Ekološka udruga Cvit soli - Pag

Priopćenje Udruge Cvit Soli povodom 22.3. Međunarodnog dana voda

Udruga Cvit Soli u svojim programima i projektima posvećuje izrazitu pažnju zaštiti mora oko grada Paga. Iako je more veliki ekološki sustav, izuzetno je osjetljiv i lako ga je onečistiti .Posebno u naše vrijeme, kada otrovi prijete iz bezbroj izvora .
Zaključci, donešenih još 1922. godine na Međunarodnoj konferenciji Skup o Zemlji u Brazilu, i danas su aktualni i ovom prilikom podsjećamo na neke od njih:

• Osigurati prethodnu procjenu djelatnosti koje mogu bitno nepovoljno utjecati na more,

• Poboljšati životni standard stanovnika obala, pogotovo u zemljama u razvoju, kako bi pridonosili zaštiti obalnog i morskog okoliša,

• Obustavljanje ili smanjivanje ispusta sintetičkih kemikalija u morski ekosustav, koje dospijevaju u morske organizme i tamo se nakupljanju u većim količinama,

• Smanjivanje i nadziranje ispusta otrovnih otpada te uspostavljanje sigurnih odlagališta tih otpada na kopnu, umjesto da se odlažu u morske ekosustave, Dušik i fosfor pospješuju brz rast morskih biljaka stoga se određuje strogo nadziranje njihova ispusta u morski ekosustav,

• Ribarska pristaništa, marine i luke treba čistiti od naftnih i kemijskih otpada, a onečišćavanje mora s brodova treba zabraniti strožim propisima,

• Donijeti programe održivog korištenja mora uzimajući u obzir potrebe lokalnih zajednica i autohtonog stanovništva,

• Ojačati nadziranje i provođenje propisa koji se odnose na ribarstvo".

I na kraju za razmišljanje dok šetamo uz more: “"Kad bi oceani umrli... kao što i hoće, ako i nadalje budemo onečišćivali kontinentalne platoe kanalizacijskim i industrijskim otpadom.. ako ne zaustavimo onečišćenje naftom koja prekriva površine i priječi oksigenaciju, ako oceani umru, nastat će neviđen užas na Zemlji.
Prvo će doći neviđen smrad truleži organske tvari, dižući se s mora, bit će nemoguće živjeti uz obale Zemlje zbog smrada i svi će biti otjerani daleko u njezinu unutrašnjost, a s raspadanjem vegetacije povrh truljenja mrtvih mora, stat će vitalan proces isparavanja. Klima i padaline ovise o isparavanju i kad to prestane uslijedit će suše i velika glad, a smrću algi u moru i vegetacije na Zemlji zbog suše doći će do smanjenja kisika koji udišemo, jer kisik proizvodi vegetacija i svijet će ostati bez daha.
Oceani održavaju ravnotežu između raznih soli i plinova o kojima ovise naši životi, a kad oceani umru sadržaj ugljik dioksida u atmosferi će rasti i rasti dok ne oblikuje omotač oko Zemlje. Iz toga će se razviti učinak staklenika - toplina koja se diže sa Zemlje bit će uhvaćena i priklještena pod stratosferom i temperatura zraka i mora će porasti, otapanje polarnog leda u oceane podići će razinu mora za trideset metara u par godina i tako potopiti mnoge velike gradove na našoj Zemlji.
Ako oceani umru, čovjek će umrijeti unutar pedesetak godina, gladujući na visokim planinama, bez hrane i kisika...

(Iz knjige: Johna Gordona Davisa "Leviathan")