SFINGA 10970 P.N.E.

30 siječanj 2006

Sfinga je pozdravila Planetarni ulazak u eru lava 10970 godine p.n.e. U životu Atlantiđana, sfinga je imala ulogu zvjezdarnice. A ispod kamenog tla, ona je čuvala znanje napredne civilizacije sa Atlantide.




Na visokoj stijeni, na ulazu u egipatsku Tebu, sjedi sfinga. Svakom prolazniku postavlja istu pitalicu. Netočan odgovor vodi nesretnike u smrt. Sfinga, kćer Tajfuna i Ecidne, je demon smrti i destrukcije. Ženska glava, tijelo lava, krila ptice i zmijski rep načinili su od sfinge ženskog monstruma u grčkim mitovima.

Antička Grčka, koja u to vrijeme vlada i Egiptom, dala je i bistrog Edipa koji se zaputio u Tebu. Sfinga mu postavlja rutinsko pitanje: "Koja životinja hoda ujutro na četiri noge, u podne na dvije, a navečer na tri?" Edip odgovara: "To je čovjek. U djetinjstvu puže na rukama i koljenima, u mladosti je uspravan, u starosti se pomaze štapom". Prestravljena sfinga vrši samoubojstvo bacajući se u ponor, Edip ulazi u Tebu kao heroj, a građani ga postavljaju za svog kralja.


Grci su, kao i sve drugo, i ovu legendu preuzeli sa bliskoistočnih prostora. Još starija Asirija je na ulazu u svoje hramove držala sfinge koji su imali simboličnu ulogu čuvara ulaza. Nezvane goste bi davili (grčki "sphingo" znaci "zadaviti").

Još jedan korak unazad.

Tisuću do dvije tisuće godina prije dolaska Grka, stari Egipćani su sfingom zvali muške kipove koji su predstavljali lava sa ljudskom glavom. Što se ide dalje u prošlost to je prisutnija kreativnost: sfinge simboliziraju boga Sunca, a pored lavljeg tijela, imaju glavu ili ljudi (često kraljeva) ili drugih životinja.

I, jos jedan veeeeliki korak unatrag i... doći će mo do zapadne obale Nila: "Velika Sfinga".

Dio tvrdoglavih egiptologista i dalje ustrajava u tezi da je sfingu u Gizi napravio faraon Kefren ili Kafra (Khaf-Ra), tokom četvrte dinastije, prije 4.500 godina. I ova "istina" je, kao i sve ostale u vezi starih monumentalnih objekata, samo bajkica koja se servira školskim generacijama.

More arheoloških i geoloških dokaza lako ruši ovu tezu o starosti sfinge.

Na samoj sfingi nema nikakvih oznaka ili hijeroglifa koji govore o njenom graditelju. A Kefrenov prethodnik, njegov otac, faraon Keops, je ostavio pisani dokaz ("Inventory Stele", pronađene na Giza platou u XIX stoljeću), u kome on naređuje izgradnju jednog hrama uporedo sa sfingom. Znači, da je sfinga već postojala u njegovo vrijeme! Pa kako je onda moguće da ju je izgradio sin nakon očeve smrti?

Naravno da nije moguće. (Osim egiptolozima.)

Sfinga je najveća skulptura starog svijeta. Isklesana je iz jedne ogromne stijene. Dugačka je 73 metra i visoka 20 metara. Pojedini kameni nivoi od kojih je sfinga građena su različite čvrstoće. To je utjecalo da se erozija vidi više na donjem dijelu ("tijelu") sfinge koji je mekši. Glava je uklesana u tvrdom kamenu i prirodna oštećenja su znatno blaža. Iza jednog uha sfinge ostalo je nesto originalne boje koja govori da je u doba gradnje ova figura bila puna kolorita i ponos graditelja.

Današnja glava je, kao što znamo, ipak oštećena. Nos i brada nedostaju. Dugo se vjerovalo da su Napoleonovi vojnici odgovorni za ovaj barbarizam, dok se nije pronašao crtez sa početka XVIII stoljeća koji pokazuje da je nos nedostajao stotinu godina prije francuske okupacije Egipta.

Slijedeći u povijesnom nizu (prije Francuza) su Turci iz osmanlijskog perioda. Nagađanja su stala na njima: nova verzija kaze da je sfinga nastradala kao žrtva artiljerijskih vježbi Osmanlija.

Između sfinginih šapa nalazi se kamena ploća - "stela", sa uklesanom pričom. Riječ je o dobu vladavine 18. faraonske Dinastije i budućem kralju Tutmosu IV. U njegovo doba sfinga je do vrata bila prekrivena pijeskom. Mladi princ je usnuo u sfinginom hladu. Ona mu se obratila u snu tražeći od njega da je oslobodi od pijeska, a zauzvrat će postati vladarom Egipta. Tako i bi.

Tutmosovo "oslobađanje" sfinge iz pustinjskog pijeska nije bilo ni prvo ni posljednje. Ono zadnje se desilo 1905. i otada je ona postala turističkom atrkacijom. A znatno prije Tutmosa, za vrijeme IV dinastije, na sličan poduhvat su se odlučili Kufu (odnosno Keops) i njegov sin Khafra. Nema potrebe posebno dokazivati da oni nisu graditelji ni sfinge niti piramida kako im se pogrešno pripisuje. Za njih su ove veličanstvene građevine bile stare i misteriozne kao što su i nama.

Geologija i arheologija ipak neke stvari sa sigurnošću mogu tvrditi. Među njima je i činjenica da je Gizin plato, na kom su podignute piramide i sfinga, prekriven pustinjskim pijeskom preko 5.000 godina. Drugim riječima, od pojave prvih egipatskih faraona do danas.

Ta činjenica nas vodi do slijedećeg pitanja: ako je sfinga zadnjih pet tisuća godina bila prekrivena pijeskom, kako je moguće da je (osobito) njen donji dio tako erodirao? Kamena skulptura bi trebala biti izložena naletima lošeg vremena tisućama godina da bi kamen stradao u tolikoj mjeri. A pošto je sfinga uglavnom bila zaštićena pijeskom, zdrav razum nam nameće zaključak da se erozija desila znatno prije. U doba kada Egipat nije bio pustinja.

Slijedeća činjenica: ekstremna erozija tijela sfinge nije rezultat naleta vjetra i pijeska, već vode (kako, na primjer, tvrdi i geolog dr Robert Schoch, profesor geologije na Bostonskom Univerzitetu). Pa da je i nekim slučajem vjetar uzrokovao eroziju onda bi logično bilo očekivati sličan efekt i na ostalim egipatskim monumentima. Pošto pijesak nije ostavio skoro nikakvog traga na njima, nema smisla tvrdoglavo tvrditi da je saharska prašina zaslužna jedino za propadanje sfinge. Robert Schoch je u pravu: do jedinstvene, karakteristične erozije sfinge i piramida je došlo od naleta vode.

I tako dolazimo do doba kada je sfinga građena.

Geologija tvrdi da je Egipat bio izložen dugotrajnim vodenim nanosima kada se led otopljavao tokom zadnjeg Ledenog doba (13000 – 10000 godina p.n.e.).

Naravno, mi dodajemo da je jedan specifičan događaj bio presudan: potapanje Atlantide, promjena polova i podizanje nivoa vode za, mjestimično, i do 100 metara. Sve ovo se događalo prije 12500 godina.

Oblik sfinge, dakle tijelo lava, nije slučajno izabran.

Iskrivljene kopije i monstrumi zasnovani na originalnoj sfingi iz Gize (kao spomenute grčke ili asirijske sfinge) nemaju dodirnih točaka sa egipatskom skulpturom. Naime, oblik sfinge ima astronomski značaj.

Poznato je da svakih dvije tisuća godina (ili preciznije 2160 godina), Sunce ima različite zvjezdane konstelacije u svojoj pozadini. Ukupno ih je 12 i široj javnosti su poznati kao astrološki periodi. Proteklih dvije tisuća godina provodili smo u znaku zvjezdane konstelacije "ribe", simbola kršćanske ere. Prije nje dominirala je era "ovna", a još prije, "bika". Doba "ovna" je u Egiptu prolazilo u bogatoj ikonografiji i simbolizmu posvećenom ovom znaku i životinji. "Bik" je, opet, imao svojih "pet minuta" dvije tisuće godina ranije. Kult bika je bio razvijan na Kreti i drugdje.

Zvjezđe "Lava" nas vodi u period koji je trajao od 10970 godine p.n.e do 8810 p.n.e. A tada, prije 13000 godina, Planetom je dominirala civilizacija Atlantide. Očiju uprtih u nebo, Atlantiđani su pažljivo promatrali sve promjene koje su se dešavale. I zvjezdane i planetarne utjecaje koji su imali efekat na njihov život. Živjeti u doba "Lava" bila je dovoljno važna činjenica da podignu veličanstveni kompleks na Gizi, jednoj od tadašnjih njihovih šumovitih kolonija. Sfinga je bila čuvar znanja pohranjenog ispod kamenog tla.

Sofisticirani kompjuterski program "Skyglobe 3.6" je u stanju da generira precizne slike zvjezdanog neba u bilo kom povijenom momentu. Graham Hancock je u svojoj knjizi "Heaven's Mirror" objasnio da je "kompjuterska simulacija dokazala da je prije 12500 godina zvjezdana konstelacija "Lava" udomila Sunce prilikom prvog dana proljeća... Točno jedan sat prije Suncevog izlaska na istoku i početka nove epohe, konstelacija "Lava" je zašla na noćnom mjestu gdje će Sunce izaći... Lavlje tijelo sfinge, sa svojom pozicijom okrenutom k istoku, pozdravilo je zalazak svog nebeskog partnera."

Sve ovo se zbivalo u doba kada, prema zvaničnim tumačenjima, na Planeti nije bilo razvijene civilizacije, a ljudi su, navodno, hodali u čoporima i živjeli u pećinama.

Englez Moses Cotsworth je posjetio Egipat 1900. godine i vršio osobne proračune. Sfinga je imala ulogu zvjezdarnice. Stojeći na ravnoj platformi "svećenici su promatrali izlazeće Sunce u direktnoj liniji horizonta sa sfinginom krunom." Na vratu sfinge Cotsworth je pronašao nekoliko starih linija koje su označavale izlazak Sunca u danima solsticija i ekvinocija.

Bilo je potrebno koristiti rad stotina radnika tokom perioda od nekoliko godina da bi se očistio pijesak ispred osnove sfinge. Tu je nekada stajao šesterouglati obelisk (više ga nema). Cotsworth je vjerovao da je on korišten za promatranje dnevnog Sunca.

Međutim, svaki put kada bi se pijesak očistio ispred sfinge, vjetar bi ga nanosio i zakopavao sfingu dublje. To je natjeralo Cotsworth-a da zaključi da je sfinga originalno izgrađena u doba kada Sahara nije bila pustinja.

Sličice se logično slažu u mozaik. Sfinga je dostojanstveno pozdravila Planetarni ulazak u eru Lava godine 10970 B.C.

Sve ono što nam se servira o starom Egiptu nije ništa drugo do obična laž i manipulacija.

Kažu da su piramide grobnice faraona. Glupost. Ni u jednoj piramidi nije pronađena grobnica niti mumija. Niti u jednoj piramidi!

Kažu da su Egipćani uz pomoć robova (Nubijaca, Libijaca, Židova itd.) izgradili piramide, sa primitivnim alatima i bez kotača, podižući na visinu od nekoliko desetaka metara kamene blokove teške desetke tona. Naravno, piramide nije moguće izgraditi ni današnjom tehnologijom, a kamoli mekanim bakrenim alatima i sirovom snagom mišića.

Kažu da je sfinga monstrum, a ona je oličenje znanja, mudrosti i blagosti. Uostalom, ni faraoni se nisu nazivali faraonima u to doba. Bili su, jednostavno, kraljevi. I nisu se zvali Božjim sinovima kako se to pogrešno tvrdi, već potomcima superiornih bića.

Prije kraljeva ("zemaljskih ljudi"), Egiptom su vladali "polu-bogovi": duhovno i tehnološki superiorni Atlantiđani. A prije njih, pravi "bogovi": besmrtni posjetioci sa Plejada.

(P.S. Gledajući sfingu na svom kompu nameće mi se pitanje zašto je glava ne-proporcionalno manja u odnosu na tijelo? Originalni graditelji ne prave takve očite greške. Vratimo li sfingi razbarušenu lavlju glavu postavit će mo sve stvari na svoje mjesto. Astrološka epoha Lava je započela sa kamenom skulpturom lava ispred piramida. A neki "neodgovorni" egipatski vladar je pokušao sebe načiniti besmrtnim isklešući svoj lik u lavljem.

Na taj način nam ostaje da i grčku riječ "sfinga" jednostavno zaboravimo. Misterije više nema.)

<< Arhiva >>