Koliko se upornost isplati?
Neku večer sam bila sa frendicom vani. Kako smo se prošli vikend opekle s Gjurom, ovaj put smo odlučile otići na provjereno mjesto odnosno u mali, nazovimo to club, gdje često dolazimo.
Nas dvije u kombinaciji...hm..loše ako su u pitanju uleti kretena svih vrsta, generacija i spolova. Ali prevagnula je upornost i oni svijetli trenuci u našim izlascima pa smo smo se ipak odlučile na tu avanturu. Naravno, pripremljene na očekivani scenarij pun čudnih likova i oboružane oštrim startom, stigle mi na mjesto zločina. Prvi sat je prošao standardno...red cuge, red ćakule...čak smo u jednom trenutku pomislile da ćemo se ovaj put stvarno zabaviti,ali neee...mjesto zločina ne postoji ako nema zločina i krivaca. I tu na scenu ulaze krivci u obliku dva mlađahna momka sa na čelu naljepljenim motom: Ne jebu lijepi nego uporni. To samo po sebi nije trebao biti problem ako se uzmu u obzir naše pripreme, stav i mrka lica, ali kako taj scenarij piše netko moćniji od nas, mi smo i ovog puta bile bespomoćne. Bili su prokleto uporni i mi smo morale preći na pripremljenu, bezobraznu varijantu u nadi da će nas to spasiti. Yeah right, puna dva sata se nisu dali pokolebati...isprobavale smo sve moguće i nemoguće...od fino upakiranih uvreda do gadnih rečenica, zbog kojih bi se da su neki drugi likovi u priči vjerojatno ˝lijepo˝ provele, ali oni su , bili dobri i simpatični pa su gutali te gadarije sa smješkom. Nevjerojatno, koju su oni volju imali... Na kraju smo izabrali jedino logično rješenje i pokupili se doma. Oni izbedirani jer im moto večeri ni ovaj put nije upalio, a mi jer opet nismo uspijele skinuti uroke sa naših izlazaka. |