< | rujan, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Hana je dijete koje ni sama ne shvacam; neobicna, nostalgicna, opicena, kreativna, suosjecajna, cvrsta, lomljiva. Volim kad je nasmijana i kad je ispunjena do tolke granice da pocne skakati po krevetu i plesati i vristati od srece i zaljubljenosti u zivot. Volim shvatiti da sam to cudo od covjeka ustvari ja.
Volim PLES i to neopisivo puno. Volim postati ritam. Volim PJEVATI pogotovo pod tusem, ali ne volim da me neko onda slusa. Volim PISATI pjesme, price, knjigu, dnevnik. Volim GLUMU (moje buduce zanimanje). Volim zaboraviti na vrijeme (zato stalno kasnim :P), izgubiti se u mislima, vjerovati, gledati u sunce. Volim ono nesto koje mi stalno govori da je sutra novi dan.
Volim umirati od smijeha i iznenadenja, osjecati se slobodno.
Zagrijala sam se za citanje dok sam procitala SUMRAK i zaljubila se u tu knjigu (knjigu:D).
GLAZBA je moja droga, moj adrenalin, nacin da popunim ono prazno, razumijem sama sebe ili da stavim osmjeh na lice.
Imam bezbroj ljubavi u sebi, i najveci mi je gust usreciti onoga koga volim, pa makar i pod cijenu da sam ja onda nesretna. Volim previse ljudi da bi nekog izdvojila posebno.
Volim tulume, izlete, gledati stare slike, more, prirodu, slobodu, grliti se.
Ne volim pms, kad sam zivcana. Ne volim se suzdrzavati od suza, makar to cesto moram. Ne volim kad mi uđe voda u uho poslje kupanja. Ne volim materijalizam, i shopping. Mislim ono, tu i tam si kupim nesto novo.:P Ne volim novac i povrsnost i osjecati se prazno. Ne volim kad mi dođe inspiracija da napisem nesto a nemam vremena to napisati. Divim se mojoj baki i svim ostalim ljudima koji su padove prihvatili ko nacin na koji se mogu dignuti jos vise.
Ne kuzim ljude koji nemaju cilj u zivotu, koji prezivljavaju, a ne zive.
Imam svoj bicikl, osmjeh, slusalice u usima, ritam, ljude i zasto zbog kojeg zivim i volim misliti da je to dovoljno. Imam i ICQ [357-307-055].
I dajem vam pusu.
Volim kad mi uđu u uho...
*The doors
*The beatles
*Jimi Hendrix
*Janis Joplin
*The rolling stones
*Scorpions
*The eagles
*Bob Dylan
*Bryan Adams
*Kenny W.S
*Elvis Presley
*Parni valjak
*Prljafci
*Daleka obala
*Zabranjeno pušenje
*Riblja čorba
*Psihomodo pop
*Azra
*Film
*Phil Collins
*itditditd
Tralalala
evo i mene...
Tralalala
kaj da vam pričam....?
Na ples sam se upisala...
Makar sam upisana na ples cijeli svoj život...i još prije toga
Pokušavam raditi stvari koje me iiiispunjaaavajuu...tražim ih...
Neke imam odkad znam za sebe...i nekog!
Aaaa bile smo u teninim goricama u petak...aaa preprepresavršeno je bilo...
"Tena je ušla u zahod, i ne može vaaan..."tralalalala
Pjevala sam, plesala, trčala i vrtila se po liiivadiiii...i bila sam slobodna, ispunjena SRETNA!
Stavila bi slike, al mi se neda.
Pogledajte ih na mojem spejsu.
Daaakle...
Trenutno sam dobre volje.
Oraspoložila me pjesmica.
Inače mi sam prehlađena (trčanje u 4 u piđami na livadi je učinilo svoje)
I tak...ima...ima nekih stvari zbog kojih ne bi trebala biti dobre volje.
Legla sam se neki dan, slušala jeeednu pjesmicu prije spavanja...i naravno...ko i obično neš shvatila.
Skuplja se u meni. Previše toga.
Previše ljudi ostavlja.
Samo ode.
I to na prilično ružan način.
Neznam...ili mi se čini, ili stvarno...
Al ko da se skoro, naglašavam, SKORO svi mjenjaju...
Neki su bili takvi kakvi jesu...loši takvi kakvi jesu...samo sam ja bila slijepa pa to nisam vidla...a neki su se fkt promjenili...
Pričam s nekom osobom...i ne prepoznajem ju...ne, ne...
i ne vjerujem...
i to mi je tako teško.
jer ponekad mislim da se ne budu neke stvari ni vratile.
neki ljudi.
neki ni nebudu.
aaaaaargh.
i onda kad vidim da se svi mjenjaju...neznam...dal sam ja ista?
dal sam se i ja promjenila?
neznam...
obično sam uvijek ista.
kakava bila takva ostala.
dijete bila i ostala.
ta jedna strana mene...strana djeteta...aaaa kako ju obožavam...
Neverland i'm comming!!!
I to se skuplja u meni...
jednog dana će puknuti...kao i sve drugo...
sad kolko tolko mogu neke stvari ispucat u pjesmama...i dnevniku...
ahjoj.
Nadam se da bude jednog dana bolje...
jednog dana...kad otiđem...
di me vjetar nosi. dada.
tamo...
kad pobjedim samu sebe.
I da.
Nadam se da budeš jednog dana shvatila da sam rekla istinu. Budeš.
Nadam se da onda ne bude prekasno.
I ova mi pjesma daje tolko snage. tolko neopisivo.
Kaj bi ja bez pjesma...?
They had u crawling, but u came up FLYING!
And don't u love the sound...of the last laug...in the end...
Lalalala...
don't u love the sound...lalala...
Ups. Već je tolko sati.
Jurim na pleees...
Plesat plesaaat...
Veeeliki poljubac.
Pročitah post od Domice...
Aaaaa...
Inspiracija!
Prilično sam ok...super mogla bi reći...
Uživam u ovom povremenom suncu dok ga još ima...
Uživam...
Upisaću se na ples!
Da napokon i ja dođem na svoje!
U zadnje vrijeme jako mislim na stvari koje mi fale...
Zaključih da ih ima jako puno...
I tu se našlo i jedno mjesto...
Jedno predivno mjesto.
Ustvari mi fali. Možda ne jako, ali fali, da...
I sjetila sam se ljudi...
Sjetila sam se sebe u to vrijeme...
E, al fkt sam bila sljepac!
I drago mi je jer sam se odrekla nekih stvari, nekih ljudi.
Ali kad pogledam s druge strane...
Jako mi fali to vrijeme.
Jako mi fali taj dio mene.
Fali mi to vrijeme u kojem sam voljela puno više. Puno više sam se smijala.
Fali mi ta moja strana u kojoj sam ustvari znala kakvi su neki ljudi. Al sam ih voljela. Smijala se s njima. Uživala. Stvarno uživala.
...
A s druge strane mi nije žao. Uopče.
Idem prema boljem.
Ali to su bile dobre stvari u lošima. Predobre..
Malo previše razmišljam.
A kaj mogu kad sjedim sama u toj klupi ko budala.
No dobro.
Nevažno.
U školi je ok...
Mogla bi reći super...
Luda sam...i lude smo...
Aah.
Kako volim tu ludu stranu mene.
Ugl...
Idem ja polako na poni...
U školicuu...
Uf. Ovo sam napisala ko da ju volim.
Pa da. Volim s jedne strane...
Poljubiću vas još za kraj.
The future's in the air
I can feel it everywhere
Blowing with the wind of change
Et me...
Prvo...hvala svima koji su mi govorili da nebudem tužna...
Ali moram izdvojit jednu stvar u svemu tome...ja nisam bila tužna...
Bila sam razočarana...a to nije isto ko i tuga...
Puno ljudi bi bilo tužno na mom mjestu...ali ja nisam.
A mogu reći da više nisam ni razočarana.
Slušala sam jednu pjesmu neku večer u krevetu...ko uspavanku...i nije mi igrala neku ulogu...
Ali ujutro... Probudilo me sunce. Osjetila sam kak mi zrake probadaju oči...mmm nema boljeg buđenja!
I cijela je soba bila žuta, ja sam se osjećala tako SAVRŠENO!
I u tom su mi trenutku prošle kroz glavu riječi te pjesme koje vidite u naslovu.
Pogledala sam van...i osjetila sunce...i shvatila da je stvarno novo jutro počelo...
I počela sam se smijati ko budala...
Kako djecu male stvari mogu zadovoljiti
I stvarno nisam tužna...
Da sam tužna bi sjedila u klupi i imala facu ko zombi i crtkarala po mom papririću. Uvijek crtkaram po tom papiriću kad sam loše volje.
Il kad mi je jednostavno dosadno.
Znači, često.
Razočarali su me ljudi neki... Ali od onog jutra mi fkt više nije važno...
Jednostavno sam prihvatila te ljude kakvi jesu...
Svijet kakav je...
I shvatila da uvijek imam sunce i pjesmu i jutro i ljude koji me nikad nikad nikad neće razočarati.
Friend are like a stars...sometimes you can't see them, but they're always here...
I ta me rečenica podsjetila na neke od njih koji su daleko, ali uvijek kraj mene...
I moram zahvaliti nekim ljudima...
Saneli...nadam se da zna na čemu...nisi ti imala čast, nego ja...
Martini...na onom davnom razgovoru...falafalafala
...i svim mojim prijateljicama koje su uz mene... tisuću puta...
Hmm...
Fali mi jedna osoba....koja je otišla...
Iskreno...mislila sam da bude mi više falila...ali fali mi samo malo.
U svakom zlu neko dobro.
Odo ja...
Poljubljivam vas sve koji zaslužuju poljubac...
...a onim koji ne te ne poljubljivam
Neznam čemu post...
Fkt...
Nije baš da umirem od dosade...
Škola...ko škola...
Hm...makar mi prvi dan nije bajno počeo...nebi o tome...
Neki su me ljudi iznenadili...neki me razočarali...neki me iznervirali...a neki su i pokazali da im je bar malo stalo do mene...hvala tima...
How many ears must one man have
Before he can hear people cry?
A nenam kaj da vam pričam...
Najrađe bi se negdje pokupila...heh to mi nije prvi put, znam...
Pokupila bi se negdi di bi bila saaama...na neki veliki veliki veliki veliki slobodniii prostoor...puun cvijeća...di sunce nikad ne zalazi...daleko od nekih tolko bolesnih ljudi...ispričavam se...al fkt su neki ljudi prebolesni...
A dobro. I to je za ljude.
E da, i onda bi lijepo VRIŠTALAAAAAAAAAA
I sve sve sve sve ispucala iz sebe...
Neki dan sam si pustila neku muziku. Neki stari cd.
I ono došlo mi je samo od sebe.
Počela ja skakati i derati se po sobi.
Treba mi to. Joj kak mi treba da se ispucam.
Mmmm...baš mi paše ova kiša...
Neznam razlog...
Baš uživam u njoj...
Fali mi sunčeko, naravno...
Ali probala sam pogledati iza oblaka...
Ako neke stvari ne vidiš...ne znači da ne postoje...
Ufhm da...
To ja samu sebe tiješim. Uglavnom.
How many times must a man look up
Before he can see the sky?
Malo sam previše u budućnosti u zadnje vrijeme...i u nekim drugim svjetovima...uglavnom svugdje samo ne tu, ne sada.
Valjda pokušavam izbjegavati stvari u sadašnjosti koje mi ne pašu...
A kak god okrenemo ih ima...
Ponekad se pravim da neke stvari ne vidim...jednostavno ih...ignoriram...i idem dalje...
Mislim da to nije dobro...jer stvari se ne rješavaju same od sebe..i prije il poslje budu se vratile...
To se često događa...
Zanemarim stvari...
I onda se one vrate. A svaki put kad se vrate sve više i više bole.
Ali nemogu. Jednostavno nemogu.
How many times can a man turn his head,
Pretending he just doesn't see?
Ok.
Nećemo da se rasplačem, jelda?
Nećemo.
I tako da ja sad ne duljim sa svim i svačim...
Ja ću vas lijepo pozdravit sve po redu...
Izljubit sve one koje volim...
The answer, my friend, is blowin' in the wind,
The answer is blowin' in the wind.