četvrtak

Potraga ka onoj indiferentnoj, nadasve zanimljivoj i intrigantnoj riječi, s kojom mogu poželjeti sreću, iskazati tugu... Mislim da se nalazim u nekoj simetriji, između iste takve indiferentne tmine i Goeringovog puta smrti, ili pak izumiranja. Ja jesam simetrija. I jedinstvo i sve što proturiječi ljudskoj prirodi do onog trenutka u kojem izbrojim svih, svih 46 kromosoma, otkrijem da jedan par nije pravilan, ali pretpostavim da je to samo na toj stanici i otkrijem da jesam u potpunosti indiferentno, dosadno, ali i smiješno biće. Sakriven sam u svijetu zrcala u kojem pokušavam ne vidjeti sebe, ali onda vidim svoju dublikaciju, zrcalnu beskonačnost, svoju beskonačnost. Portretiran toliko puta da ne izdržim pogledati nesimetričnost izraza, a simetrija je sve što čovjek traži, tj savršenstvo... ili na kraju nešto ultimatno, Boga? Kaže Platon... Ja sam Humorist, Kartaška Karikatura, Eventualist, možda i Redoslijed ili Nomenkatura... Ime.