mala svaštara

Kad sam prvi put čula ovu pjesmu oduševila sam se sa tekstom.
Točno su pogodili riječi s kojima opisuju taj tip žena, koja ja osobno ne podnosim, a hvala Bogu ima ih...previše.
Sve na isti kalup...nakvarcane, prepudrane, naprlitane,sa manje ili više stila ( češće manje) obučene u skupe krpice, ispeglane, plave,okićene silnim nakitom... pravi kozmetički poligoni koji nikad neće biti svijesni da za razliku od BMW-a, ulaštene kože, novokomponirane muzike i zlatnih lančina, postoje i neke druge stvari do kojih ipak nikad neće doći...

Vidimo se večeras u Tvornici...

Tako lijepa, držiš svijet u šaci
na tvoj mig pijuni plešu, ti si kraljevna u bajci:
Tvoj vjerni suputnik, oblak skupoga parfema
obavija meki baršun tvoga porculanskog tena.
Tvoji nokti ne pucaju, tvoja kosa nema sijede,
Tvoje ruke su nevinije, tebi se nikad ne jede.
Znaš sve sexi manire, na telefon kažeš: «halo?» (mora bit sexy glas)
pozvana na tri domjenka al ti se nije dalo...

Imas sobu za cipele i gurua protiv stresa
koji i usput čita tarot, i za tebe i za pesa...
Imaš odjelce za Fifija i laptop za chatat s društvom
al moraju malko čekat jer tipkaš sa jednim prstom.
Voliš svijeće i cvijeće, kupke s mirišljavom soli:
Zapravo ne voliš sex, al daješ jer on to voli.
Držiš čašu s dva prste, znaš berbu ko somelier,
Procjenjuješ umjetnine, «Jel Lipovac il Berber?»
Znaš sva kulturna mjesta gdje lupetaš prazne fraze
«Veni vidi vici, ne?» bacaš latinske izraze.

Uđi u limuzinu, ima bar, TV, klimu
Gospon te mazi po nozi, s donje usne briše slinu,
Smješkaš se, mjenjaš temu, «evo auto je već pred stanom»,
Izlaziš, glasno se smiješ, nek znaju, carica je tamo.
Pomirena sa sobom, ulaziš u stan
«Kakav divan dan», pomisliš, «divan dan!»

I štikle postanu tijesne, i leđa nisu više ravna,
I šminka razmazana...ostaješ tako sama.
I osmjeh više ne sjaji, kosa nije tako bajna,
Sise idu na dole...ostaješ sama.
I srce više ne osjeća, glava više ne sanja,
Ne daj se godinama, Ines...ha..ostaješ sama.

Ne vrijediš tol'ko dušo, precijenila si se, misliš
meni bit na grbači - kako da ne,
svako ko te vidi najradije bi te puko,
samo si za to stvorena - tuko

ti si moja princeza, tako slatka kad se smiješ, svi mi
zavide kad izađemo van, skupa pića piješ
tako i izgledaš, ne može te imat svatko
ljepotice izgledaš tako slatko,

Al brate mili skupa si, nisi isplativa investicija,
Dušo draga jel imaš ti ikakvih ambicija, šta'š
cijeli život po kavama, družit se s tim kravama,
za pedeset godina šta misliš šta bi bilo sa nama
kad život se promijeni - i nestane glamura
sve što ostaje je priglupa nerealizirana cura,
mi(sli)š da cijeli život ću radit da tebe izdržavam,
ma odi mi u kurac, takvu vezu ne podržavam,

sorry ne trebaš mi, nađi drugog kretena
ak' se tvoj život vrti oko auta i parfema,
šta znači dobar seks, to ti je jedina kvaliteta,
oš ti donosit novce u kuću, nećeš, šteta,
ja hoću al' ne za tebe takvu,
dušo shvati da sva ta tvoja sranja neko na kraju plati
nađi drugu budalu za to što trebaš da ti sredi,
sa mnom nećeš, tvoja pička ipak tolko ne vrijedi

Ti znaš sve i znaju te
Gdje god da dođeš ti si zvijezda carice
Smješe se, snimaju te
Daj baci im bar kost da navale

Ti znaš sve i znaju te
O tebi šapću masne tračeve
I smješe se, snimaju te
I čekaju priliku da ti uvale...

Pišem blog tek par dana i već sam uspijela nešto zasrat. Naravno, nitko mi nije izašao u susret pa sam morala otvoriti novi. Kreativnost je i ovog puta izostala kod davanja imena i izgleda... nema veze, glavno da ja pišem i dalje.
Moram se pohvaliti da sam jučer dala ispit na faksu, i to ne bilo koji, nego zaaadnjiii!!!! Euforija i nije trajala koliko sam očekivala jer tek sad dolaze pravi problemi. Nadam se da me diplomski neće puno zezati, ali traženje posla...da, to se zove problem! Znam par ljudi koji su na burzi već duže vrijeme, kod nekih su čak u pitanju i godine, ali valjda su to ekstremni slučajevi.
Drugi problem je dosada.
Šta da čovjek radi dok traži posao? Kako ubiti vrijeme? That is the question! Pogotovo ako su ljudi oko njega zaposleni i žive onaj standarni život na relaciji posao-kuća a, tu i tamo birtija.
Dok sam spremala ispite uvijek sam imala ˝pametnijih˝ stvari za raditi, gledala stupidne serije i filmove na televiziji, izmišljala svakakve obaveze...sve samo da ne učim. A sad... i nije neki gušt kad ne moram učiti. Ne bi čovjek vjerovao, ali nakon nekog vremena dosadi i horizontala i kauč i televizija.
Onda kad mi netko kaže da ono šta se mora nije teško, dođe mi da ga pošaljem u neku stvar... jer ono šta se mora zaista JE TEŠKO!
I na kraju, ja ovako sretna i ponosna na sebe napišem totalno pesimističan post! Bravo ja!