloka u dnu odaje, sunčeva zraka se proširila do 17 cm i dramatično obasjala različite detalje na zidovima i kamenom plafonu prostorije... U 10:15 direktni suncevi zrak je ponovo bio odsječen..."

Tisuće godina nakon Fir-borga, galski, keltski i druidski svećenici su prisvojili Newgrange, Taru i druge duhovne katedrale daleke prošlosti (okolni Knowth, na primjer, je omogućavao ulaz u "sid", odnosno podzemni svijet i smatran je za jedno od tri crne duhovne točke u Irskoj). U njima su svećenici kremirali svoje lidere nastojeći im dati vječnost i neprekinutu kraljevsku liniju.

I da ne zaboravimo vezu sa posjetiocima sa Plejada. Logično bi bilo za pretpostaviti da su oni nastavili da pružaju svoje "konzultantske" usluge emigrantima i potomcima sa Atlantide. Brojne kamene strukture podignute u pretpovijesno vrijeme su "usmjerene ka sazvjezđu Plejada, imitirajući smjer njihovog pojavljivanja na nebu, tokom ljetnog i zimskog solsticija" (Roberts, "Atlantean Traditions in Ancient Britain").

Važni datumi u drevnim britanskim kalendarima slave nebesko kretanje sedam zvijezda Plejada, kao što su keltski prvosvibanjski dan, proslavljan u doba kada bi "sazvjezđe izlazilo na nebu sa prvim sumrakom" (Zink, "The Stones of Atlantis").

Interesantna srednjovjekovna legenda Baska "Jaun Zuria", počinje sa radnjom u Irskoj Tari. Godine 867. princ Lemor je bio prognan iz Irske i nastanio se u zemlji Baska. U jednom od dijaloga čitamo i ovo:

Lemor: "Španjolska! Zemlja naših predaka. Oni su došli u Irsku odavdje."

Lekobide: "Da, iako naša krv i jezik više nisu isti, imali smo iste graditelje kamenih krugova i kamenih prolaza ponovnog rađanja... u davnim vremenima koja više nisu ostala u našoj dugoj memoriji".

Uzgred, plavokosi Lemor je predvodio Baske u borbi protiv španjolskih osvajača, porazio ih i oženio lijepu Lekobide-ovu kćer Luz. Postao je prvi vladar Baska (dotada oni nisu imali političku hijerarhiju). Prema povijesnim kronikama zbilja je i došlo do bitke između Spanjolaca sa Baskima godine 867. kraj mjesta Padura.

Kameni blokovi su ostali umazani krvlju osvajača i od tada se ovo mjesto zove Arrigorriaga ("mjesto sa crvenim kamenjem").

A ako bi kojim slučajem došli do prašnjavih crkvenih arhiva u mjesnoj crkvi i usto mogli čitati drevni jezik Euskaru, našli bi na požutjelim listovima stranice koje pokazuju kada je veza između Luz i Lemor-a okrunjena brakom.

Veza između dalekih potomaka Atlantiđana na europskom tlu.