Petak 13. daleke 1307. godine utjecao je i na jedan od najsjajnih redova i najtajnovitijih organizacija u povijesti zapadnog svijeta - templare, a samim tim i na našu povijest i saznanja. Templari-srednjevjekovni katolički viteškostaleški red osnovan je 1118.g. isprva kao red Siromašnih vitezova Krista i Salomonovog hrama u Jeruzalemu. Njihov je cilj bio da puteve i ceste održe sigurnim i da posebno štite hodočasnike. Nakon deset godina njihova se slava proširila sve do Europe. Godine 1127. većina se templara vratila u Europu, a 1128. godine održan je crkveni sabor u Troyesu gdje su templari službeno priznati i ustanovljeni kao vjersko-vojni red. Hugo de Payen, plemić iz Champagne za kojeg jedna predaja tvrdi da je osnivač ovog reda proglašen je velikim meštrom.

Templari su se zavjetovali na siromaštvo, neporočnost i posluh. Čuveni su i po tome što su morali nositi bijelu odjeću, a najpoznatiji su po svom bijelom plaštu koji je simbolizirao njihovu spremnost da ostave mračan život iza sebe i dušu preporuče Stvoritelju svojim čistim i bijelim životom.

Papa Inocent II 1139.g. izdaje papinsku bulu prema kojoj templari svoju odanost duguju samom papi. Postaju neovisni od svakog miješanja političkih i vjerskih vlasti. Širom Europe u red su stupali sinovi plemića koji su, poput de Payena koji je svoje posjede darovao redu, morali postupiti isto. Dok su mu članovi bili siromašni, red je posjedovao brojna imanja u Francuskoj, Španjolskoj, Engleskoj, Portugalu, Italiji, Njemačkoj, Mađarskoj , Austriji i u Svetoj Zemlji. Čuveni zadebljani crveni križ - la croix pattee na plaštevima templara pojavio se 1146.g. U sljedećih stotinjak godina uključuju se u visoku diplomaciju i postaju sila od međunarodnog značaja. Zadobivaju takvu moć da utječu na postavljanje i rušenje vladara.

Kako su bili u bliskom dodiru s islamskom i židovskom kulturom počeli su promicati nove ideje i nova znanje. Ponoseni vlastitim dostignućima u svim granama tadašnjeg društva postaljali su sve bogatiji i moćniji. No, 1291. g. u bitci kod Akre gube i samu Svetu Zemlju. Okreću se Europi.

Francuski kralj Filip IV.- Filip Lijepi polakomio se za bogatstvom templara, pa je iskoristio to što su templari oslabili vezu s papom. Između 1303. i 1305. godine organizirao je otmicu i ubojstvo pape Bonifacija VIII i dao otrovati papu Benedikta XI. Osigurao je da na papinsko prijestolje sjedne nadbiskup Boredeaux koji se prozvao Klementom V. Kako je Filipu IV. dugovao zahvalnost prva mu je zadaća bila potpuno uništenje vitezova templara. Kralj je vrlo pažljivo isplanirao svoj naum. Prije nego je krenuo u napad sastavio je optužnice u kojima su optuženi za okultne obrede pred bradatom muškom glavom koja im se obraćala i obdarivala ih mističnim moćima, optužio ih je za ubijanja djece, poučavanja žena pobačaju, zavođenje iskušenika, a najnevjerojatnija je bila obredno poricanje Krista te odbacivanje, gaženje i pljuvanje križa. U tajnoj operaciji kralj je zapečaćene, tajne naredbe poslao glavarima plemićkih obitelji. One su se morale otvoriti istodobno i odmah izvršiti.

U zoru na petak, 13. listopada 1307. godine svi templari u Francuskoj trebali su biti uhićeni i zatvoreni, sva njihova zapovjedništva stavljena pod kraljevski pečat, a sva dobra zaplijenjena. Iako brižno i tajno isplanirani, napad je kralja Filipa ostavio bez glavnog cilja - bogatstva templara. Pretpostavlja se da su na neki način ipak bili upozoreni. Predaja kaže da je tadašnji veliki meštar Jakov de Molay dao spaliti knjige i pravilnike, a smatra se da je uz pomoć blagajnika reda noć pred uhićenje organizirano prokrijumčario blago. Uhićene templare podvrgli su strašnim mukama i suđeno im je na temelju već zapisanih optužbi.

Papa Klement službeno ih raspušta 1312. godine službeno raspustio, a sve do 1314. g. Filip IV. je nastavio ispitivati i mučiti zarobljenike. U ožujku 1314. na laganoj vatri do smrti dao je ispeći Jakova de Molaya, velikog meštra i Geoffroia de Charnaya , zapovjednika križarskog samostana.

Red vitezova templara biva proganjan sve do 1522. godine u svim zemljama gdje su imali posjede. Te godine pruski potomci templara, teutonski vitezovi odbacuju vjernost papi i podržavaju buntovnika i heretika Martina Luthera i na taj način se posredno osvećuju Crkvi koja ih je izdala. Tajanstvenost koja je obavijala ovaj red od samih začetaka nije nestala njihovim odumiranjem. Zabilježeno je da je Jakov de Molay kroz plamen izrekao kletvu i pozvao svoje progonitelje papu Klementa i kralja FIlipa da mu se pridruže i polože račun pred Bogom u roku od godine dana. Obojica su umrla iznenada, u roku kojeg izriče kletva. To je samo još više učvrstilo vjerovanje u okultne moći ovog reda koji je u svoje vrijeme umom i saznanjima bio daleko ispred svog vremena, pa su za njih tvrdili da su vračevi , čarobnjaci, alkemičari. Templari su tajnu o skrovištu svog blaga, pa i o samoj prirodi blaga, ostavili netaknutu i možda je taj petak 13. 1307. godine odgodio ili zaustavio prekrajanje povijesti.