Marketing
Look out and feel the sun...new morning is began...
Et me...
Prvo...hvala svima koji su mi govorili da nebudem tužna...
Ali moram izdvojit jednu stvar u svemu tome...ja nisam bila tužna...
Bila sam razočarana...a to nije isto ko i tuga...
Puno ljudi bi bilo tužno na mom mjestu...ali ja nisam.
A mogu reći da više nisam ni razočarana.
Slušala sam jednu pjesmu neku večer u krevetu...ko uspavanku...i nije mi igrala neku ulogu...
Ali ujutro... Probudilo me sunce. Osjetila sam kak mi zrake probadaju oči...mmm nema boljeg buđenja!
I cijela je soba bila žuta, ja sam se osjećala tako SAVRŠENO!
I u tom su mi trenutku prošle kroz glavu riječi te pjesme koje vidite u naslovu.
Pogledala sam van...i osjetila sunce...i shvatila da je stvarno novo jutro počelo...
I počela sam se smijati ko budala...
Kako djecu male stvari mogu zadovoljiti
I stvarno nisam tužna...
Da sam tužna bi sjedila u klupi i imala facu ko zombi i crtkarala po mom papririću. Uvijek crtkaram po tom papiriću kad sam loše volje.
Il kad mi je jednostavno dosadno.
Znači, često.
Razočarali su me ljudi neki... Ali od onog jutra mi fkt više nije važno...
Jednostavno sam prihvatila te ljude kakvi jesu...
Svijet kakav je...
I shvatila da uvijek imam sunce i pjesmu i jutro i ljude koji me nikad nikad nikad neće razočarati.
Friend are like a stars...sometimes you can't see them, but they're always here...
I ta me rečenica podsjetila na neke od njih koji su daleko, ali uvijek kraj mene...
I moram zahvaliti nekim ljudima...
Saneli...nadam se da zna na čemu...nisi ti imala čast, nego ja...
Martini...na onom davnom razgovoru...falafalafala
...i svim mojim prijateljicama koje su uz mene... tisuću puta...
Hmm...
Fali mi jedna osoba....koja je otišla...
Iskreno...mislila sam da bude mi više falila...ali fali mi samo malo.
U svakom zlu neko dobro.
Odo ja...
Poljubljivam vas sve koji zaslužuju poljubac...
...a onim koji ne te ne poljubljivam
Post je objavljen 11.09.2007. u 19:39 sati.