Platon je bio Sokratov učenik sve dok se Atenjani nisu surovo obračunali sa Sokratom 399 godine p.n.e. Nakon toga, Platon puno putuje, uključujući i put u Egipat. Kada se ponovo skrasio u Ateni, osnovao je Akademiju, školu nauke i filozofije, preteću današnjih sveučilišta. Njegov najpoznatiji učenik je bio Aristotel.
Zahvaljujući brižljivom čuvanju dokumenata, mnogo Platonovih radova je sačuvano. Bilo u formi pisama ili dijaloga. Danas ću spomenuti dva: "Timeaus" i "Critias". Njihov značaj je izuzetan; to su jedini znani originalni radovi koji spominju otok iz naslova današnjeg pisanja: Atlantidu.
"Timijus" i "Kritijas" predstavljaju dijaloge vođene između Sokrata, Hermokrata, Timijusa i Kritijasa. Kao prilog ranijem razgovoru o idealnom društvu, Timijus i Kritijas su ispričali Sokratu priču koja "nije mašta nego istinita priča". Priča je o konfliktu izmedju drevnih Atenjana i Atlantiđana preko 9,000 godina prije Platonovog vremena (12,000 godina od danas). Priča o Atlantidi je prenesena Solonu od strane egipatskih svećenika. Solon je ispričao Dropidu koji je bio prapradjeda Kritijasu. On je, pak, priču ćuo od svog djeda, čije je ime također bilo Kritijas.
"Sokrat: ...Vrlo dobro. A koja bi to bila čuvena drevna prića koja nije samo legenda, nego stvarna činjenica?
Kritijas: ... U egipatskoj delti, u grad Sais, stigao je Solon kojeg su dočekali sa velikim počastima... Razgovarao je sa svećenicima koji su bili čuvari drevnog znanja...Tamo je otkrio stvari koje ni jedan Helen prije njega nije znao o starim vremenima..."
(Iz Platonovog doba pođimo još unazad, u drevni Egipat.)
"Solon: ... Želio bih vam govoriti o najstarijim vremenima kako ih mi znamo; o Foronijusu, "prvom čovjeku", o potopu, o genealogiji mojih praroditelja...
Egipatski svećenik: O Solonu, Solonu, vi Heleni niste ništa drugo do djeca, i nema starca među vama.
Solon: Kako misliš?
Egipatski svećenik: Mislim da ste u mislima još uvijek zeleni, mladi. Nema drevnih iskustava koja ste sačuvali ili naslijedili. I reći ću ti zašto. Dosada je bilo, i biće ih još, mnogo katastrofa koje bi zbrisale čitave civilizacije. Vi se sjećate samo jednog potopa. A bilo ih je mnogo. Nadalje, vi ne znate da je na vašim zemljama živjela najnaprednija civilizacija koja se ikada pojavila na Planeti. Vi ste, i vaš čitav Grad, daleki potomci nekoliko preživjelih..."
Arhaična priča kreće na petnaest stranica teksta i vodi nas na otok Atlantidu. Ukratko, ovo je Solon saznao prije skoro tri tisuće godina.
Do prije 12,000 godina postojao je veliki otok u Atlantskom oceanu naseljen sa naprednom i moćnom civilizacijom. Bili su bogati zahvaljujući prirodnim izvorima. Otok je bio svjetsko središte trgovine i proizvodnje. Grad Atlantis bio je smješten na obodu otoka. Grad je bio opasan sa nekoliko koncentričnih krugova ispunjenih vodom. Time je bila omogućena plovidba do njegovog centra (9 km). Izvan samog centra, u drugom krugu, je bila gusto naseljeno područje gdje je živjela većina stanovništva. Izvan grada ležala je plodna zemlja (530 km dugačka i 190 km široka). Navodnjavanje je vršeno putem mreže kanala koji su skupljali vodu iz planinskih izvora i rijeka. Dvije žetve godišnje su bile moguće. Otok je obilovao florom i faunom, uključujući slonove koji su slobodno lutali.
U središtu otoka bio je izgrađen hram u čast Posejdona, boga mora. Ispred hrama je bila ogromna zlatna statua Posejdona kako jaše u kočiji koju vuku konji sa krilima. U ovom hramu su vladari Atlantide diskutirali zakone i donosili presude.
Generacijama su Atlantiđani živjeli jednostavnim životom. Ali, polako su počeli da se mijenjaju. Moć i oholost su počeli da ih korumpiraju... Uskoro, u jednom nasilnom naletu, bili su kažnjeni. Otok Atlantida, njegovi ljudi i memorije, progutalo je more...
Slijedi priča zasnovana na tekstovima autora koji se često javljaju napisima o duhovnom životu Atlantiđana: Mark Hammons i Geoffrey Keyte, čiji se, opet, tekstovi nerijetko pozivaju na najčuvenijeg američkog proroka Edgara Cayce-a, koji je iza sebe ostavio more knjiga sa svjedočanstvima reinkarniranih duša sa Atlantide.
Atlantida je fizički locirana izmedju Sargaškog mora, platoa Bimini na jugu i Azorskog otočja na krajnjem istočnom kraju.
Mnogo ostataka drevne civilizacije zagađuje more unutar ovog trokuta. Cilj da se pronađu ostaci Atlantide nije samo u pronalaženju starih objekata. Njih je zapravo dosta, večina još uvijek neotkopana. Stvarna želja je da se dođe do legendarne tehnologije Atlantiđana.
Američka vojska se ozbiljno zainteresirala za Atlantidu tokom 1940-ih kada su našli interesantan uređaj u pustinji u Novom Meksiku. Povezivanjem sa Teslinim tumačenjima zaključili su da je riječ o nekoj vrsti motora. Koji može stvari i ljude učiniti "nevidljivima"! Točnije, koji ih može odvesti u drugi prostor i drugo vrijeme.
Eksperimenti koji su slijedili tokom narednih desetljeća doveli su do niza svjedočanstava (Eksperiment Philadephija).
U početku, "povratnici" su bili etiketirani kao "lažovi" ili "luđaci". Odvedeni na izolirane farme bez mogućnosti kontakta sa okolinom. Vremenom, iskustva su počela pokazivati trend, sličice koje su objašnjavale mozaik. Atlantida ne samo da nije bila mit, nego je bilo više nego jedna Atlantida! Ono o čemu je govorio Platon je imalo povijesnu podlogu, ali u stvarnosti je bilo i više od toga.
U stvari, mnoštvo grčkih priča jesu istinite u suštini, ali su samo blijedi odsjaj ranijih događanja.
Rimljani su prije 2.500 godina kopirali jos stariji grčki kip Posejdona sa trozupcem. Prema legendi, Posejdon je bio prvi vladar Atlantide po kome je najveći otok arhipelaga u centru Atlantika dobio ime (Posejdonija). Trozubac je simbol tri najveća otoka Atlantide.
